Tijelo iz zamrzivača
TIJELO PRONAĐENO U ZAMRZIVAČU Obiteljske tajne odjednom se otkrivaju… Priča prema istinitom događaju Malo mirno mjesto na sjeveru Hrvatske. Tamo ima puno kuća i u svakoj kući živi jedna velika ili mala obitelj. Sve obitelji čine se normalne. Nikad se ne čuje svađa. Svi pozdravljaju jedni druge i pozivaju se na kavu kao sve normalne obitelji. Svaka obitelj je normalna dok njihove obiteljske tajne ne počnu izlaziti van – tajne koje su čuvane godinama, i to u – zamrzivaču/škrinji. Godina je 2000. Tek je početak novog stoljeća. Ljudi su se nadali da novo stoljeće donosi novo, bolje sutra, ali prevarili su se. Kao i stoljećima do tada, 21. stoljeće puno je ubojstava, među kojima su i ubojstva u obiteljima. Te 2000. godine u spomenutom malom mjestu na sjeveru Hrvatske dogodio se nestanak. Jasmina, 23-godišnjakinja koja je studirala u Zagrebu više se nije vraćala kući, gdje je živjela njezina sestra, koja je bila 3 godine starija od nje. Njihovi roditelji su se rastali i oboje su živjeli u Njemačkoj. Njihove kćeri su odrasle pa je svatko od njih odlučio započeti svoj novi život. Nakon napornog braka željeli su doživjeti novu mladost, a i zaraditi puno novaca, što im je samo strana zemlja poput Njemačke mogla omogućiti. Kad je Jasmina nestala, policija nije odmah pokrenula potragu. Zašto? Jer je njezina sestra Smiljana stalno govorila da se čuje s Jasminom. Govorila je da je Jasmina otišla u inozemstvo i da je dobro. Iako je to njezinoj majci bilo čudno, pošto je Jasmina studirala u Zagrebu i nije bilo uobičajeno za nju da odustane od studiranja, ipak je vjerovala svojoj starijoj kćeri. Godine su prolazile, a Jasmine nije bilo. Nije se vratila kući i nitko nije znao gdje je. Jedino je njezina sestra još uvijek govorila da je stalno u kontaktu s njom. Međutim, njihova mama više nije vjerovala kćeri i prijavila je Jasminin nestanak. Bilo je to godine 2003. Potraga je pokrenuta, ali Jasmina nije bila nađena. Njezino lice već je izblijedjelo u sjećanju drugih, njezino ime više nitko nije spominjao. Tako je to s ljudima. Kad te nema, brzo te svi zaborave jer moraju idi dalje sa svojim životom. No oni koji ne nađu mir nakon smrti, ne mogu biti ni zaboravljeni. Tako je bilo s Jasminom. Istina se kad-tad otkrije. Obiteljske tajne ne mogu biti vječno skrivane. Bilo je to 2019. godine, 19 godina nakon Jasmininog nestanka. Njezina sestra Smiljana tada je živjela u istoj kući sa svojim mužem, svojim trima kćerima i svojim zetom – suprugom svoje najstarije kćeri. Živjeli su kao obična obitelj sve do dana kad su Smiljanina najstarija kći i njezin muž počeli preuređivati kuću. Došli su u mali prostor ispod stepenica. Tamo se nalazio stari zamrzivač. Nisu ga upotrebljavali jer je bio jako star, ali nikad ga nisu micali. Stajao je tamo godinama. Nikome nije smetao tako da su već i zaboravili na njega. Te subote Smiljanina najstarija kći i njezin suprug odlučili su maknuti taj zamrzivač i urediti taj prostor, kao i sve ostale prostorije u kući. Da bi ga lakše mogli iznijeti van, morali su ga isprazniti. Kći je otvorila zamrzivač. Unutra su se nalazile vrećice sa smrznutim povrćem i mesom. Vadila je vrećicu po vrećicu i stavljala ih u košaru. „Ti isprazni škrinju, a ja du za to vrijeme iznijeti one stare ormare, može?“ – rekao je njezin suprug i ostavio ju u prostoriji. Nakon nekog vremena čuo se strašan vrisak. Ostavio je ormare i dotrčao u prostor ispod stepenica. Njegova žena padala je u nesvjest. Pitao se što se dogodilo, ali već sljedećeg trenutka bilo mu je jasno. Pogledao je u zamrzivač i vidio žensko tijelo u fetus položaju. Ležalo je smrznuto na dnu zamrzivača. Tada je dotrčala i Smiljana da vidi što se dogodilo, odakle taj vrisak. Kad je vidjela otvoren i prazan zamrzivač, problijedila je i isto skoro pala u nesvjest. Njezin zet je odmah zvao hitnu i policiju. Nije lako živjeti skoro 20 godina s mračnom tajnom na duši. Kad se ona otkrije, ubojica odmah progovori. Tako je bilo sa Smiljanom. U očaju je odmah priznala policiji – „To je moja sestra Jasmina. Ja sam je ubila.“ No, njezin odvjetnik naredio joj je da šuti pa je to bilo jedino priznanje koje je dala, ali to priznanje nije vrijedilo na sudu pa Smiljana nije mogla biti odmah osuđena. Međutim, forenzičari su istraživali i otkrili da je Jasmina ubijena s 5 udaraca u glavu, a na tijelu su pronađeni Smiljanini otisci. Smiljana je rekla da nije ubila svoju sestru, nego da sumnja na svojeg oca, koji je bio alkoholičar i nekoliko puta su ga ona, mama i sestra prijavile za obiteljsko nasilje. Nakon 3 godine suđenja, Smiljana je osuđena na 15 godina zatvora za ubojstvo svoje sestre. Razlog tog ubojstva nikad nije otkriven. Tko zna koliko dugo bi Jasminino tijelo još stajalo u zamrzivaču da ga nije slučajno otkrila Smiljanina kći, koja je tada imala 23 godine – baš koliko je imala i njezina teta kad je ubijena.
