Smiješne stvari koje rade Hrvati
SMIJEŠNE STVARI KOJE RADE HRVATI
Bok svima i dobro došli u IrenasCroCafe, podcast na hrvatskom za sve koji vole Hrvatsku i uče hrvatski jezik.
U ovoj epizodi nešto malo o smiješnim stvarima koje Hrvati rade. U zadnje vrijeme sa svojim grupama razgovaram puno o smiješnim stvarima koje su primijetili da Hrvati rade. Ne mislim pod tim samo na propuh, ali da i propuh. Transkript kao i do sada vas čeka na mom Patreon profilu i link ćete naći u opisu dolje.
A sada krenimo sa zabavom!
Već ste čuli za propuh i o tome sam vam rekla malo više nedavno tako da ćemo preskočiti propuh u ovoj epizodi.
Smiješno je čuti od ljudi koji nisu iz Hrvatske, ali veći dio godine žive u Hrvatskoj ili imaju puno prijatelja Hrvata, ili možda obitelj…smiješno je čuti njihove komentare o nama. Neke stvari o kojima nikada ne razmišljam i koje ne bi ni primijetila, niti bi rekla da su neobične, da mi netko drugi nije skrenuo pažnju na to.
Dok sam živjela u Splitu i dok sam živjela u Hrvatskoj jednostavno sam uzimala zdravo za gotovo neke stvari. Neke stvari su se podrazumijevale. Nikad nisam dovodila u pitanja način na koji se te stvari rade. To je bilo normalno!
U nastavku malo više o peglanju šugamana (ručnika) i gaćica (donjeg veša), o prepečenom mesu i prekuhanoj manistri (tjestenini)… Zgrabite kavu i uživajte! :)
Pa krenimo s prvom stvari…a to je peglanje donjeg rublja (gaćica) i ručnika (šugamana).
U mojoj obitelji je bilo sasvim normalno da se svi ručnici nakon pranja i sušenja peglaju. Pa naravno da se peglaju! Osobito ako su bijeli. Sve bijelo se pere na 90 stupnjeva i nakon toga se pegla jer treba ubiti bakterije.
Ne volim peglati i kad sam se preselila u Zagreb, nisam nastavila s tom navikom, ali sjećam se kad sam prvi put to rekla na glas…da se ručnici i gaćice peglaju i kako su me ljudi, koji nisu iz Dalmacije, pogledali. To je bio prvi aha! trenutak. Trenutak kad sam shvatila da to svi ne rade.
Ne znam zašto to puno ljudi u Dalmaciji radi, ali to radimo! Osobito starije generacije.
Druga stvar koju sam nedavno čula je način na koji kuhamo i spremamo meso. Moram reći da sam se dobro nasmijala. Ovo je nešto što do sada nisam primijetila! Već davno prije prijateljica mi je rekla da svaki put kada ode kod svog mesara da mu treba reći da prestane 'batinati' meso. Naime, svaki put kada kupite šnicle u Hrvatskoj, vrlo je vjerojatno da će vam ih mesar dobro izbatinati, tako da meso bude manje žilavo, ili ako to ne napravi mesar, mi ćemo to napraviti kod kuće.
Problem u toj priči je bi što je prijateljica kupovala fini steak i nije htjela da ga mesar uništi s batom.
Kada mi je prijateljica to rekla, moram priznati da nisam u tome vidjela ništa neobično, ali tada sam još živjela u Splitu.
Nedavno sam čula nastavak te priče o mesu, a to je da Hrvati ne vole da je meso rozo (ružičasto). Meso nikada ne smije biti rozo i volimo dobro skuhati i ispeći meso, toliko da je nekada prekuhano i prepečeno. Moram reći da o ovome nisam nikad razmišljala, ali ima u tome istine.
U Hrvatskoj uglavnom radimo teletinu ispod peke ili šnicele ili neko drugo meso ispod peke, ili kuhamo meso kao na primjer u gulašu, ali nemamo baš običaj na primjer spremati steak kod kuće. To ne znači da to ljudi ne rade, ali rekla bih da većina obitelji ne priprema često steak.
Također, u mesnici u Hrvatskoj ne možete lako naći govedinu. Ako želite pripremiti fini gulaš, uglavnom ćete ga spremati od teletine ili junetine jer ćete to meso lakše naći u hrvatskim mesnicama.
I treća stvar za danas, ponovno vezana uz hranu, je tjestenina, ili manistra kako kažemo u Splitu.
U Hrvatskoj volimo prekuhati manistru. Pojam 'al dente' mislim da u Hrvatskoj nije priznat i manistra koja nije jako dobro skuhana, uglavnom nije dobro pripremljena manistra.
Ne govorim o restoranima. Vjerujem da bi o tom slučaju ovisilo od restorana do restorana. Govorim u hrvatskim kućanstvima.
U većini kućanstava, volimo dobro skuhati tjesteninu. Možda zato što sam Hrvatica ili zbog toga što sam na to naviknula i zbog toga što moja mama tako sprema tjesteninu, moram reći da zaista volim jesti takvu tjesteninu kada idem na ručak / večeru kod obitelj. To je nekako miris i okus doma.
Naravno, ove stvari ne rade svi Hrvati. Bitno je to reći, ali dobar dio nas to radi ili zna nekoga tko voli svoju tjesteninu dobro skuhanu, meso blago garavo i bijele ručnike oprane na 90 stupnjeva i zatim ispeglane.
Dragi svi, nadam se da ste naučili nešto novo u ovoj epizodi i da ste se dobro nasmijali. Hvala učenicima koji su mi dali ideju za snimiti ovu epizodu.
Svima vam sada šaljem veliki pozdrav i čujemo se uskoro!
Ciao, ciao
