Žena dinosaur

Žena Dinosaur

Hrabra otkrića Mary Anning, prve paleontologinje

Napisala Linda Skeers

Ilustrovala Marta Alvarez Miguens

Mary Anning se izmicala plimi i udarima

talasa dok je pretraživala plažu

u blizini svog rodnog grada Lyme Regisa

u Engleskoj.

Punila je svoju korpu „zanimljivostima”

koje je zatim prodavala turistima,

poput školjaka i fosila izmišljenih

lokalnih naziva kao što su

„zmijsko kamenje“ (amoniti),

„đavolje kandže“ (belemnita) i

„anđeoska krila“ Petricola pholadiformis.

Teturala je preko litica

s kojih se odronjavalo kamenje

i stjenovitih vrhova,

izbjegavajući po život opasna klizišta.

Uprkos stalnoj opasnosti,

Mary se nije plašila.

Ustrajala je u namjeri da otkrije dugo

zakopane tajne tog područja -

bez obzira na rizik.

Mary je naučila da čita i piše u

nedjeljnoj školi ali je htjela naučiti

mnogo više.

Imala je toliko pitanja o kostima

i fosilima koje je pronalazila

i trebali su joj odgovori!

Posuđivala je knjige i kopirala naučne radove.

Skicirala je zamršene crteže svojih otkrića,

i pravila je bilješke.

Mnogo, mnogo bilježaka.

Jednog jutra,

kada su Mary i njen brat istraživali litice,

ugledali su nešto što ih je iznenadilo.

U stijeni se nalazila velika očna duplja

koja je gledala pravo u njih!

Pažljivo su klesanjem odstranili

prljavštinu i kamen kako bi otkrili glavu

sa šiljastom njuškom,

dugu preko jednog metra.

Golemu vilicu.

Stotine zuba.

Bilo je zastrašujuće!

Ali Mary se nije uplašila.

To ju je fasciniralo!

Nagovorili su radnike iz sela da im

pomognu da je iskopaju i odnesu kući.

Dok su se muškarci vraćali svom poslu,

Mary je krenula nazad da pronađe i

tijelo tog stvorenja.

Litice su se stalno pomicale i klizile.

Tijelo je moralo biti zakopano negdje u blizini.

Ali gdje?

Dan za danom Mary je teturala po liticama.

Tražila je sedmicu za sedmicom.

Mjesecem za mjesecem.

Nakon skoro godinu dana,

Majka priroda joj je pružila Mary pomoć.

Snažan vjetar i snažna kiša iz razorne oluje

izazvali su nekoliko klizišta.

U jednoj noći otkriveni su drevni slojevi litice.

Slojevi za koje bi trebale godine da se

otkriju samo čekićem i dlijetom.

Mary je nešto zapelo za oko.

Kosti.

Hrabro, Mary je polako klesala...

i otkrila rebra.

Pršljene.

Peraje!

Je li to bio krokodil?

Riba?

Gušter?

Ne, Mary je otkrila stvorenje koje nikada

prije nije vidjela!

Je li se uplašila?

Ne.

Nimalo.

Ali mnogi seljani jesu bili uplašeni.

Ubrzo su svi pričali o Marynom čudovištu.

Vijest o čudovištu je stigla do bogatog

kolekcionara koji je ponudio da kupi

pronađeni kostur.

Mary ga je nevoljko prodala,

ali od tog novca porodica Anning mogla je

živjeti mjesecima.

Kolekcionar ga je donirao jednom

londonskom muzeju,

pa su se naučnici i geolozi okupili na izložbi.

Proučavali su ga.

Računali.

Raspravljali.

Nazvali su ga Ichthyosaurus,

što je značilo "ribo-gušter".

Riječ "dinosaur" još nije bila ni

izmišljena.

Onda su svi ti naučnici objavili nešto

što je šokiralo čitav svijet.

Maryino otkriće nije bilo samo staro,

nego je bilo staro više miliona godina!

Njihova izjava je poljuljala uvriježeno

mišljenje da je planeta Zemlja stara

samo šest hiljada godina.

Također, niko nije znao da neka

životinjska vrsta može izumrijeti dok nisu

proučili ostatke stvorenja

koje više nije hodalo Zemljom.

Dok su drugi raspravljali o njenom otkriću

Mary je nastavila istraživati.

I učiti.

Tokom godina,

Mary je takođe pronašla mnoge čudne,

tamne, grbave kamenčiće unutar kostura.

Pregledala ih je.

Ponovo je pročitala svoje bilješke.

Proučavala svoje crteže.

I onda je Mary shvatila o čemu se radi!

Samo, bilo je to nešto o čemu dama

ne bi trebala pričati...

Ali Mary je bila više naučnica nego prava

dama, pa je izjavila da je ovo kamenje,

poznato kao bezoari, zapravo fosilizirana

KAKICA!

Geolozi su se podsmjehivali.

Naučnici su se rugali.

Zatim su ih pobliže proučili

i shvatili da je Mary u pravu!

Maryno otkriće je pomoglo naučnicima

da saznaju više o tome šta su drevna

stvorenja jela.

Mary je pronašla i mnogo dugih,

tankih, stožastih fosila.

Bili su neupadljivi.

Obični.

Barem spolja.

Bila je radoznala pa je jedan otvorila.

Unutra je bio mali džep ispunjen

gustom tamnom materijom.

Mary je to još više zaintrigiralo!

Dodavanjem nekoliko kapi vode materija

se pretvorila u ...

TINTU.

Maryino otkriće pokazalo je da su

drevna vodena stvorenja ispuštala tintu

kako bi se sakrila od gladnih predatora.

Kad je Mary imala dvadeset četiri godine,

došla je do još jednog nevjerojatnog otkrića!

Ovo stvorenje nije imalo noge.

Niti peraje.

Imalo je KRILA!

Mary je iskopala praistorijskog letećeg

gmaza zvanog pterosaur.

Širom svijeta naučnici su pričali o

Marynim nevjerovatnim otkrićima.

Ali nisu pričali o Mary.

Bar ne u početku.

Iako je Mary mogla identificirati vrstu

životinje iz jedne jednine kosti i obnovit

čitave kosture kao da su slagalice,

nije se mogla pridružiti Geološkom društvu

u Londonu.

Ženama to nije bilo dozvoljeno.

Nije mogla pohađati predavanja

ni držati časove na univerzitetu.

Nije mogla čak ni pohađati te časove!

Ali Mary je znala da su njena otkrića važna

i da će promijeniti način na koji ljudi

gledaju na prošlost Zemlje.

Mnogi geolozi,

naučnici i stručnjaci su također to znali.

Jer gdje su išli kad su imali pitanja?

Pravo u Maryinu kolibu!

U želji da saznaju više,

slijedili su je preko litica,

iako ih je to užasavalo (i jeste!).

Baš kao i dugo zakopani fosili,

Maryina postignuća polako su otkrivena

i podijeljena sa svijetom.

Njena odvažna otkrića pomogla su

u nastajanju paleontologije -

grane geologije koja koristi fosile za

proučavanje praistorijskog života.

I sve je to uradila sa čekićem koji je

sama napravila, dlijetom,

i beskrajnom željom da neustrašivo nastavi

istraživati - i učiti.

Fosilne činjenice i koščice

Paleontolog je naučnik koji proučava fosile.

Megalosaurus je bio prvi dinosaurus

koji je službeno dobio ime 1824.

1842, paleontolog Richard Owen osmislio

je izraz dinosaurus,

od grčkog deinos što znači "strašno"

i saurus što znači "gušter".

Otkriveno i imenovano je sedam stotina

različitih vrsta dinosaura.

Fosili - na latinskom znači "iskopan" -

su ostaci životinja i biljaka koja su se

tokom godina pretvorila u stijene i kamenje.

Amonit je praistorijsko morsko stvorenje

sa spiralnom školjkom koja se često nalazi

na plažama.

Belemnit je praistorijsko morsko stvorenje

poput lignje,

koje je ispuštalo tintu kako bi se

odbranilo od predatora.

Koproliti je otmjeni naziv za fosilizirane izmete.

Također poznati kao bezoardi,

nekada se smatralo da imaju razna

ljekovita svojstva.

Fosili dinosaura su pronađeni na svih

sedam kontinenata.

Neka jaja dinosaurusa su bila mala

poput tvog nokta,

a druga veličine košarkaške lopte.

Petricola pholadiformis je vrsta školjke

koja je poznata kao "lažno anđeosko krilo"

jer njezine rebraste bijele ljuske

podsjećaju na anđeoska krila.

Kraj

Hvala vam što ste čitali sa nama!

Nemojte zaboraviti da kliknete

“like” i PRETPLATI ME

kako biste bili obaviješteni

o novim pričama kada ih objavimo.

Ćao Klinci