×

We use cookies to help make LingQ better. By visiting the site, you agree to our cookie policy.


image

Hari Poter i Dvorana tajni, 2.11. Hari Poter i Dvorana tajni - Klub dvoboja (1)

2.11. Hari Poter i Dvorana tajni - Klub dvoboja (1)

11. Klub dvoboja U nedelju ujutro Hari se probudio i video spavaonicu kako blista na zimskom suncu: kosti su mu ponovo izrasle, ali mu je ruka bila vrlo kruta. Brzo se uspravio i pogledao na Kolinov krevet, ali on je bio zaklonjen od pogleda visokim paravanom iza koga se Hari juče presvlačio. Videvši da je budan, Madam Pomfri žurno dojuri s poslužavnikom za doručak, a onda poče da mu savija i isteže ruku i prste. – Sve je u redu – reče mu ona dok je nespretno jeo poridž levom rukom. – Kada završiš s jelom možeš da ideš. Hari se obukao što je brže mogao, i požurio u grifindorsku kulu, očajnički želeći da ispriča Ronu i Hermioni o Kolinu i Dobiju, ali oni nisu bili tamo. Hari pođe da ih potraži, pitajući se gde bi mogli da budu, i osećajući se pomalo povređeno što ih nije interesovalo da li su mu kosti izrasle ili ne. Dok je Hari prolazio pored biblioteke, Persi Vizli išeta iz nje. Bio je mnogo bolje raspoložen nego poslednji put kad su se sreli. – O, zdravo, Hari – reče. – Izvrsno letenje juče, zaista izvrsno. Grifindor je preuzeo vođstvo u takmičenju za Školski kup... zaradio si pedeset poena! – Da nisi možda video Rona i Hermionu? – upita Hari. – Ne, nisam – reče Persi, a osmeh mu izblede na licu. – Nadam se da Ron nije opet u nekom ženskom klozetu... Hari se usiljeno nasmeja, isprati Persija pogledom, dok ovaj nije nestao s vidika, i zaputi se pravo prema kupatilu Jecajuće Mirte. Nije mogao da shvati šta bi Ron i Hermiona tamo ponovo radili, ali pošto je proverio da ni Filč niti iko od asistenata nije u blizini, on otvori vrata i začu njihove glasove koji su dopirali iz zaključanog separea. – Ja sam – reče on, zatvarajući vrata za sobom. Iz separea se začu tup udarac, pljuskanje vode i glasan preneražen povik, i on vide Hermionino oko kako viri kroz ključaonicu. – Hari! – reče ona. – Tako si nas uplašio. Uđi... kako tvoja ruka? – Dobro – reče Hari uvlačeći se u separe. Na klozetskoj šolji bio je postavljen jedan stari kotao, a pucketanje ispod ruba šolje predoči Hariju da su potpalili vatru ispod kotla. Prizivanje prenosnih, vodootpornih vatri bilo je Hermionina specijalnost. – Došli bismo da te dočekamo, ali smo odlučili da počnemo da pravimo višesokovni napitak – objasni Ron dok je Hari s naporom ponovo zaključavao separe. – Zaključili smo da je ovo najbezbednije mesto da ga sakrijemo. Hari poče da im priča o Kolinu, ali ga Hermiona prekinu. – Već znamo, slušali smo jutros profesorku Mek Gonagal dok je pričala profesoru Flitviku. Zato smo i odlučili da je bolje da počnemo... – Što pre dobijemo priznanje od Melfoja, to bolje – zareža Ron. – Znaš šta ja mislim? Bio je tako zle volje posle utakmice kvidiča da se iskalio na Kolinu. – Ima još nešto – reče Hari, posmatrajući Hermionu kako kida snopove čvoraste trave i baca ih u napitak. – Dobi me je posetio usred noći. Ron i Hermiona ga zapanjeno pogledaše. Hari im ispriča sve što mu je Dobi rekao – ili mu nije rekao. Ron i Hermiona su ga slušali razjapljenih usta. – Dvorana tajni bila je otvorena i ranije? – upita Hermiona. – Sve se slaže – reče Ron pobedonosno. – Sigurno je Lucijus Melfoj otvorio Dvoranu dok je išao ovde u školu, i mora da je sada ispričao starom dobrom Draku kako to da uradi. To je očigledno. Ipak, šteta što ti Dobi nije rekao kakvo je to čudovište unutra. Baš me zanima kako to da ga niko nije primetio kako se šunja po školi. – Možda može da postane nevidljivo – reče Hermiona, gurajući pijavice na dno kotla. – Ili možda može da se zamaskira, da se pretvara da je oklop ili tako nešto. Čitala sam o kameleonskim akrepima... – Previše čitaš, Hermiona – reče Ron, sipajući mrtve muve čipkastih krila povrh pijavica. On zgužva praznu kesu od mušica i osvrnu se ka Hariju. – Znači Dobi je taj koji nas je sprečio da stignemo na voz i koji ti je polomio ruku... On zavrte glavom. – Znaš šta, Hari? Ako se ne okani pokušaja da ti spase život, ima da te ubije. * * * Do ponedeljka ujutru se vest da je Kolin Krivej napadnut, i da sada leži gotovo mrtav u bolničkom krilu, proširila po celoj školi. Atmosfera je iznenada bila ispunjena glasinama i sumnjama. Prvaci su se sada kretali po zamku zbijeni u grupice, kao da se plaše da će biti napadnuti ako se usude sami negde da se zapute. Džini Vizli, koja je sedela pored Kolina Kriveja na časovima Čini, bila je zabrinuta, a Hariju se činilo da su Fred i Džordž izabrali pogrešan način da je razvesele. Naizmenično su se pokrivali krznom ili čirevima, i iskakali na nju iza statua. Prestali su tek kada im je Persi, ukočen od besa, rekao da će pisati gospođi Vizli i reći joj da Džini doživljava košmare. U međuvremenu, krišom od nastavnika, po školi se širila unosna trgovina talismanima, amajlijama i drugim zaštitnim sredstvima. Nevil Longbotom je kupio veliki zeleni luk opakog mirisa, oštar ljubičasti kristal i istruleli rep daždevnjaka pre nego što su mu ostali grifindorski dečaci ukazali na to da nije u opasnosti: on je čistokrvni čarobnjak, i stoga gotovo da ne bi mogao da bude meta napada. – Prvo su napali Filča – reče Nevil, okruglog lica ispunjenog strahom – a svi znaju da sam ja takoreći Poruga. * * * Druge nedelje decembra profesorka Mek Gonagal je, kao i obično, pošla naokolo da zapiše imena onih koji ostaju u školi za Božić. Hari, Ron i Hermiona su se upisali na taj spisak; čuli su da i Melfoj ostaje, što im je bilo vrlo sumnjivo. Raspust bi bio odlična prilika da iskoriste višesokovni napitak i pokušaju da mu izmame priznanje. Nažalost, napitak je bio tek napola gotov. Još uvek su im trebali dvorogov rog i koža drekavca; jedini način da ih nabave bio je da ih uzmu iz Snejpovog ličnog skladišta. Hari je osećao da bi se radije suočio s legendarnim Sliterinovim čudovištem nego da ga Snejp uhvati kako mu potkrada kabinet. – Ono što nama treba – reče Hermiona odsečno, dok se bližio dvočas Napitaka četvrtkom popodne – jeste diverzija. Onda neko od nas može da se ušunja u Snejpov kabinet i uzme sve što nam je potrebno. Hari i Ron je nervozno pogledaše. – Mislim da bi najbolje bilo da ja izvedem samu krađu – nastavi Hermiona. – Vas dvojica ćete biti izbačeni ako upadnete u još neku nevolju, a ja imam čist dosije. Stoga vi samo treba da napravite dovoljno gužve da zadate Snejpu posla makar pet minuta. Hari se slabašno nasmeši. Namerno pravljenje gužve na Snejpovom času Napitaka bilo je bezbedno koliko i ubosti usnulog zmaja u oko. Časovi Napitaka održavani su u jednoj od velikih tamnica. Poslepodnevni čas četvrtkom počeo je kao i obično. Dvadeset kazana koji se puše stajalo je između drvenih stolova na kojima su bile mesingane vage i tegle s raznim sastojcima. Snejp se šetkao između zagušljivih isparenja praveći zajedljive komentare na račun rada grifindoraca, dok su se sliterinci kikotali u znak podrške. Drako Melfoj, koji je bio Snejpov omiljeni učenik, stalno je svojim buljavim ribljim očima sevao na Rona i Harija, koji su znali da će, ako mu uzvrate, biti kažnjeni pre nego što stignu da kažu „nepravda“. Harijev naduvavajući rastvor bio je previše redak, ali je on imao na umu mnogo važnije stvari. Čekao je na Hermionin znak, i jedva je čuo Snejpa koji se zaustavio tek da bi se podrugljivo zacerekao videvši njegov vodenkast napitak. Kada se Snejp okrenuo i otišao da kinji Nevila, Hermiona uhvati Harijev pogled i klimnu glavom. Hari se hitro sagnu iza svog kazana, izvuče iz džepa jedan od Fredovih Filibasterovih vatrometa i brzo ga aktivira svojim čarobnim štapićem. Vatromet poče da šišti i pucketa. Znajući da ima samo nekoliko sekundi, Hari se uspravi, nanišani i baci ga kroz vazduh; sleteo je pravo na metu, u Gojlov kazan. Gojlov napitak istog trena eksplodira, isprskavši ceo razred. Đaci su vrištali kad bi ih naduvavajući rastvor pogodio. Melfoja je pogodio po licu i nos poče da mu se naduvava kao balon. Gojl se nespretno teturao naokolo, držeći ruke na očima, koje su narasle do veličine tanjira, dok je Snejp pokušavao ponovo da uspostavi mir i otkrije šta se desilo. Kroz zbrku, Hari vide Hermionu kako se tiho iskrada kroz vrata. – Tišina! TIŠINA! – urlao je Snejp. – Svi koji su poprskani neka dođu ovamo po splašnjavajuću smesu. Samo da otkrijem ko je ovo uradio... Hari se obuzdavao da se ne nasmeje gledajući Melfoja kako hita napred, dok mu se glava klatila pod težinom nosa veličine dinjice. Dok se pola razreda teturalo ka Snejpovom stolu, jedni povijeni pod težinom ruku veličine toljaga, drugi ne mogavši da govore kroz ogromne naduvene usne, Hari vide Hermionu kako je šmugnula nazad u tamnicu, s izbočinom na prednjem delu svoje odore. Kada su svi uzeli po veliki gutljaj protivotrova i kada su raznovrsni otoci spali, Snejp odjuri do Gojlovog kazana i izvadi izobličeni crni ostatak vatrometa. Iznenada zavlada tišina. – Ako ikada otkrijem ko je ovo bacio – prošaputa Snejp – lično ću se postarati da bude izbačen iz škole. Hari na lice nabaci izraz za koji se nadao da odražava zbunjenost. Snejp je gledao pravo u njega i zvono koje je zazvonilo posle deset minuta bilo je više nego dobrodošlo. – Znao je da sam ja – reče Hari Ronu i Hermioni, dok su žurili nazad u kupatilo Jecajuće Mirte. – Video sam. Hermiona ubaci nove sastojke u kotlić i poče grozničavo da meša. – Biće gotov za dve nedelje – reče radosno. – Snejp ne može da dokaže da si ti to uradio – reče Ron razuveravajuće Hariju. – Šta može da učini? – Poznajući Snejpa, nešto opako – reče Hari, dok je napitak penio i ključao. * * * Nedelju dana kasnije, Hari, Ron i Hermiona prolazili su kroz Ulaznu dvoranu kad spaziše malenu grupu učenika okupljenu oko oglasne table kako čitaju list pergamenta koji je upravo bio okačen. Šejmus Finigan i Din Tomas ih pozvaše da priđu, delujući uzbuđeno. – Osnivaju Klub dvoboja! – reče Šejmus. – Prvi sastanak je večeras! Ne bi mi škodili časovi dvoboja, mogli bi da budu vrlo korisni ovih dana... – Šta je, misliš da će Sliterinovo čudovište da te izazove na dvoboj? – reče Ron. Ali i on zainteresovano pročita obaveštenje. – Moglo bi da bude korisno – reče on Hariju i Hermioni dok su išli na večeru. – Je l' idemo? Hari i Hermiona se složiše, i tako u osam uveče pohitaše nazad u Veliku salu. Dugački stolovi za ručavanje su nestali, a duž jednog zida pojavila se zlatna bina, osvetljena hiljadama sveća koje su lebdele u vazduhu. Tavanica je ponovo bila baršunastocrna i činilo se da se najveći deo škole smestio ispod nje, svi noseći čarobne štapiće, delujući uzbuđeno. – Pitam se ko će nas podučavati? – reče Hermiona, dok su se provlačili kroz raspričanu gomilu. – Neko mi je rekao da je profesor Flitvik bio šampion u dvobojima kad je bio mlad, možda će on. – Samo da nije... – poče Hari, ali pri kraju rečenice zastenja. Gilderoj Lokhart se upravo peo na binu, blistajući u šljivaplavoj odori, u pratnji nikog drugog do Snejpa, odevenog u uobičajenu crnu odoru. Lokhart mahnu rukom moleći za tišinu: – Priđite, priđite! Da li me svi vidite? Da li me čujete? Odlično! – Dakle, profesor Dambldor mi je dao odobrenje da osnujem ovaj mali Klub dvoboja, da vas uvežbam za slučaj da vam ikad zatreba da se branite, kao što sam ja lično bezbroj puta bio u prilici – za sve pojedinosti, pogledajte moja objavljena dela. – Dozvolite da vam predstavim mog pomoćnika, profesora Snejpa – reče Lokhart, a širok osmeh mu blesnu na licu. – Kazao mi je da i sâm zna nešto malo o dvobojima, i sportski je pristao da mi pomogne u kratkoj demonstraciji, pre nego što počnemo. E sad, mališani, ne brinite se – i dalje ćete imati svog nastavnika Napitaka kada ja završim s njim, ne bojte se! – Zar ne bi bilo dobro da jedan drugog dokrajče? – promrmlja Ron Hariju na uvo. Snejp izvi gornju usnu. Hariju nije bilo jasno kako to da se Lokhart još uvek smeje. Kada bi Snejp njega tako gledao, otrčao bi što dalje od njega, brzo koliko ga noge nose. Lokhart i Snejp se okrenuše jedan prema drugom i pokloniše se.

2.11. Hari Poter i Dvorana tajni - Klub dvoboja (1) 2.11. Harry Potter and the Chamber of Secrets - Dueling Club (1)

11\\. Klub dvoboja U nedelju ujutro Hari se probudio i video spavaonicu kako blista na zimskom suncu: kosti su mu ponovo izrasle, ali mu je ruka bila vrlo kruta. Brzo se uspravio i pogledao na Kolinov krevet, ali on je bio zaklonjen od pogleda visokim paravanom iza koga se Hari juče presvlačio. He stood up quickly and looked over at Colin's bed, but it was obscured from view by the tall screen Harry had been changing behind yesterday. Videvši da je budan, Madam Pomfri žurno dojuri s poslužavnikom za doručak, a onda poče da mu savija i isteže ruku i prste. – Sve je u redu – reče mu ona dok je nespretno jeo poridž levom rukom. – Kada završiš s jelom možeš da ideš. Hari se obukao što je brže mogao, i požurio u grifindorsku kulu, očajnički želeći da ispriča Ronu i Hermioni o Kolinu i Dobiju, ali oni nisu bili tamo. Hari pođe da ih potraži, pitajući se gde bi mogli da budu, i osećajući se pomalo povređeno što ih nije interesovalo da li su mu kosti izrasle ili ne. Dok je Hari prolazio pored biblioteke, Persi Vizli išeta iz nje. Bio je mnogo bolje raspoložen nego poslednji put kad su se sreli. – O, zdravo, Hari – reče. – Izvrsno letenje juče, zaista izvrsno. Grifindor je preuzeo vođstvo u takmičenju za Školski kup... zaradio si pedeset poena! – Da nisi možda video Rona i Hermionu? – upita Hari. – Ne, nisam – reče Persi, a osmeh mu izblede na licu. – Nadam se da Ron nije opet u nekom ženskom klozetu... Hari se usiljeno nasmeja, isprati Persija pogledom, dok ovaj nije nestao s vidika, i zaputi se pravo prema kupatilu Jecajuće Mirte. - I hope Ron isn't in some women's toilet again... Harry forced a smile, followed Percy with his eyes until he was out of sight, and headed straight for Sobbing Myrtle's bathroom. Nije mogao da shvati šta bi Ron i Hermiona tamo ponovo radili, ali pošto je proverio da ni Filč niti iko od asistenata nije u blizini, on otvori vrata i začu njihove glasove koji su dopirali iz zaključanog separea. – Ja sam – reče on, zatvarajući vrata za sobom. Iz separea se začu tup udarac, pljuskanje vode i glasan preneražen povik, i on vide Hermionino oko kako viri kroz ključaonicu. – Hari! – reče ona. – Tako si nas uplašio. Uđi... kako tvoja ruka? – Dobro – reče Hari uvlačeći se u separe. "Okay," said Harry, slipping into the booth. Na klozetskoj šolji bio je postavljen jedan stari kotao, a pucketanje ispod ruba šolje predoči Hariju da su potpalili vatru ispod kotla. An old cauldron was placed on top of the toilet bowl, and a crackling sound under the rim of the bowl told Harry that they had lit a fire under the cauldron. Prizivanje prenosnih, vodootpornih vatri bilo je Hermionina specijalnost. Conjuring portable, waterproof fires was Hermione's specialty. – Došli bismo da te dočekamo, ali smo odlučili da počnemo da pravimo višesokovni napitak – objasni Ron dok je Hari s naporom ponovo zaključavao separe. "We would have come to meet you, but we decided to start making the multi-juice potion," Ron explained as Harry struggled to lock the booth again. – Zaključili smo da je ovo najbezbednije mesto da ga sakrijemo. Hari poče da im priča o Kolinu, ali ga Hermiona prekinu. – Već znamo, slušali smo jutros profesorku Mek Gonagal dok je pričala profesoru Flitviku. Zato smo i odlučili da je bolje da počnemo... – Što pre dobijemo priznanje od Melfoja, to bolje – zareža Ron. – Znaš šta ja mislim? Bio je tako zle volje posle utakmice kvidiča da se iskalio na Kolinu. He was in such a bad mood after the Quidditch match that he lashed out at Colin. – Ima još nešto – reče Hari, posmatrajući Hermionu kako kida snopove čvoraste trave i baca ih u napitak. – Dobi me je posetio usred noći. Ron i Hermiona ga zapanjeno pogledaše. Hari im ispriča sve što mu je Dobi rekao – ili mu nije rekao. Ron i Hermiona su ga slušali razjapljenih usta. – Dvorana tajni bila je otvorena i ranije? – upita Hermiona. – Sve se slaže – reče Ron pobedonosno. "It's all right," said Ron triumphantly. – Sigurno je Lucijus Melfoj otvorio Dvoranu dok je išao ovde u školu, i mora da je sada ispričao starom dobrom Draku kako to da uradi. To je očigledno. Ipak, šteta što ti Dobi nije rekao kakvo je to čudovište unutra. Baš me zanima kako to da ga niko nije primetio kako se šunja po školi. I'm really curious how nobody noticed him sneaking around the school. – Možda može da postane nevidljivo – reče Hermiona, gurajući pijavice na dno kotla. – Ili možda može da se zamaskira, da se pretvara da je oklop ili tako nešto. Čitala sam o kameleonskim akrepima... – Previše čitaš, Hermiona – reče Ron, sipajući mrtve muve čipkastih krila povrh pijavica. I've been reading about chameleon scorpions...” “You're reading too much, Hermione,” said Ron, pouring dead lace-winged flies over the leeches. On zgužva praznu kesu od mušica i osvrnu se ka Hariju. He crumpled up the empty fly bag and looked back at Harry. – Znači Dobi je taj koji nas je sprečio da stignemo na voz i koji ti je polomio ruku... On zavrte glavom. - So Dobby is the one who prevented us from getting on the train and who broke your arm... He shook his head. – Znaš šta, Hari? Ako se ne okani pokušaja da ti spase život, ima da te ubije. If he doesn't stop trying to save your life, he's going to kill you. * * * Do ponedeljka ujutru se vest da je Kolin Krivej napadnut, i da sada leži gotovo mrtav u bolničkom krilu, proširila po celoj školi. * * * By Monday morning, word had spread throughout the school that Colin Creevey had been attacked, and was now lying nearly dead in the hospital wing. Atmosfera je iznenada bila ispunjena glasinama i sumnjama. Prvaci su se sada kretali po zamku zbijeni u grupice, kao da se plaše da će biti napadnuti ako se usude sami negde da se zapute. The champions were now moving around the castle in small groups, as if they were afraid that they would be attacked if they dared to go anywhere alone. Džini Vizli, koja je sedela pored Kolina Kriveja na časovima Čini, bila je zabrinuta, a Hariju se činilo da su Fred i Džordž izabrali pogrešan način da je razvesele. Naizmenično su se pokrivali krznom ili čirevima, i iskakali na nju iza statua. They took turns covering themselves with fur or sores, and jumped out at her from behind the statues. Prestali su tek kada im je Persi, ukočen od besa, rekao da će pisati gospođi Vizli i reći joj da Džini doživljava košmare. U međuvremenu, krišom od nastavnika, po školi se širila unosna trgovina talismanima, amajlijama i drugim zaštitnim sredstvima. Meanwhile, secretly from the teachers, a lucrative trade in talismans, amulets and other protective means spread around the school. Nevil Longbotom je kupio veliki zeleni luk opakog mirisa, oštar ljubičasti kristal i istruleli rep daždevnjaka pre nego što su mu ostali grifindorski dečaci ukazali na to da nije u opasnosti: on je čistokrvni čarobnjak, i stoga gotovo da ne bi mogao da bude meta napada. Neville Longbottom had bought a large, foul-smelling green onion, a sharp purple crystal, and a rotting salamander's tail before the other Gryffindor boys pointed out to him that he was not in danger: he was a pureblood wizard, and therefore almost impossible to target. – Prvo su napali Filča – reče Nevil, okruglog lica ispunjenog strahom – a svi znaju da sam ja takoreći Poruga. - They attacked Filch first - said Neville, his round face filled with fear - and everyone knows that I'm the Mockingbird, so to speak. * * * Druge nedelje decembra profesorka Mek Gonagal je, kao i obično, pošla naokolo da zapiše imena onih koji ostaju u školi za Božić. Hari, Ron i Hermiona su se upisali na taj spisak; čuli su da i Melfoj ostaje, što im je bilo vrlo sumnjivo. Raspust bi bio odlična prilika da iskoriste višesokovni napitak i pokušaju da mu izmame priznanje. Nažalost, napitak je bio tek napola gotov. Unfortunately, the potion was only half finished. Još uvek su im trebali dvorogov rog i koža drekavca; jedini način da ih nabave bio je da ih uzmu iz Snejpovog ličnog skladišta. They still needed the horn of the bicorn and the hide of the gorse; the only way to get them was to take them from Snape's personal storage. Hari je osećao da bi se radije suočio s legendarnim Sliterinovim čudovištem nego da ga Snejp uhvati kako mu potkrada kabinet. – Ono što nama treba – reče Hermiona odsečno, dok se bližio dvočas Napitaka četvrtkom popodne – jeste diverzija. "What we need," Hermione said flatly, as the two hours of Potions approached on Thursday afternoons, "is a diversion." Onda neko od nas može da se ušunja u Snejpov kabinet i uzme sve što nam je potrebno. Then one of us can sneak into Snape's office and get whatever we need. Hari i Ron je nervozno pogledaše. – Mislim da bi najbolje bilo da ja izvedem samu krađu – nastavi Hermiona. – Vas dvojica ćete biti izbačeni ako upadnete u još neku nevolju, a ja imam čist dosije. Stoga vi samo treba da napravite dovoljno gužve da zadate Snejpu posla makar pet minuta. So you just need to make enough of a fuss to keep Snape busy for at least five minutes. Hari se slabašno nasmeši. Namerno pravljenje gužve na Snejpovom času Napitaka bilo je bezbedno koliko i ubosti usnulog zmaja u oko. Časovi Napitaka održavani su u jednoj od velikih tamnica. The Potions classes were held in one of the large dungeons. Poslepodnevni čas četvrtkom počeo je kao i obično. The afternoon class on Thursdays started as usual. Dvadeset kazana koji se puše stajalo je između drvenih stolova na kojima su bile mesingane vage i tegle s raznim sastojcima. Snejp se šetkao između zagušljivih isparenja praveći zajedljive komentare na račun rada grifindoraca, dok su se sliterinci kikotali u znak podrške. Drako Melfoj, koji je bio Snejpov omiljeni učenik, stalno je svojim buljavim ribljim očima sevao na Rona i Harija, koji su znali da će, ako mu uzvrate, biti kažnjeni pre nego što stignu da kažu „nepravda“. Draco Malfoy, who was Snape's favorite student, kept flashing his bulging fish eyes at Ron and Harry, who knew that if they retaliated, they would be punished before they could even say 'injustice'. Harijev naduvavajući rastvor bio je previše redak, ali je on imao na umu mnogo važnije stvari. Harry's inflating solution was too thin, but he had more important things on his mind. Čekao je na Hermionin znak, i jedva je čuo Snejpa koji se zaustavio tek da bi se podrugljivo zacerekao videvši njegov vodenkast napitak. He waited for Hermione's signal, and barely heard Snape stop, only to let out a sneer at the sight of his watery potion. Kada se Snejp okrenuo i otišao da kinji Nevila, Hermiona uhvati Harijev pogled i klimnu glavom. When Snape turned and went to glare at Neville, Hermione caught Harry's gaze and nodded. Hari se hitro sagnu iza svog kazana, izvuče iz džepa jedan od Fredovih Filibasterovih vatrometa i brzo ga aktivira svojim čarobnim štapićem. Vatromet poče da šišti i pucketa. The firework started to whiz and crackle. Znajući da ima samo nekoliko sekundi, Hari se uspravi, nanišani i baci ga kroz vazduh; sleteo je pravo na metu, u Gojlov kazan. Knowing he only had a few seconds, Harry straightened up, took aim and threw him through the air; it landed right on target, in Goyle's cauldron. Gojlov napitak istog trena eksplodira, isprskavši ceo razred. Đaci su vrištali kad bi ih naduvavajući rastvor pogodio. The students screamed when the inflating solution hit them. Melfoja je pogodio po licu i nos poče da mu se naduvava kao balon. Gojl se nespretno teturao naokolo, držeći ruke na očima, koje su narasle do veličine tanjira, dok je Snejp pokušavao ponovo da uspostavi mir i otkrije šta se desilo. Kroz zbrku, Hari vide Hermionu kako se tiho iskrada kroz vrata. – Tišina! TIŠINA! – urlao je Snejp. – Svi koji su poprskani neka dođu ovamo po splašnjavajuću smesu. - Everyone who has been sprayed should come here for the frightening mixture. Samo da otkrijem ko je ovo uradio... Hari se obuzdavao da se ne nasmeje gledajući Melfoja kako hita napred, dok mu se glava klatila pod težinom nosa veličine dinjice. Just to find out who did this… Harry held back a laugh as he watched Malfoy rush forward, his head bobbing under the weight of a cantaloupe-sized nose. Dok se pola razreda teturalo ka Snejpovom stolu, jedni povijeni pod težinom ruku veličine toljaga, drugi ne mogavši da govore kroz ogromne naduvene usne, Hari vide Hermionu kako je šmugnula nazad u tamnicu, s izbočinom na prednjem delu svoje odore. As half the class staggered towards Snape's desk, some bent under the weight of arms the size of clubs, others unable to speak through huge puffed lips, Harry saw Hermione sneak back into the dungeon, a bulge in the front of her robes. Kada su svi uzeli po veliki gutljaj protivotrova i kada su raznovrsni otoci spali, Snejp odjuri do Gojlovog kazana i izvadi izobličeni crni ostatak vatrometa. Once everyone had taken a large swig of the antidote and the various islands had burned down, Snape rushed over to Goyle's cauldron and took out the distorted black remains of the fireworks. Iznenada zavlada tišina. – Ako ikada otkrijem ko je ovo bacio – prošaputa Snejp – lično ću se postarati da bude izbačen iz škole. "If I ever find out who threw this," whispered Snape, "I will personally see to it that he is expelled from the school." Hari na lice nabaci izraz za koji se nadao da odražava zbunjenost. Harry had an expression on his face that he hoped reflected confusion. Snejp je gledao pravo u njega i zvono koje je zazvonilo posle deset minuta bilo je više nego dobrodošlo. – Znao je da sam ja – reče Hari Ronu i Hermioni, dok su žurili nazad u kupatilo Jecajuće Mirte. – Video sam. Hermiona ubaci nove sastojke u kotlić i poče grozničavo da meša. – Biće gotov za dve nedelje – reče radosno. - It will be ready in two weeks - he said happily. – Snejp ne može da dokaže da si ti to uradio – reče Ron razuveravajuće Hariju. – Šta može da učini? – Poznajući Snejpa, nešto opako – reče Hari, dok je napitak penio i ključao. * * * Nedelju dana kasnije, Hari, Ron i Hermiona prolazili su kroz Ulaznu dvoranu kad spaziše malenu grupu učenika okupljenu oko oglasne table kako čitaju list pergamenta koji je upravo bio okačen. * * * A week later, Harry, Ron and Hermione were walking through the Entrance Hall when they noticed a small group of students gathered around the notice board reading a sheet of parchment that had just been hung up. Šejmus Finigan i Din Tomas ih pozvaše da priđu, delujući uzbuđeno. – Osnivaju Klub dvoboja! – reče Šejmus. – Prvi sastanak je večeras! Ne bi mi škodili časovi dvoboja, mogli bi da budu vrlo korisni ovih dana... – Šta je, misliš da će Sliterinovo čudovište da te izazove na dvoboj? I couldn't hurt dueling lessons, they could be very useful these days... - What, you think a Slytherin monster is going to challenge you to a duel? – reče Ron. Ali i on zainteresovano pročita obaveštenje. – Moglo bi da bude korisno – reče on Hariju i Hermioni dok su išli na večeru. "It might come in handy," he said to Harry and Hermione as they went to dinner. – Je l' idemo? Hari i Hermiona se složiše, i tako u osam uveče pohitaše nazad u Veliku salu. Dugački stolovi za ručavanje su nestali, a duž jednog zida pojavila se zlatna bina, osvetljena hiljadama sveća koje su lebdele u vazduhu. Tavanica je ponovo bila baršunastocrna i činilo se da se najveći deo škole smestio ispod nje, svi noseći čarobne štapiće, delujući uzbuđeno. The ceiling was pitch black again and most of the school seemed to have settled below it, all wielding wands, looking excited. – Pitam se ko će nas podučavati? – reče Hermiona, dok su se provlačili kroz raspričanu gomilu. – Neko mi je rekao da je profesor Flitvik bio šampion u dvobojima kad je bio mlad, možda će on. – Samo da nije... – poče Hari, ali pri kraju rečenice zastenja. - If only he hadn't... - started Harry, but near the end of the sentence he groaned. Gilderoj Lokhart se upravo peo na binu, blistajući u šljivaplavoj odori, u pratnji nikog drugog do Snejpa, odevenog u uobičajenu crnu odoru. Gilderoy Lockhart had just taken the stage, resplendent in his plum blue robes, accompanied by none other than Snape, dressed in his usual black robes. Lokhart mahnu rukom moleći za tišinu: – Priđite, priđite! Lockhart waved his hand begging for silence: - Come closer, come closer! Da li me svi vidite? Da li me čujete? Odlično! – Dakle, profesor Dambldor mi je dao odobrenje da osnujem ovaj mali Klub dvoboja, da vas uvežbam za slučaj da vam ikad zatreba da se branite, kao što sam ja lično bezbroj puta bio u prilici – za sve pojedinosti, pogledajte moja objavljena dela. – So, Professor Dumbledore has given me permission to start this little Dueling Club, to train you in case you ever need to defend yourself, as I myself have had to countless times – for full details, see my published works. – Dozvolite da vam predstavim mog pomoćnika, profesora Snejpa – reče Lokhart, a širok osmeh mu blesnu na licu. – Kazao mi je da i sâm zna nešto malo o dvobojima, i sportski je pristao da mi pomogne u kratkoj demonstraciji, pre nego što počnemo. - He told me that he himself knows a little bit about duels, and sportingly agreed to help me with a short demonstration, before we start. E sad, mališani, ne brinite se – i dalje ćete imati svog nastavnika Napitaka kada ja završim s njim, ne bojte se! – Zar ne bi bilo dobro da jedan drugog dokrajče? – promrmlja Ron Hariju na uvo. Snejp izvi gornju usnu. Hariju nije bilo jasno kako to da se Lokhart još uvek smeje. Harry didn't understand why Lockhart was still laughing. Kada bi Snejp njega tako gledao, otrčao bi što dalje od njega, brzo koliko ga noge nose. If Snape looked at him like that, he would run as far away from him as fast as his legs could carry him. Lokhart i Snejp se okrenuše jedan prema drugom i pokloniše se.