Kako Se Ja Osjećam

KAKO SE JA OSJEĆAM

Napisao Michael Gordon

Ilustrirao Max Larin

“Ja osjećam dosta različitih emocija

u različita doba dana.”

rekao je Billy glasno

dok se spremao za igru.

“Dajte da vam ispričam o svim različitim

emocijama koje sam ikada osjetio.

I sada ću vam ispričati o prvoj.

To što vam sada pričam o tome,

me čini veoma radosnim.

SREĆA

To je moja omiljena emocija.

Ona me grije iz unutra.

Kada mi je moj tata kupio psića

osjećao sam se toliko sretno

da sam zaplakao.

Ljudi osjećaju sreću na različite načine.”

rekao je BIlly sa osmjehom na licu.

“Ja sreću osjećam po cijelom svom tijelu

i taj osjećaj traje poprilično dugo.”

TUGA.

To je moja najmanje omiljena emocija.

Ja ne volim da osjećam tugu.

Ja uvijek osjećam tugu

kada se pozdravljam sa svojim tatom,

na primjer,

kada on ide na poslovno putovanje.

Ali moja mama uvijek kaže:

“Ubrzo će se vratiti,

i u redu je da se osjećaš tužno,

to će proći.”

FRUSTRACIJA.

Osjećaj poraženosti.

Ponekad se osjećam tako.

Na primjer,

kada pokušavam da završim onu slagalicu

koja je jako teška.

Ja želim da odustanem,

međutim,

onda shvatim da je najbolje

da se jednostavno nosim sa tim stvarima.

Napravim duboki udisaj,

i onda spori izdisaj.

I uživam u miru koji mi taj udisaj

i izdisaj donesu.”

STRAH.

To je ono što sam osjećao

prvog dana škole.”

rekao je Billy.

“Ja sam imao leptiriće u svom stomaku

i bio sam toliko pun strepnje.

Onda mi je moja mama rekla

da će mi pomoći

ako budem razgovarao o svom strahu.

Škola je na kraju bila toliko zabavna

da je sav strah nestao.”

Billy je nastavio:

“Osjećam se UMORNO

onda kada sam bio u školi cijeli dan.

Taj umor me čini toliko čangrizavim

da čak ne želim ni da se igram.

Moja mama mi onda napravi užinu.

Ja sjednem u miru i odmaram se.

Mama uvijek zna šta da uradi

kako bih se ja osjećao što bolje.”

“Ja sam se toliko UZBUDIO na moj rođendan

da sam vikao i skakao na sve strane.

Osjećao sam se kao da bih mogao da puknem

od uzbuđenja.

Mama je rekla da ću se izmoriti,

ali taj osjećaj uopšte nije popuštao.

Čak štaviše, moje uzbuđenje me činilo

punim energije.”

Billy je napravio čudan izraz na licu

i rekao:

“Ovako moje lice izgleda

kada sam ja uzbuđen,

i tako je izgledalo i tog dana.

“Prvog dana škole mama je rekla:

“Hajde spremi se

i spakuj svoju školsku torbu.”

“Nikada prije to nisam uradio sam...”

Billy je rekao, “

Tako da nisam znao šta da radim.

Upitao sam mamu da li bi mogla

da mi pomogne, i ona mi je rekla sve

što je trebalo da znam.

Pokazala mi je jednu po jednu stvar

i uskoro sam bio spreman da krenem.”

“Ponekad se brinem.” Billy je rekao,

Kao na primjer kada sam sam u svojoj sobi.

Ja zamislim da se čudovišta sakrivaju

na sve strane

i moja glava se ispuni sa strepnjom.

Ja onda kažem tati kako se osjećam

i onda zajedno krenemo u lov na čudovišta.

Međutim, nikada ne pronađemo nijedno.

Onda me tata ušuška u krevet

i kaže mi da sam na sigurnom.

Tada sva moja briga nestane.”

“Jednoga jutra probudio sam se

i ugledao balon iznad svoje glave.

Onda sam pronašao još mnogo balona

svuda oko svog kreveta.

Bio sam toliko IZNENAĐEN.

To me je učinilo da se osjećam

kao najsretniji dječak na svjetu.

Osjećao sam ZAHVALNOST

za tako divno iznenađenje.

Taj me osjećaj ispunio sa radošću.”

“Ponekad, kada želim nešto ali ne mogu

da to dobijem, osjećam se jako LJUTITO.

Krene da me steže u prsima.

Moje šake postanu pesnice

i izunutra se osjećam jako loše.

Moj dah postane brz i kratak

i onda kažem svojoj mami ili svome tati

kako se osjećam.

Ja ispustim svoj dah

poput pište voza na paru,

i onda se ne čini kao je to bilo

išta strašno.”

Nadamo se da ste uživali

u ovoj divnoj priči.

Ukoliko vam se svidjela,

kliknite like i subscribe

Pozdrav Klinci!