×

We use cookies to help make LingQ better. By visiting the site, you agree to our cookie policy.


image

Hari Poter i Kamen mudrosti, 1.6. Hari Poter i Kamen mudrosti - Putovanje sa perona devet i tri četvrtine (audio knjiga) (1)

1.6. Hari Poter i Kamen mudrosti - Putovanje sa perona devet i tri četvrtine (audio knjiga) (1)

6. Polazak s perona devet i tri četvrtine Poslednji mesec koji je Hari proveo kod Darslijevih nije bio nimalo veseo. Istini za volju, Dadli se sada toliko plašio Harija da nije smeo da bude s njim u istoj sobi, dok tetka Petunija i teča Vernon više nisu zatvarali Harija u ostavu, niti ga terali da im nešto uradi, čak nisu ni vikali na njega – u stvari, uopšte mu se više nisu obraćali. Napola uplašeni, napola besni, ponašali su se kao da je stolica na kojoj Hari sedi prazna. Mada je to u mnogo čemu bio napredak, posle izvesnog vremena postalo je pomalo depresivno. Hari se držao svoje sobe, i družio se sa svojom novom sovom. Odlučio je da je nazove Hedviga, imenom koje je pronašao u Istoriji magije. Njegovi udžbenici bili su vrlo zanimljivi. Do kasno u noć bi ležao na krevetu i čitao, dok je Hedviga do mile volje uletala i izletala kroz otvoren prozor. Sreća što tetka Petunija nije više dolazila da ga obilazi, pošto je Hedviga imala običaj da u povratku donosi mrtve miševe. Svake noći, pre nego što bi pošao na spavanje, Hari bi precrtao još jedan dan na parčetu papira koje je okačio na zid, brojeći dane do prvog septembra. Poslednjeg dana avgusta mislio je da je bolje da porazgovara s tetkom i tečom oko odlaska na stanicu Kings kros sledećeg dana, te je sišao u dnevnu sobu, gde su oni gledali kviz na TV-u. Nakašljao se da im stavi do znanja da je tu, na šta je Dadli vrisnuo i istrčao iz sobe. – Ovaj... teča-Vernone? Teča Vernon zahropta, da bi pokazao da ga sluša. – Ovaj... treba sutra da odem na Kings kros da... da bih otišao na Hogvorts. Teča Vernon ponovo zahropta. – Da li biste vi mogli da me odbacite? Hroptaj. Hari je pretpostavljao da to znači „da“. – Hvala vam. Već se zaputio gore stepenicama kad teča Vernon progovori. – Smešan način da se dođe do škole za čarobnjake, vozom. Nije valjda da su svi leteći ćilimi pocepani? Hari ne reče ništa. – Gde je ta škola, uopšte? – Ne znam – reče Hari, koji je to tek tada shvatio. Izvadi iz džepa kartu koju mu je Hagrid dao. – Treba da uhvatim voz na peronu devet i tri četvrtine u jedanaest sati – pročita on. Teča i tetka su samo nemo gledali. – Kojem peronu...? – Devet i tri četvrtine. – Ne pričaj budalaštine – reče teča Vernon – ne postoji peron devet i tri četvrtine. – Piše na mojoj karti. – Svašta – reče teča Vernon – fijuci, svi redom. Videćeš. Čekaj samo. U redu, odvešćemo te do Kings krosa. Ionako sutra idemo u London, inače ne bih. – Zašto idete u London? – upita Hari, pokušavajući da bude ljubazan. – Vodimo Dadlija u bolnicu – zareža teča Vernon. – Moramo da mu skinemo taj prokleti rep pre nego što pođe na Smeltings. Idućeg jutra Hari se probudio već u pet, ali bio je suviše uzbuđen i nervozan da bi nastavio da spava. Ustao je i navukao farmerke, pošto nije hteo da dođe na stanicu u svojoj čarobnjačkoj odori – presvući će se u vozu. Ponovo je proverio spisak stvari koje su mu potrebne za Hogvorts, da bi bio siguran da ima sve što treba, video da je Hedviga bezbedno zaključana u kavezu, a onda je počeo da šeta po sobi čekajući da Darslijevi ustanu. Dva sata kasnije, ubacili su Harijev ogroman, težak kovčeg u kola Darslijevih, tetka Petunija je uspela da nagovori Dadlija da sedne do Harija, a onda konačno krenuše. Stigli su na Kings kros u pola jedanaest. Teča Vernon ubaci Harijev prtljag na kolica i odgura ih na stanicu umesto njega. Hari je mislio kako je to krajnje ljubazno od teče Vernona, sve dok se teča ne zaustavi, posmatrajući perone sa zluradim osmehom. – Dakle, tu smo, momče. Peron devet – peron deset. Tvoj peron bi trebalo da je tu negde između, ali izgleda da ga još nisu sagradili, zar ne? Bio je sasvim u pravu. Iznad jednog perona visio je veliki plastični broj devet, a iznad sledećeg deset, dok između njih nije bilo ničega. – Želim ti uspeha na polugođu – reče teča Vernon s još pakosnijim osmehom. I ode bez reči. Hari se okrenu i vide kako Darslijevi odlaze kolima. Sve troje su se smejali. Hariju se osušiše usta. Šta će sada, za ime boga? Počinjao je da privlači sve više radoznalih pogleda zbog Hedvige. Moraće nekoga da pita. Zaustavio je čuvara koji je bio u prolazu, ali nije se usudio da ga pita za peron devet i tri četvrtine. Taj čuvar nikada nije čuo za Hogvorts, a kada je video da Hari ne ume da mu objasni čak ni u kom delu zemlje se to mesto nalazi, poče da se ljuti verujući kako se Hari namerno pravi glup. Sve očajniji, Hari ga upita za voz koji polazi u jedanaest sati, ali čuvar reče da nema nijednog u to vreme. Na kraju čuvar odšeta dalje, gunđajući nešto o traćenju vremena. Hari je jedva obuzdavao paniku koja ga je hvatala. Prema velikom časovniku iznad table s dolascima, imao je još deset minuta da se ukrca u voz za Hogvorts, a pojma nije imao kako; stajao je kao izgubljen nasred stanice, s kovčegom koji je jedva vukao, džepovima punim čarobnjačkog novca i velikom sovom. Mora da je Hagrid zaboravio da mu kaže šta treba da uradi, kao što se, na primer, kucne treća cigla levo da bi se ušlo u Dijagon-aleju. Pitao se da li da izvadi svoj čarobnjački štap i počne njime da kucka po automatu za karte između devetog i desetog perona. U tom trenutku grupa ljudi prođe tik pored njega, i on uhvati nekoliko reči iz njihovog razgovora. – ... prepuno Normalaca, pa da... Hari se okrenu. Reči je izgovorila punačka žena koja se obraćala četvorici dečaka plamenoriđe kose. Svaki je pred sobom gurao prtljag poput Harijevog – i svi su imali po sovu. Dok mu je srce lupalo poput čekića, Hari pogura svoja kolica, idući iza njih. Kada se zaustaviše, stade i on, dovoljno blizu da bi čuo šta pričaju. – Koji vam je broj perona? – upita majka dečake. – Devet i tri četvrtine!– ciknu mala devojčica, takođe riđokosa, koja se držala za ženinu ruku. – Mama, mogu li i ja da idem... – Nisi još dovoljno velika, Džini, neću o tome više ni reč čujem! U redu, Persi, ti pođi prvi. Dečak koji je delovao najstarije zaputi se ka peronima devet i deset. Hari je gledao, pazeći da ne trepne, da ga ne bi izgubio iz vida – ali baš kad je dečak stigao do pregrade između dva perona, velika gomila turista nahrupi ispred njega, a kada je i poslednji ranac nestao s vidika, dečak je već bio iščezao. – Frede, ti si sledeći – reče punačka žena. – Ja nisam Fred, nego Džordž – reče dečak. – Zbilja, ženo, i ti sebe nazivaš našom majkom? Zar ne vidiš da sam ja Džordž? – Izvini, Džordže, dušo. – Samo se šalim, ja jesam Fred – reče dečak i krenu. Njegov blizanac viknu za njim da požuri, što ovaj mora da je i učinio, pošto je sekund kasnije i on nestao – ali, kako je to izveo? Sada se treći brat hitro uputio prema automatu za karte – skoro da je došao do tamo – a onda ga, iznenada, više nije bilo. – Izvinite – reče Hari punačkoj ženi. – Zdravo, dušo – reče ona. – Prvi put si na Hogvortsu? I Ron je nov, takođe. Pokaza na poslednjeg i najmlađeg sina. Bio je visok i suvonjav, s pegama, velikih šaka i stopala i dugačkog nosa. – Da – odgovori Hari. – Problem je... problem je što ne znam kako da... – Kako da dođeš do perona? – reče ona ljubazno, a Hari klimnu glavom. – Ne brini – reče. – Samo idi pravo do pregrade između devetog i desetog perona. Ne zaustavljaj se i nemoj da se bojiš da ćeš se slupati o nju, to je vrlo važno. Najbolje da to uradiš u trku, ako si nervozan. Hajde sada, pođi ispred Rona. – Ovaj... u redu – reče Hari. On okrenu svoja kolica netremice gledajući u pregradu. Izgledala je vrlo čvrsta. Pođe lagano prema njoj. Ljudi su se sudarali s njim hitajući ka peronima devet i deset. Hari ubrza korak. Sjuriće se pravo na tu pregradu i sve će da zabrlja – naslonivši se na kolica, on se dade u trk – pregrada je bila sve bliža i bliža – nije bio u stanju da se zaustavi – izgubio je kontrolu nad kolicima – još samo jedan korak – on zatvori oči, spreman za sudar... Ništa se ne desi... nastavio je da juri... i najzad, otvori oči. Skerletnocrvena parna lokomotiva stajala je tik uz peron krcat narodom. Iznad perona se nalazila tabla s natpisom Hogvorts ekspres, 11 časova . Hari pogleda iza sebe i vide čelični lučni prolaz tamo gde je trebalo da bude zid s automatom za prodaju karata, na kojem je bio natpis Platforma devet i tri četvrtine. Uspeo je. Dim iz lokomotive širio se iznad glava uskomešane gomile, dok su se mačke svih boja motale tamo-amo oko nogu putnika. Sove su, nezadovoljne, huktale jedna drugoj, preko žagora i škripe teškog prtljaga. Prva dva vagona bila su već prepuna učenika, neki su visili na prozoru i pričali s rodbinom, neki su se svađali oko mesta. Hari gurnu kolica niz peron i krenu u potragu za slobodnim mestom. Prošao je kraj dečaka okruglastog lica koji je govorio: – Bako, ponovo sam izgubio svog žapca. – Oh, Nevile – čuo je staru gospođu kako uzdiše. Oko dečaka s dredovima okupila se omanja gomila. – Daj nam da vidimo, Li, hajde. Dečak skide poklopac s kutije koju je držao u rukama i ljudi oko njega vrisnuše i zaurlaše kada se iz nje pomoli duga kosmata nožica nekog stvora. Hari se probijao kroz gužvu dok ne naiđe na prazan kupe na samom kraju kompozicije. Prvo je ubacio Hedvigu, a zatim krenuo da tumba svoj prtljag kroz vrata vagona. Pokušao je da ga podigne uza stepenice, ali jedva je uspeo da podigne jedan kraj, pa mu je dvaput bolno pao na stopala. – Da li ti treba pomoć? – upita jedan od riđokosih blizanaca koje je maločas pratio do automata za karte. – Da, molim te – zadihano će Hari – Hoj, Frede! Dođi 'vamo i pomozi! Uz pomoć blizanaca, Hari smesti prtljag u ćošak kupea. – Hvala – reče Hari, sklanjajući oznojenu kosu s očiju. – Šta je to? – upita jedan od blizanaca iznenada, pokazujući na Harijev ožiljak u obliku munje. – Boga mu božjeg... – reče drugi blizanac. – Jesi li ti...? – Jeste, on je – reče prvi blizanac. – Jesi, zar ne? – obrati se Hariju. – Šta? – upita Hari. – Hari Poter – uglas povikaše blizanci. – A, on – reče Hari. – Hoću reći, da, jesam. Dva dečaka se zablenuše u njega, i Hari oseti kako crveni. Onda, na njegovu sreću, kroz otvorena vrata voza dopre glas: – Frede? Džordže? Jeste li tu? – Evo nas, mama. Bacivši još jedan pogled na Harija, blizanci iskočiše iz voza. Hari sede do prozora odakle je, napola skriven, mogao da posmatra riđokosu porodicu na peronu i čuje šta pričaju. Njihova majka upravo je izvadila maramicu. – Rone, imaš nešto na nosu. Najmlađi dečak pokuša da se izmigolji, ali ga ona ščepa i poče da mu trlja vrh nosa. – Mama... pušćaj me. – Dečak se iskobelja iz njenog stiska. – Jao, da li to mali Roni ima nešto na nosiću? – reče jedan od blizanaca. – Zaveži – reče Ron. – Gde je Persi? – upita njihova majka. – Upravo stiže. Najstariji dečak upravo im je dolazio u susret krupnim koracima. Već je bio obukao svoju lelujavu crnu odoru za Hogvorts, i Hari zapazi svetleću srebrnu značku sa slovom A na njegovim grudima. – Ne mogu dugo, majko – reče. – Ja sam skroz napred, asistenti profesora dobili su dva kupea za sebe... – O, zar si ti asistent, Persi? – reče jedan od blizanaca, s prizvukom velikog iznenađenja. – Trebalo je da nam kažeš, pojma nismo imali. – Čekaj malo, mislim da se sećam da je spomenuo nešto o tome – reče drugi blizanac. – Jednom... – Ili dvaput... – U minuti... – Pa tako celog leta... – Ma, umuknite – reče asistent Persi. – Kako to da je Persi dobio novu odoru? – zapita jedan od blizanaca. – Zato što je asistent – reče njihova majka ponosito. – U redu, dušice, želim ti puno uspeha na polugođu – pošalji mi sovu kad stigneš. Ona poljubi Persija u obraz i on ode. Onda se okrenu blizancima.

1.6. Hari Poter i Kamen mudrosti - Putovanje sa perona devet i tri četvrtine (audio knjiga) (1) 1.6. Harry Potter und der Stein der Weisen – Die Reise von Gleis Neundreiviertel (Hörbuch) (1) 1.6. Harry Potter and the Philosopher's Stone - The Journey from Platform Nine and Three Quarters (Audiobook) (1) 1.6. Гарри Поттер и философский камень - Путешествие с платформы девять и три четверти (аудиокнига) (1)

6\\. Polazak s perona devet i tri četvrtine Poslednji mesec koji je Hari proveo kod Darslijevih nije bio nimalo veseo. Departure from the platform at quarter to nine Harry's last month with the Dursleys had not been a happy one. Istini za volju, Dadli se sada toliko plašio Harija da nije smeo da bude s njim u istoj sobi, dok tetka Petunija i teča Vernon više nisu zatvarali Harija u ostavu, niti ga terali da im nešto uradi, čak nisu ni vikali na njega – u stvari, uopšte mu se više nisu obraćali. Truth be told, Dudley was now so afraid of Harry that he wasn't allowed to be in the same room with him, while Aunt Petunia and Aunt Vernon no longer locked Harry in the pantry, or made him do anything to them, or even yelled at him - in things, they didn't address him at all. Napola uplašeni, napola besni, ponašali su se kao da je stolica na kojoj Hari sedi prazna. Halb verängstigt, halb wütend taten sie, als wäre der Stuhl, auf dem Harry saß, leer. Half scared, half furious, they acted as if the chair Harry was sitting on was empty. Mada je to u mnogo čemu bio napredak, posle izvesnog vremena postalo je pomalo depresivno. Obwohl es in vielerlei Hinsicht ein Fortschritt war, wurde es nach einer Weile etwas deprimierend. Although it was an improvement in many ways, after a while it became a bit depressing. Hari se držao svoje sobe, i družio se sa svojom novom sovom. Harry kept to his room, and hung out with his new owl. Odlučio je da je nazove Hedviga, imenom koje je pronašao u Istoriji magije. Njegovi udžbenici bili su vrlo zanimljivi. His textbooks were very interesting. Do kasno u noć bi ležao na krevetu i čitao, dok je Hedviga do mile volje uletala i izletala kroz otvoren prozor. Bis spät in die Nacht lag er auf dem Bett und las, während Hedwig nach Belieben durch das offene Fenster ein- und ausflog. Until late at night he would lie on the bed and read, while Hedwig flew in and out of the open window to her heart's content. Sreća što tetka Petunija nije više dolazila da ga obilazi, pošto je Hedviga imala običaj da u povratku donosi mrtve miševe. It was lucky that Aunt Petunia didn't come to visit him anymore, since Hedwig used to bring back dead mice. Svake noći, pre nego što bi pošao na spavanje, Hari bi precrtao još jedan dan na parčetu papira koje je okačio na zid, brojeći dane do prvog septembra. Every night, before he went to sleep, Harry would cross out another day on a piece of paper that he hung on the wall, counting down the days until the first of September. Poslednjeg dana avgusta mislio je da je bolje da porazgovara s tetkom i tečom oko odlaska na stanicu Kings kros sledećeg dana, te je sišao u dnevnu sobu, gde su oni gledali kviz na TV-u. Nakašljao se da im stavi do znanja da je tu, na šta je Dadli vrisnuo i istrčao iz sobe. Er hustete, um sie wissen zu lassen, dass er da war, woraufhin Dudley aufschrie und aus dem Raum rannte. He coughed to let them know he was there, to which Dudley screamed and ran out of the room. – Ovaj... teča-Vernone? Teča Vernon zahropta, da bi pokazao da ga sluša. Techa Vernon grunted, to show he was listening. – Ovaj... treba sutra da odem na Kings kros da... da bih otišao na Hogvorts. Teča Vernon ponovo zahropta. – Da li biste vi mogli da me odbacite? - Would you be able to reject me? Hroptaj. Snore. Hari je pretpostavljao da to znači „da“. Harry nahm an, dass das „Ja“ bedeutete. – Hvala vam. Već se zaputio gore stepenicama kad teča Vernon progovori. He was already heading up the stairs when Professor Vernon spoke. – Smešan način da se dođe do škole za čarobnjake, vozom. Nije valjda da su svi leteći ćilimi pocepani? Hari ne reče ništa. – Gde je ta škola, uopšte? – Ne znam – reče Hari, koji je to tek tada shvatio. „Ich weiß nicht“, sagte Harry, der es erst jetzt bemerkte. Izvadi iz džepa kartu koju mu je Hagrid dao. – Treba da uhvatim voz na peronu devet i tri četvrtine u jedanaest sati – pročita on. Teča i tetka su samo nemo gledali. Onkel und Tante starrten nur stumm. My aunt and uncle just watched silently. – Kojem peronu...? – Devet i tri četvrtine. – Ne pričaj budalaštine – reče teča Vernon – ne postoji peron devet i tri četvrtine. – Piše na mojoj karti. – Svašta – reče teča Vernon – fijuci, svi redom. "Alles", sagte Onkel Vernon, "Pfeife, alles in Ordnung." - All kinds of things - said Aunt Vernon - whistle, everyone in a row. Videćeš. Čekaj samo. Warte einfach. U redu, odvešćemo te do Kings krosa. All right, we'll take you to King's Cross. Ionako sutra idemo u London, inače ne bih. Wir fahren sowieso morgen nach London, sonst würde ich nicht. We're going to London tomorrow anyway, otherwise I wouldn't. – Zašto idete u London? – upita Hari, pokušavajući da bude ljubazan. – Vodimo Dadlija u bolnicu – zareža teča Vernon. – Moramo da mu skinemo taj prokleti rep pre nego što pođe na Smeltings. – We've got to get that damned tail off him before he goes to the Smeltings. Idućeg jutra Hari se probudio već u pet, ali bio je suviše uzbuđen i nervozan da bi nastavio da spava. Ustao je i navukao farmerke, pošto nije hteo da dođe na stanicu u svojoj čarobnjačkoj odori – presvući će se u vozu. He got up and pulled on his jeans, since he didn't want to come to the station in his wizard's robes – he'd change on the train. Ponovo je proverio spisak stvari koje su mu potrebne za Hogvorts, da bi bio siguran da ima sve što treba, video da je Hedviga bezbedno zaključana u kavezu, a onda je počeo da šeta po sobi čekajući da Darslijevi ustanu. He checked the list of things he needed for Hogwarts again to make sure he had everything he needed, saw that Hedwig was safely locked in the cage, and then started pacing the room waiting for the Dursleys to get up. Dva sata kasnije, ubacili su Harijev ogroman, težak kovčeg u kola Darslijevih, tetka Petunija je uspela da nagovori Dadlija da sedne do Harija, a onda konačno krenuše. Two hours later, they loaded Harry's huge, heavy trunk into the Dursleys' car, Aunt Petunia managed to get Dudley to sit next to Harry, and then they finally set off. Stigli su na Kings kros u pola jedanaest. Teča Vernon ubaci Harijev prtljag na kolica i odgura ih na stanicu umesto njega. Onkel Vernon legte Harrys Gepäck auf den Karren und schob ihn stattdessen zum Bahnhof. Aunt Vernon put Harry's luggage on the trolley and pushed it to the station for him. Hari je mislio kako je to krajnje ljubazno od teče Vernona, sve dok se teča ne zaustavi, posmatrajući perone sa zluradim osmehom. Harry thought that was extremely kind of running Vernon, until the running stopped, watching the platforms with a mischievous grin. – Dakle, tu smo, momče. - So here we are, boy. Peron devet – peron deset. Tvoj peron bi trebalo da je tu negde između, ali izgleda da ga još nisu sagradili, zar ne? Your platform should be somewhere in between, but it looks like they haven't built it yet, have they? Bio je sasvim u pravu. Iznad jednog perona visio je veliki plastični broj devet, a iznad sledećeg deset, dok između njih nije bilo ničega. Above one platform hung a large plastic number nine, and above the next ten, while there was nothing between them. – Želim ti uspeha na polugođu – reče teča Vernon s još pakosnijim osmehom. - I wish you success in the semester - said Aunt Vernon with an even more mischievous smile. I ode bez reči. Hari se okrenu i vide kako Darslijevi odlaze kolima. Sve troje su se smejali. Hariju se osušiše usta. Harrys Mund wurde trocken. Harry's mouth went dry. Šta će sada, za ime boga? Počinjao je da privlači sve više radoznalih pogleda zbog Hedvige. He was starting to attract more and more curious looks because of Hedwig. Moraće nekoga da pita. Er muss jemanden fragen. Zaustavio je čuvara koji je bio u prolazu, ali nije se usudio da ga pita za peron devet i tri četvrtine. Taj čuvar nikada nije čuo za Hogvorts, a kada je video da Hari ne ume da mu objasni čak ni u kom delu zemlje se to mesto nalazi, poče da se ljuti verujući kako se Hari namerno pravi glup. Dieser Wächter hatte noch nie von Hogwarts gehört, und als er sah, dass Harry ihm nicht einmal erklären konnte, in welchem Teil des Landes sich der Ort befand, begann er wütend zu werden, weil er glaubte, dass Harry absichtlich so tat, als wäre er dumm. That guard had never heard of Hogwarts, and when he saw that Harry couldn't even explain to him what part of the country the place was in, he began to get angry, believing that Harry was deliberately playing dumb. Sve očajniji, Hari ga upita za voz koji polazi u jedanaest sati, ali čuvar reče da nema nijednog u to vreme. Na kraju čuvar odšeta dalje, gunđajući nešto o traćenju vremena. Schließlich ging die Wache weg und grummelte über Zeitverschwendung. Eventually the guard walked away, grumbling something about wasting time. Hari je jedva obuzdavao paniku koja ga je hvatala. Harry could barely contain the panic that was taking over him. Prema velikom časovniku iznad table s dolascima, imao je još deset minuta da se ukrca u voz za Hogvorts, a pojma nije imao kako; stajao je kao izgubljen nasred stanice, s kovčegom koji je jedva vukao, džepovima punim čarobnjačkog novca i velikom sovom. Laut der großen Uhr über der Ankunftstafel hatte er noch zehn Minuten Zeit, um in den Zug nach Hogwarts einzusteigen, und er hatte keine Ahnung, wie; Er stand verloren in der Mitte des Bahnhofs, mit einem Koffer, den er kaum schleppen konnte, Taschen voller Zaubergeld und einer großen Eule. According to the large clock above the arrivals board, he still had ten minutes to board the train to Hogwarts, and he had no idea how; he stood as if lost in the middle of the station, with a trunk he was barely dragging, pockets full of wizarding money and a large owl. Mora da je Hagrid zaboravio da mu kaže šta treba da uradi, kao što se, na primer, kucne treća cigla levo da bi se ušlo u Dijagon-aleju. Hagrid must have forgotten to tell him what to do, like tapping the third brick on the left to enter Diagon Alley. Pitao se da li da izvadi svoj čarobnjački štap i počne njime da kucka po automatu za karte između devetog i desetog perona. He wondered if he should take out his wand and tap the ticket machine between platforms nine and ten with it. U tom trenutku grupa ljudi prođe tik pored njega, i on uhvati nekoliko reči iz njihovog razgovora. At that moment, a group of people passed right by him, and he caught a few words of their conversation. – ... prepuno Normalaca, pa da... Hari se okrenu. „... voller Normals, also ja ...“ Harry drehte sich um. – ... full of Normals, so yeah... Harry turned around. Reči je izgovorila punačka žena koja se obraćala četvorici dečaka plamenoriđe kose. Die Worte wurden von einer rundlichen Frau ausgesprochen, die vier Jungen mit flammenden Haaren ansprach. The words were spoken by a plump woman addressing four boys with flame-red hair. Svaki je pred sobom gurao prtljag poput Harijevog – i svi su imali po sovu. Each one was pushing luggage like Harry's in front of them – and they all had an owl. Dok mu je srce lupalo poput čekića, Hari pogura svoja kolica, idući iza njih. Als sein Herz wie ein Hammer hämmerte, schob Harry seinen Karren und fuhr hinter ihnen her. With his heart pounding like a hammer, Harry pushed his cart, following behind them. Kada se zaustaviše, stade i on, dovoljno blizu da bi čuo šta pričaju. Als er stehen blieb, blieb er auch stehen, nahe genug, um zu hören, was sie sagten. When they stopped, he stopped too, close enough to hear what they were saying. – Koji vam je broj perona? – upita majka dečake. – Devet i tri četvrtine!– ciknu mala devojčica, takođe riđokosa, koja se držala za ženinu ruku. - Three quarters past nine! - squealed a little girl, also with red hair, who was holding onto the woman's hand. – Mama, mogu li i ja da idem... – Nisi još dovoljno velika, Džini, neću o tome više ni reč čujem! - Mom, can I go too... - You're not old enough, Ginny, I won't hear a word about it again! U redu, Persi, ti pođi prvi. All right, Percy, you go first. Dečak koji je delovao najstarije zaputi se ka peronima devet i deset. The boy who seemed to be the oldest headed towards platforms nine and ten. Hari je gledao, pazeći da ne trepne, da ga ne bi izgubio iz vida – ali baš kad je dečak stigao do pregrade između dva perona, velika gomila turista nahrupi ispred njega, a kada je i poslednji ranac nestao s vidika, dečak je već bio iščezao. Harry sah zu, achtete darauf, nicht zu blinzeln, um ihn nicht aus den Augen zu verlieren – aber gerade als der Junge die Barriere zwischen den beiden Bahnsteigen erreichte, stürmte eine große Menge Touristen vor ihm her, und als der letzte Rucksack aus dem Blickfeld verschwand, der Junge war bereits verschwunden. Harry watched, making sure he didn't blink, so he wouldn't lose sight of him – but just as the boy reached the partition between the two platforms, a large crowd of tourists crowded in front of him, and when the last backpack was out of sight, the boy was already disappeared. – Frede, ti si sledeći – reče punačka žena. – Ja nisam Fred, nego Džordž – reče dečak. – Zbilja, ženo, i ti sebe nazivaš našom majkom? "Wirklich, Frau, nennst du dich unsere Mutter?" - Really, woman, you also call yourself our mother? Zar ne vidiš da sam ja Džordž? – Izvini, Džordže, dušo. - Sorry, George, honey. – Samo se šalim, ja jesam Fred – reče dečak i krenu. Njegov blizanac viknu za njim da požuri, što ovaj mora da je i učinio, pošto je sekund kasnije i on nestao – ali, kako je to izveo? His twin yelled after him to hurry up, which he must have done, because a second later he too disappeared - but how did he do it? Sada se treći brat hitro uputio prema automatu za karte – skoro da je došao do tamo – a onda ga, iznenada, više nije bilo. Now the third brother made his way quickly towards the ticket machine - he almost got there - and then, suddenly, he was gone. – Izvinite – reče Hari punačkoj ženi. – Zdravo, dušo – reče ona. – Prvi put si na Hogvortsu? I Ron je nov, takođe. Ron ist auch neu. Pokaza na poslednjeg i najmlađeg sina. Bio je visok i suvonjav, s pegama, velikih šaka i stopala i dugačkog nosa. Er war groß und dünn, mit Sommersprossen, großen Fäusten und Füßen und einer langen Nase. He was tall and dry, with freckles, large hands and feet, and a long nose. – Da – odgovori Hari. – Problem je... problem je što ne znam kako da... – Kako da dođeš do perona? – reče ona ljubazno, a Hari klimnu glavom. – Ne brini – reče. – Samo idi pravo do pregrade između devetog i desetog perona. - Just go straight to the partition between the ninth and tenth platforms. Ne zaustavljaj se i nemoj da se bojiš da ćeš se slupati o nju, to je vrlo važno. Don't stop and don't be afraid of crashing into her, that's very important. Najbolje da to uradiš u trku, ako si nervozan. Best to do it on the run, if you're nervous. Hajde sada, pođi ispred Rona. – Ovaj... u redu – reče Hari. On okrenu svoja kolica netremice gledajući u pregradu. He turned his cart without blinking, looking at the partition. Izgledala je vrlo čvrsta. She looked very tough. Pođe lagano prema njoj. Er ging langsam auf sie zu. He walked slowly towards her. Ljudi su se sudarali s njim hitajući ka peronima devet i deset. People collided with him rushing towards platforms nine and ten. Hari ubrza korak. Sjuriće se pravo na tu pregradu i sve će da zabrlja – naslonivši se na kolica, on se dade u trk – pregrada je bila sve bliža i bliža – nije bio u stanju da se zaustavi – izgubio je kontrolu nad kolicima – još samo jedan korak – on zatvori oči, spreman za sudar... Ništa se ne desi... nastavio je da juri... i najzad, otvori oči. Er wird direkt zu dieser Barriere rennen und alles durcheinander bringen - auf den Rollstuhl gestützt, startete er das Rennen - die Barriere kam immer näher - er konnte nicht anhalten - er verlor die Kontrolle über den Rollstuhl - nur noch ein Schritt - er schloss seine Augen, bereit für eine Kollision ... Nichts passierte ... er rannte weiter ... und schließlich öffnete er seine Augen. He's going to crash right into that barrier and screw everything up - leaning on the cart he took off - the barrier was getting closer and closer - he wasn't able to stop himself - he lost control of the cart - just one more step - he closes his eyes, ready to crash... Nothing happens... he continues to chase... and finally, he opens his eyes. Skerletnocrvena parna lokomotiva stajala je tik uz peron krcat narodom. A scarlet steam locomotive stood right next to the platform packed with people. Iznad perona se nalazila tabla s natpisom Hogvorts ekspres, 11 časova . Über dem Bahnsteig war ein Schild mit der Aufschrift Hogwarts Express, 23 Uhr. Above the platform was a sign with the inscription Hogwarts Express, 11 o'clock. Hari pogleda iza sebe i vide čelični lučni prolaz tamo gde je trebalo da bude zid s automatom za prodaju karata, na kojem je bio natpis Platforma devet i tri četvrtine. Harry looked behind him and saw a steel archway where the wall with the ticket machine should have been, which read Platform Nine and Three Quarters. Uspeo je. Dim iz lokomotive širio se iznad glava uskomešane gomile, dok su se mačke svih boja motale tamo-amo oko nogu putnika. Rauch aus der Lokomotive breitete sich über den Köpfen der aufgeregten Menge aus, während Katzen in allen Farben um die Beine der Fahrgäste rollten. Smoke from the locomotive wafted over the heads of the tumultuous crowd, while cats of all colors darted to and fro around the passengers' feet. Sove su, nezadovoljne, huktale jedna drugoj, preko žagora i škripe teškog prtljaga. Die Eulen krächzten sich unzufrieden über das Rascheln und Knarren des schweren Gepäcks hinweg. The owls, disgruntled, hooted at each other over the screeching and screeching of the heavy luggage. Prva dva vagona bila su već prepuna učenika, neki su visili na prozoru i pričali s rodbinom, neki su se svađali oko mesta. Die ersten beiden Waggons waren schon voll mit Studenten, manche hingen am Fenster und unterhielten sich mit Verwandten, manche stritten sich über den Ort. The first two carriages were already full of students, some were hanging out of the window and talking with their relatives, some were arguing over seats. Hari gurnu kolica niz peron i krenu u potragu za slobodnim mestom. Harry pushed the cart down the platform and started looking for a free seat. Prošao je kraj dečaka okruglastog lica koji je govorio: – Bako, ponovo sam izgubio svog žapca. Er kam an einem rundgesichtigen Jungen vorbei, der sagte: "Oma, ich habe meinen Frosch wieder verloren." He passed by a boy with a round face who was saying: - Grandma, I lost my toad again. – Oh, Nevile – čuo je staru gospođu kako uzdiše. "Oh, Neville," he heard the old lady sigh. Oko dečaka s dredovima okupila se omanja gomila. Eine kleine Menschenmenge versammelte sich um den Jungen mit den Dreadlocks. A small crowd gathered around the dreadlocked boy. – Daj nam da vidimo, Li, hajde. - Mal sehen, Lee, komm schon. - Let us see, Lee, come on. Dečak skide poklopac s kutije koju je držao u rukama i ljudi oko njega vrisnuše i zaurlaše kada se iz nje pomoli duga kosmata nožica nekog stvora. Der Junge entfernte den Deckel von der Schachtel, die er in seinen Händen hielt, und die Menschen um ihn herum schrien und brüllten, als ein langes, haariges Bein einer Kreatur herauskam. The boy took the lid off the box he was holding and the people around him screamed and howled when the long hairy leg of some creature came out of it. Hari se probijao kroz gužvu dok ne naiđe na prazan kupe na samom kraju kompozicije. Harry bahnte sich seinen Weg durch die Menge, bis er ganz am Ende der Komposition auf ein leeres Abteil stieß. Harry made his way through the crowd until he came upon an empty compartment at the very end of the compound. Prvo je ubacio Hedvigu, a zatim krenuo da tumba svoj prtljag kroz vrata vagona. Zuerst legte er Hedwig hinein, und dann fing er an, sein Gepäck durch die Autotür zu stopfen. He got Hedwig in first, then started to tumble his luggage through the carriage door. Pokušao je da ga podigne uza stepenice, ali jedva je uspeo da podigne jedan kraj, pa mu je dvaput bolno pao na stopala. Er versuchte, ihn die Treppe hochzuheben, aber er schaffte es kaum, ein Ende anzuheben, also fiel er zweimal auf die Füße. He tried to lift it up the stairs, but he could barely lift one end, and it fell painfully on his feet twice. – Da li ti treba pomoć? – upita jedan od riđokosih blizanaca koje je maločas pratio do automata za karte. – asked one of the red-haired twins whom he had just followed to the ticket machine. – Da, molim te – zadihano će Hari – Hoj, Frede! Dođi 'vamo i pomozi! Uz pomoć blizanaca, Hari smesti prtljag u ćošak kupea. With the help of the twins, Harry placed the luggage in the corner of the compartment. – Hvala – reče Hari, sklanjajući oznojenu kosu s očiju. „Danke“, sagte Harry und entfernte sein verschwitztes Haar aus seinen Augen. "Thank you," Harry said, brushing his sweaty hair out of his eyes. – Šta je to? - What is that? – upita jedan od blizanaca iznenada, pokazujući na Harijev ožiljak u obliku munje. – asked one of the twins suddenly, pointing at Harry's lightning bolt scar. – Boga mu božjeg... – reče drugi blizanac. - Oh my God... - said the other twin. – Jesi li ti...? - Are you...? – Jeste, on je – reče prvi blizanac. – Jesi, zar ne? - You did, didn't you? – obrati se Hariju. – Šta? – upita Hari. – Hari Poter – uglas povikaše blizanci. „Harry Potter“, riefen die Zwillinge. – A, on – reče Hari. "Oh, him," said Harry. – Hoću reći, da, jesam. - I mean, yes, I am. Dva dečaka se zablenuše u njega, i Hari oseti kako crveni. The two boys stared at him, and Harry felt himself blush. Onda, na njegovu sreću, kroz otvorena vrata voza dopre glas: – Frede? Dann ertönte zu seinem Glück eine Stimme durch die offene Tür des Zuges: "Fred?" Then, fortunately for him, a voice reached through the open door of the train: - Fred? Džordže? Jeste li tu? Are you there? – Evo nas, mama. Bacivši još jedan pogled na Harija, blizanci iskočiše iz voza. Taking another look at Harry, the twins hopped off the train. Hari sede do prozora odakle je, napola skriven, mogao da posmatra riđokosu porodicu na peronu i čuje šta pričaju. Harry sat by the window where, half hidden, he could watch the red haired family on the platform and hear what they were saying. Njihova majka upravo je izvadila maramicu. Their mother had just taken out a tissue. – Rone, imaš nešto na nosu. Najmlađi dečak pokuša da se izmigolji, ali ga ona ščepa i poče da mu trlja vrh nosa. The youngest boy tries to squirm away, but she grabs him and starts rubbing the tip of his nose. – Mama... pušćaj me. - Mom... let me go. – Dečak se iskobelja iz njenog stiska. Der Junge entwand sich ihrem Griff. - The boy wriggles out of her grip. – Jao, da li to mali Roni ima nešto na nosiću? - Oh, does that little Ronnie have something on his nose? – reče jedan od blizanaca. – Zaveži – reče Ron. – Gde je Persi? – upita njihova majka. – Upravo stiže. - It's about to arrive. Najstariji dečak upravo im je dolazio u susret krupnim koracima. Der älteste Junge kam ihnen gerade mit großen Schritten entgegen. The oldest boy was just coming to meet them with big steps. Već je bio obukao svoju lelujavu crnu odoru za Hogvorts, i Hari zapazi svetleću srebrnu značku sa slovom A na njegovim grudima. Er trug bereits seine schwankende schwarze Uniform für Hogwarts und Harry bemerkte ein leuchtendes silbernes Abzeichen mit dem Buchstaben A auf seiner Brust. He was already dressed in his billowing black Hogwarts robes, and Harry noticed the glowing silver letter A badge on his chest. – Ne mogu dugo, majko – reče. - I can't do it for long, mother - he said. – Ja sam skroz napred, asistenti profesora dobili su dva kupea za sebe... – O, zar si ti asistent, Persi? - Ich bin ganz vorne, die Assistenten des Professors haben zwei Abteile für sich ... - Oh, bist du ein Assistent, Percy? - I'm right at the front, the professor's assistants got two compartments for themselves... - Oh, are you an assistant, Percy? – reče jedan od blizanaca, s prizvukom velikog iznenađenja. – Trebalo je da nam kažeš, pojma nismo imali. – Čekaj malo, mislim da se sećam da je spomenuo nešto o tome – reče drugi blizanac. – Jednom... – Ili dvaput... – U minuti... – Pa tako celog leta... – Ma, umuknite – reče asistent Persi. „Einmal …“ „Oder zweimal …“ „In einer Minute …“ „Also den ganzen Sommer …“ „Halt die Klappe“, sagte Assistent Percy. – Kako to da je Persi dobio novu odoru? – zapita jedan od blizanaca. – Zato što je asistent – reče njihova majka ponosito. – U redu, dušice, želim ti puno uspeha na polugođu – pošalji mi sovu kad stigneš. - Okay honey, I wish you the best of luck in the semester - send me an owl when you get there. Ona poljubi Persija u obraz i on ode. Onda se okrenu blizancima. Then they turned to the twins.