ŽENA IZ VINOGRADA
U predgrađu Zagreba živjela je jedna bogata obitelj. Bili su bogati jer su imali svoju firmu. Bavili su se prodajom vina. Imali su svoju vinariju i svoj vinograd. Mama Danica, tata Stjepan i njihova djeca – sin Nikola i kći Josipa – činili su se kao savršena obitelj. Svi su bili uspješni. I Nikola i Josipa studirali su ekonomiju kako bi mogli raditi u tatinoj firmi poslije fakulteta. Njihov tata Stjepan je osnovao vinariju kad su oni imali oko 5 (pet) godina. Prije toga, on je bio pomorac. Plovio je oceanima, bio je skoro svugdje na svijetu: u Aziji, u Africi, u Americi… Kao i svi pomorci, provodio je na brodu i po godinu dana. Tada su on i Danica već bili u braku. Kad su se rodila djeca, Stjepan je odlučio da ne bude više pomorac. Zaradio je dovoljno da osnuje svoju firmu. I uspio je. Brzo je ostavio posao pomorca i osnovao vinariju. U 20 (dvadeset) godina, Stjepan je postigao nevjerojatan uspjeh. Njegova vinarija i cijela njegova obitelj postala je poznata u Hrvatskoj. Često su bili u novinama. Pisalo se o njihovom uspjehu u poslu. Nikola i Josipa već su odrasli. Imali su 25 i 28 godina kad se dogodilo nešto čudno u njihovoj obitelji – njihova mama je nestala. No, krenimo iz početka. Bio je početak jeseni kad je obitelj Kovač imala berbu grožđa u svojem vinogradu, kao i svake godine. Tada dolazi puno radnika u vinograd i oni beru grožđe da se napravi vino. Stjepan naruči hranu i piće da radnici ne budu gladni i žedni. Novinari dolaze u vinograd, fotografiraju i intervjuiraju Stjepana: hoće li ove godine biti puno vina? Jeste li zadovoljni s ovogodišnjom berbom? I tako dalje. Ništa čudno, ništa neuobičajeno. No, te godine, Stjepan je ipak primijetio nešto neobično. Bila je nedjelja, dan poslije velike godišnje berbe. Kao i svake godine, Stjepan je volio čitati novine da vidi što se piše o njegovoj vinariji, ali i o njima – često su novinari napisali i neki trač o njemu ili njegovoj djeci. Na primjer, da Josipa ima novog dečka, a to je jedan od njihovih radnika i da se neće moći vjenčati jer njezin tata ne odobrava brak s običnim radnikom. Hah, smješne priče znaju pisati. Ali ovaj put nisu pisali tračeve. Sve je bilo u redu, no ipak…nešto je privuklo Stjepanovu pažnju. Osim toga što pišu, Stjepan je volio i gledati fotografije da vidi tko je sve došao u njegov vinograd. Jer osim radnika i novinara, i neke poznate ličnosti su voljele doći jer Stjepanova vinarija je bila jako poznata i njegova vina jako skupa. Kad je gledao fotografije, prepoznao je mnoge slavne ličnosti i zadovoljno se nasmijao. Ali, onda je ugledao i jednu ženu u šeširu, koju nije poznao. Imala je crni šešir i stajala je u daljini, daleko od ostalih. Kao da je došla sama. Približio je novine očima da bolje vidi, možda ju uspije prepoznati. Ali ne, ta žena bila mu je nepoznata. Ipak, nije puno razmišljao o tome. Prihvatio je to da ju ne poznaje i nastavio čitati novine dalje. To je bilo sredinom listopada. To su bili posljednji sunčani dani. Nakon toga počela je sezona kiše i hladnoće. Vinograd je počeo spavati zimski san, kao medvjedi. To je vrijeme kad je obitelj Kovač, kao i sve obitelji, provodila više vremena zajedno. Voljeli su pozvati svoje rođake na večeru. Tako je bilo jedne večeri početkom studenog – dva dana nakon blagdana Svih svetih. Čekali su goste – rođake. Svi su bili spremni, sjedili su na kauču ispred televizora, no mame Danice nije bilo. -Gdje je mama? Za 10 minuta de doći gosti, gdje je ona? – pitao je Stjepan Josipu. -Ne znam, tata. Rekla je da ide u dućan kupiti nešto za poklon koji de dati malom Marku kad dođu k nama. Nije se još vratila? – odgovorila je Josipa. Nije. Danica se nije vratila. Nije se vratila ni prije večere, prije nego su gosti stigli, a nije je bilo ni poslije večere. Zvali su je na mobitel, bio joj je isključen. Pred gostima nisu htjeli dizati paniku, ali kad su oni otišli, počeli su razgovarati o tome da odu na policiju. Ipak, nisu mogli jer nije još prošlo 24 sata od njezinog nestanka. Odlučili su je potražiti. Nikola i Stjepan su sjeli u auto i otišli ju tražiti po gradu, a Josipa je ostala kod kude za slučaj da se Danica vrati doma. No, Nikola i Stjepan su se vratili nakon 3 sata traženja po gradu, ali bez uspjeha. Kad su otvorili vrata svoje kude, nadali su se da de ugledati Danicu doma, ali nisu je ugledali. S druge strane, Josipa se nadala da de ugledati mamu s bratom i tatom. Ali nije ju ugledala. Danica je nestala. Sljedeći dan prijavili su nestanak policiji. Prvo što je policija napravila je bilo to da je pretražila njihovu kuću, dvorište, vrt i vinograd. I konačno su našli nešto. U vinogradu su našli njezinu ogrlicu i pramenove njezine kose. Ali tijela nije bilo pa nisu mogli potvrditi da je Danica ubijena. Ali svi su sumnjali na to da, nažalost, nije više živa. Prošlo je oko mjesec dana od njezinog nestanka, a Danice još uvijek nije bilo. Nikome nije bilo jasno tko ju je mogao ubiti, ako je to bila istina. Nisu imali neprijatelja. Danica je samo otišla u dućan i jednostavno nestala? To je bilo prečudno. Njezin mobitel više nije postojao jer policija nije mogla nadi signal njezinog mobitela. Očito je razbijen. Od njezinih stvari, jedino nije bilo njezine torbice s novčanikom. To je vjerojatno uzela kad je išla u dućan. Nitko nije prestao gubiti nadu da de se Danica pojaviti, ali se činilo kao da su svi prihvatili situaciju. Danice nema. Nisu mogli tražiti ubojicu jer nije bilo sigurno da je ubijena. A ako nije ubijena, gdje je? Zašto bi sama otišla od njih? Ako nije otišla, je li – počinila samoubojstvo? Ma ne, ni za to nema razloga. Tako su razmišljali. I malo po malo, došlo je i Božidno vrijeme – advent. Bilo je tjedan dana prije Božića. Bilo je hladno i padala je kiša skoro svaki dan. Jedne večeri, netko je pozvonio na vrata obitelji Kovač. Nikog nisu očekivali. Josipa je odmah pomislila na mamu. Brzo je potrčala otvoriti vrata, ali na vratima nije bila njezina mama, nego neka druga žena. Bila je sva mokra od kiše. Nije imala kišobran ni kapu. -Dobra večer, ispričavam se što smetam, ali nisam znala kamo da idem. Nemam nikoga u ovom gradu. Molim vas, mogu li ostati kod vas samo dok kiša ne prestane padati pa du otići nekamo. – rekla je ta čudna žena. Josipa ju je pozvala unutra i dala joj suhu odjeću. Stigli su i Stjepan i Nikola i pitali ju što joj se dogodilo. Ispričala im je da je radila ovdje. Prije nego je došla u Zagreb, živjela je u Slavoniji, ali muž je bio zao prema njoj i izbacio je iz kude. Tada je došla u Zagreb i uspjela nadi jednu staru ženu. Ona joj je rekla da može živjeti kod nje ako de se brinuti o njoj. Tako je bilo sve dok ta žena nije umrla od starosti. Njezin sin je rekao Majdi, tako se zvala ta misteriozna žena, da mora otići iz kude. Tako je Majda ostala na ulici. Stjepan, Josipa i Nikola su se sažalili nad njezinom pričom i rekli su joj da može ostati kod njih. Stjepan je rekao da de joj nadi posao i stan. Majda je bila jako zahvalna. Odmah je počela grliti Nikolu i Josipu, a Stjepan ju je promatrao. Činila mu se nekako poznata, ali nije bio siguran gdje ju je sreo. -Jeste li ikada bili u našoj vinariji? – pitao ju je. -Nisam, vi imate vinariju? – pitala je žena. Hm, znači ne može ju znati iz vinarije. Žena je siromašna, očito nije nikad ni bila u elitnim krugovima u kojima se oni kreću. Baš čudno, a tako mu je poznata. No zanemario je to i počeli su živjeti s Majdom. Postala im je kao dio obitelji. Proveli su i Božić zajedno. A onda… Stjepan se počeo prisjećati. Svaki dan ju je gledao i razmišljao zašto mu je tako poznata, na koga ga podsjeća i onda se sjetio. Sjetio se berbe vinograda od prije skoro dva mjeseca. Sjetio se one žene u šeširu koju je vidio u novinama. Još uvijek je čuvao te novine, kao i sve u kojima su vijesti o njegovoj vinariji. Uzeo je te novine iz ladice i opet pogledao fotografiju. Nevjerojatno. Pa to je ta žena! Nije bio siguran što da napravi. Pozvao je sina Nikolu da ga pita za savjet. Sve mu je rekao. Nikola je također pogledao fotografiju i odmah je uzviknuo: -Pa to je ona! Ali, odlučili su da neće reći Majdi da su ju vidjeli u novinama kako stoji u njihovom vinogradu. Umjesto toga, istražit de tko je ta žena i ima li skrivene namjere. Zašto je došla u njihovu kuću? Čim mu je tata pokazao tu fotografiju i rekao sve to, Nikola je počeo promatrati Majdu sve više. I tada je vidio neke detalje koje nije prije vidio. Primijetio je da je Majda došla k njima u čizmama kakve je nosila njegova mama. Tada je razmislio i shvatio da su upoznali Majdu samo mjesec dana nakon nestanka njegove mame. I tada je počeo sumnjati. Rekao je Stjepanu što je primijetio i Stjepan je ostao blijed. Je li moguće da su primili u kuću ubojicu njihove supruge i majke? No, uskoro de saznati istinu. I to nevjerojatnu istinu. Kao prvo – to da Danica uopće nije mrtva. Pa gdje je onda? I tko je ova žena koja im je došla u kuću kad je bila oluja vani? Kakve veze ona ima s Danicom? Nastavit će se…
