ŽENA IZ VINOGRADA (dio II)

Ova priča je izmišljena.

Je li moguće da su primili u kuću ubojicu njihove supruge i majke?

Danica uopće nije mrtva.

Pa gdje je onda? I tko je ova žena koja im je došla u kuću kad je bila oluja vani?

Kakve veze ona ima s Danicom?

ŽENA IZ VINOGRADA

2. DIO

Prolazili su dani, a Stjepan i Nikola su sve više sumnjali. Pravili su se kao da je

sve u redu, a zapravo su sve više gledali na Majdu kao ubojicu njihove Danice.

-Tata, ne mogu više – rekao je jednom Nikola Stjepanu – da ju mi otjeramo iz

naše kuće?

-Ma ne, sine, što ti je – odgovorio je Stjepan – znaš kako kažu – drži prijatelja

blizu, ali neprijatelja još bliže. Trebamo ju ovdje, u kući, da ju možemo pratiti i

možda otkrijemo nešto o Danici.

Nikola nije više mogao sakriti svoje osjećaje prema Majdi. To je bilo čudno jer

ga je Majda i dalje grlila i ljubila kao neko dijete, baš kao i Josipu. Ujutro im je

sama pripremala doručak, kao što mame pripremaju djeci kad idu u školu.

Josipa nije ništa sumnjala. Ona je bila nasmijana i ljubazna prema Majdi.

Jednom je rekla svojem bratu i tati:

-Oh, možda nam je Bog poslao Majdu u zamjenu za mamu.

Na to su se Nikola i Stjepan pogledali. Vidjelo se da su ljuti, ali nisu ništa rekli

Josipi. Ostavili su je da misli da je Majda Božji dar. Svejedno de uskoro otkriti

istinu, mislili su.

Ali nikako nisu mogli otkriti tko je Majda. Stjepan je bio bogat čovjek pa je

mogao platiti privatnim detektivima da istraže Majdu. Međutim, bez uspjeha.

Nisu otkrili da ima obitelj, nisu otkrili odakle je došla, ništa. Majda je stvarno

bila misteriozna žena. Ali, jedne noći počela se otkrivati istina. Zapravo, Nikola

je otkrio nešto.

Bilo je oko 3 sata u noći. Svi su spavali kao i obično. Nikola se probudio jer je bio

žedan. Otišao je u kuhinju i popio vode i krenuo je natrag u sobu. Kad je

prolazio pored Majdine sobe, čuo je da netko tiho govori nešto. Čuo je neko

šaputanje. Zaustavio se pored vrata njezine sobe i slušao što Majda govori. I

tada je čuo nešto kao:

-Dobro su, ne brini. Sad se ja brinem o njima. Ne treba. Nemoj. Sad sam ja u

kući.

S kim Majda razgovara? Govori li to u snu ili razgovara s nekim na telefon? Nije

mu bilo jasno. Otišao je natrag u svoju sobu, ali nije mogao zaspati. Stalno je

razmišljao o onome što je čuo. „Sad sam ja u kući, sad se ja brinem o njima.“

Što joj je to značilo? Možda je stvarno govorila u snu, nešto je sanjala. Ali

ipak...drugo jutro Nikola je htio provjeriti je li Majda sanjala ili je s nekim

razgovarala na telefon. No, kako da to provjeri?

Pala mu je ideja na pamet. Provjerit de njezin mobitel. Kad su bili na doručku,

Nikola je rekao Majdi da joj je stigla poruka i dao joj njezin mobitel. Ona je brzo

uzela mobitel da provjeri poruku, a Nikola je vidio koju lozinku je upisala.

Odmah je zapisao lozinku da ju ne zaboravi.

Sljedeći korak je da uzme njezin mobitel potajice (kad nitko ne vidi) i provjeri

sve njezine pozive koje je imala. Tako de saznati je li razgovarala s nekim na

mobitel one noći kad je čuo šaputanje iz njezine sobe. No, kako da joj uzme

mobitel ako ga ona stalno drži u svojem džepu ili svojoj torbi? Pala mu je ideja.

Rekao je Josipi neka odvede Majdu u šoping da bude Majda vesela. Neka se

zabavljaju. Josipi se svidjela bratova ideja. Pozvala je Majdu u šoping. Kad su

bile na odlasku, dotrčao je Nikola i rekao im:

-Cure, mislim da tati nije dobro. Brzo!

One su se zabrinule i odmah potrčale k Stjepanu i tako ostavile sve svoje stvari

u hodniku. Nikola je uzeo Majdin mobitel, otključao ga lozinkom i provjerio

pozive. Na mobitelu je bilo zabilježeno da je Majda imala pozive samo s jednim

brojem. Nikola je provjerio je li zabilježen poziv i one noći. I... Nikola je postao

blijed – je, one noći u 3:15 zabilježen je poziv. Bio je jako znatiželjan i odmah je

nazvao taj broj. Nakon nekoliko sekunda, javila se neka žena. Čuo je ženski glas,

ali ne nepoznat. Taj glas bio mu je jako dobro poznat – to je njegova mama!

U tom trenutku stigli su Josipa, Majda i Stjepan.

-Sine, što ti govoriš da meni nije dobro, haha, pa evo me, živ sam i zdrav. –

rekao je Stjepan Nikoli, a onda je primijetio da je Nikola sav blijed.

-Nikola, što je bilo? Što se dogodilo?

Nikola je pogledao Majdu jako ljutito i glasno rekao:

-Gdje je mama? Govori! Kamo si ju zatvorila? !

Svi su ga gledali začuđeni.

-Što to govoriš, Nikola? – upitala ga je Josipa.

-Neka ti ona kaže – rekao je Nikola i pokazao na Majdu. Pokazao je i mobitel i

rekao:

-Neka ti kaže koga zove u 3 u noći i govori da se sad ona brine o nama.

Majda se skoro onesvjestila. Stjepan i Josipa su je pridržali i odveli do kauča.

Dali su joj vode. Kad je došla k sebi, Stjepan ju je pitao:

-Majda, o čemu govori Nikola? Hoćeš li nam konačno reći? Nikola, jesi li ti

govorio o Danici? Ti želiš reći da je živa?

-Da, živa je! Sto posto! Čuo sam joj glas preko mobitela – njezinog mobitela!

I pokazao je na Majdu. Ona je vidjela da ne može više skrivati tajnu. Morat de

im sve reći jer de ju inače još optužiti za otmicu.

-Dobro, sve ću vam reći – započela je Majda.

-Nije onako kao što mislite. Da, to je bila Danica, vaša majka, hah čuj mene,

vaša majka. Nije, sad vam mogu reći da Danica nije vaša majka.

Ona je dobro, ne brinite se. Nije ubijena, nije mrtva, ali nije ni oteta. Tamo gdje

je, tamo je otišla svojom voljom. Dosadio joj je ovaj život s vama. Rekla je da joj

je prenaporno stalno davati intervjue novinarima, brinuti se o obitelji i... Željela

je započeti novi život. Jer svejedno, ništa ju ne veže za vas – jer niste njezina

djeca. Ja sam vaša majka. Da, ja sam vas rodila jer Danica nije mogla imati

djecu. Ti to ne znaš, Stjepane, bio si na putu, na brodu kad su se i Nikola i Josipa

rodili. Danica ti je lagala da je trudna. Rekla ti je to baš kad si otišao jer je bila

sigurna da se nećeš vratiti barem 9 (devet) mjeseci. A za to vrijeme, ja sam

postala trudna, iako nisam htjela. Zato sam svaki put dala svoju djecu Danici.

-Ali... ali zašto je to mama...mislim Danica napravila? – upitala je Josipa.

-Hah, bojala se da de ju Stjepan ostaviti ako sazna da ne može imati djecu.

-A čekaj... onda Stjepan nije naš... tko... tko je naš biološki otac? – upitao je

Nikola.

-Ah, čovjek s kojim se ne biste ponosili. Bila sam mlada, bez roditelja, i vaš

biološki otac mi je dao posao i živjela sam u njegovoj kući. Nije htio djecu. On ni

ne zna za moju prvu trudnoću jer je tada bio u zatvoru, a kad sam drugi put

postala trudna, otjerao me je i više ga nikad nisam vidjela.

Nikola, Josipa i Stjepan nisu mogli vjerovati što čuju. Sjedili su na kauču i samo

gledali ispred sebe u jednu točku. Ništa od šopinga, očito. Svi su otišli u svoje

sobe i dugo razmišljali o svemu.

Majda je zaključila da oni ne žele više živjeti s njom pa je spakirala svoje stvari i

krenula prema vratima. Kamo de sada? Opet je ostala sama? Ah, nije važno.

Tako je očito moralo biti.

Ali, kad je otvorila vrata, začula je glas iza sebe:

-Kamo ideš?

Bio je to Nikola. Ona ga je samo gledala, a on je došao do nje i zatvorio vrata.

-Mislio sam da se sad ti brineš o nama, mama.

Majda je bila tako dirnuta, tako sretna da je skoro zaplakala. Nikola je uzeo

njezinu putnu torbu i odnio ju natrag u njezinu sobu.

-Ne ideš nikamo. – rekao joj je.

Tako je Majda ostala s njima. Naravno, svima je trebalo dugo da se naviknu na

novu situaciju, na novu istinu, na novu stvarnost. Nisu znali što osjećati prema

Danici, ženi za koju su toliko godina vjerovali da je njihova majka. A ona je samo

čekala priliku da ode od njih jer – su joj dosadili. A Majda... ta jadna žena bez

roditelja, bez obitelji, sama na ovom svijetu, ali ipak ih je ostavila i dala drugoj

ženi...

Nema negativaca i pozitivaca ni u jednoj priči. Svatko nosi u sebi i grijehe i

dobre odluke koje su opravdanje za te grijehe.