Život jedne žene

Viktorija Bašić rođ. Pavlinić, rođena je 20. svibnja 1923. u Zagrebu u Krčelićevoj 10, nekih sto pedeset metara od umirovljeničkog doma Sv. Josip, gdje je preminula na Uskrs 2008.

1925. godine izgrađena je kuća u Ulici M. Šimića 30, kod crkve u Kustošiji. 1927. je uz kuću izgrađena i kuglana koja je bila prva lokacija kuglaškog kluba Grmošćica čiji je vlasnik i osnivač bio Viktorijin otac Viktor Pavlinić. Viktorija (Vika, Vikica) je završila 1935. godine 1. Žensku gimnaziju u Zagrebu na Katarinskom trgu. 05.11.1944. godine udala se za Vladimira Bašića, diplomiranog inžinjera, sa kojim se iste godine seli u Dalmatinsku 6 u Zagrebu. U veljači 1946. rodila je sina Gordana.

1951. godine, sa samo 28 godina, odlazi u invalidsku penziju radi bolesti oči. 1964. kupuje sa suprugom Vladimirom stan na Črnomercu na adresi Vojnički Put 1. Ulica je kasnije promjenila ime u Ulicu Nikole Demonje te u Ulicu Gjure Szaba. Viktorija je uvijek bila jako vezana sa svoj rodni kvart i za grad Zagreb, što se vidi i u njezinim pjesmama.

Viktorija je postala baka Korani 1974. godine i Morani 1980. godine.

17.01.1997. supružnici Bašić dolaze u dom Sv. Josip na Dunjevcu gdje prebivaju zajedno do smrti Vladimira koja je nastupila 23.08.2000. godine.

Godine 2002. počela je u domu pisati pjesme koje su izdane u nekoliko različitih zbirka pjesama. Umirovljenički dom Sv. Josip je izdao zbirke pjesama „Nemamo svoja vrata“ i „Na kraju puta“koje su napisali njihovi umirovljenici uključujući Viktoriju Bašić.

Posljednju je pjesmu napisala 2007., krajem koje godine je bila dijagnosticirana sa rakom dojke od kojeg je preminula 23.03.2008. godine.

„Bakine pjesme“ je kompletna zbirka njezinih pjesama koju je dao u tisak njezin sin Gordan uz pomoć drugih njoj vrlo dragih prijatelja. Knjiga je izašla u ožujku 2008., vrlo kratko prije njene smrti.