×

We use cookies to help make LingQ better. By visiting the site, you agree to our cookie policy.


image

Hari Poter i Kamen mudrosti, 1.5. Hari Poter i Kamen mudrosti - Dijagon-aleja (audio knjiga) (3)

1.5. Hari Poter i Kamen mudrosti - Dijagon-aleja (audio knjiga) (3)

Čuo sam da je on neka vrsta divljaka; živi u kolibi na školskom zemljištu. Malo-malo pa se napije, pokuša da izvede neku čaroliju i završi tako što zapali sopstveni krevet. – Ja mislim da je sjajan – odbrusi Hari hladno. – Zbilja? – reče dečak podsmešljivo. – Zašto je on s tobom? Gde su ti roditelji? – Mrtvi su – reče Hari kratko. Nije hteo da se upušta u priču o tome s ovim dečakom. – Oh, žao mi je – reče ovaj, mada nije tako zvučao. – Ali bili su naši, zar ne? – Bili su čarobnjak i veštica, ako si na to mislio. – Mislim da druge ne bi ni trebalo puštati na Hogvorts, a ti? Baš zato što prosto nisu isti, nisu odgajani na naš način. Neki od njih nisu ni čuli za Hogvorts dok nisu dobili pismo, zamisli samo. Smatram da bi trebalo sve da ostaje u starim čarobnjačkim porodicama. Uzgred, kako se prezivaš? Ali pre nego što je Hari stigao da mu odgovori, madam Aljkavuša reče: „Gotovo, dušice“, i Hari, sav srećan što najzad ima izgovor da prekine priču s dečakom, skoči sa stoličice. – Pa, vidimo se na Hogvortsu, pretpostavljam – reče dečak otegnutim glasom. Kasnije, Hari je bio izuzetno ćutljiv dok je jeo sladoled koji mu je Hagrid kupio (čokolada i borovnica s lomljenim lešnicima). – Šta ti bi? – upita Hagrid. – Ništa – slaga Hari. Zaustaviše se da kupe pergamente i pera. Hari se malo razveselio kada je našao mastilo koje menja boju dok se njime piše. Kada su izašli iz radnje, reče: – Hagride, šta je kvidič? – Sto mu muka, Hari, stalno zaboravljam kol'ko malo znaš – pojma nemaš šta je kvidič! – Ne teraj me da se osećam još gore – uzvrati Hari. On ispriča Hagridu o bledunjavom dečaku u radnji madam Aljkavuše. – ... a onda je rekao da deci iz normalskih porodica ne bi trebalo dozvoliti da idu na... – Ti nisi iz normalske porodice. Da je samo znao ko si – odrast'o je slušajuć' tvoje ime ako su mu roditelji čarobnjaci – pa, vid'o si š'a je bilo u Probušenom kotlu. Bilo kako bilo, on nema pojma, neki od najboljih koje sam ja ikad vid'o bili su jedini u dugoj liniji Normalaca koji su posedovali moć da izvode magiju – vid' samo svoju majku! Pogledaj ko joj je sestra! – A šta je onda kvidič? – To ti je naš sport. Čarobnjački sport. To ti je k'o... k'o fudbal u normalskom svetu, svi prate kvidič. Igra se u vazduhu na metlama i ima četiri lopte... malkice je teško objasniti pravila. – A šta su onda Sliterin i Haflpaf? – Školske kuće. Ima ih četir'. Svi kažu da su haflpafovci gomila tupana, al'... – Kladim se da sam ja u Haflpafu – reče Hari turobno. – Bolje Haflpaf nego Sliterin – reče Hagrid mračno. – Nema veštice il' čarobnjaka koji je postao loš a da nije bio u Sliterinu. Znaš-Već-Ko bijo je jedan od njih. – Vol... izvini, Znaš-Već-Ko je išao na Hogvorts? – Pre mnogo, mnogo godina – reče Hagrid. Harijeve udžbenike kupili su u radnji pod imenom Kod Kitnjavka i Mrljavka, čije su police bile naslagane do plafona, krcate knjigama veličine betonskih blokova za popločavanje ulica, u kožnom povezu; knjigama veličine poštanskih marki u svilenom povezu; pa onda knjigama prepunim čudnih simbola, a bilo je i nekoliko knjiga koje u sebi nisu imale ništa. Čak bi i Dadli, koji nikad ništa nije pročitao, podivljao od sreće kad bi mogao da se dokopa neke od ovih knjiga. Hagrid je bukvalno morao da odvuče Harija od knjige Kletve i protivkletve (Začarajte prijatelje i zbunite neprijatelje najnovijim vrstama osvete: Gubitak kose, Gumene noge, Svezan jezik i još mnogo, mnogo toga) od profesora Osvetnikusa Zelembaća. – Pokušavao sam da otkrijem kako da bacim čini na Dadlija. – Ne kažem da to nije dobra ideja, ali ne bi smeo da koristiš magiju u normalskom svetu, sem pod veoma posebnim okolnost'ma – reče Hagrid. – A ionako ne bi mog'o da baciš takve čini, treba još puno da učiš da bi doš'o do tog nivoa. Hagrid takođe nije dozvolio Hariju ni da kupi kotao od čistog zlata („'El ti lepo piše plehani na spisku!“), ali su zato kupili lep komplet terazija za merenje sastojaka za napitke i mesingan teleskop na rasklapanje. Onda su posetili apotekara, čija je radnja bila dovoljno fascinantna da bi zaboravili na njen užasan miris, nešto između pokvarenih jaja i trulog kupusa. Burići puni ljigavih stvari stajahu na podu, tegle s travkama, sušenim korenjem i svetlim praškovima prekrivale su zidove, gomile perja, očnjaka nanizanih na žice i izuvijanih noktiju visile su s plafona. Dok se Hagrid raspitivao kod čoveka za pultom ima li među robom osnovnih sastojaka za napitke koji su potrebni Hariju, sâm Hari je proučavao srebrne rogove jednoroga, po dvadeset jedan galeon svaki, i minijaturne, sjajne oči crnih bubica (pet knuta kašičica). Ispred apoteke Hagrid iznova proveri Harijevu listu. – Ost'o ti je još samo čarobni štapić – o, da, još ti nisam kupio rođendanski poklon. Hari oseti kako crveni. – Ali, ne moraš... – Znam da ne moram. Mož' 'vako, uzeću ti životinju. Ne žabu, žabe su odavno izašle iz mode, svi bi ti se smejali – a ja ne volem mačke, od nji' kijam. Uzeću ti sovu. Sva deca 'oće sove, strašno su korisne, raznose ti poštu i š'a sve ne. Dvadeset minuta kasnije napustili su Ijlopovu prodavnicu sova, u kojoj je bilo mračno, puno komešanja i kao dragulj sjajnih treptavih očiju. Hari je sada nosio veliki kavez u kome je bila lepa snežna sova koja je čvrsto spavala, glave podvijene pod krilo. Nije nikako prestajao mucajući da se zahvaljuje, tako da je zvučao poput profesora Kvirela. – Nema na čemu – zabrunda Hagrid. – Ne bi' rek'o da si dobij'o puno poklona od Darslijevih. Samo još Olivanderova radnja – jedino pravo mesto za štapiće, kod Olivandera, a ti moraš da imadeš najbolji štapić. Čarobni štapić... To je bilo ono čemu se Hari zbilja radovao. Poslednja radnja bila je uska i ofucana. Iznad vrata je izlizanim zlatnim slovima pisalo Olivander: izrada najfinijih štapića još od 382. p.n.e., a na izbledelom ljubičastom jastučetu u prašnjavom izlogu ležao je jedan usamljen štapić. Dok su ulazili, negde u dubini radnje zazvoni maleno zvonce. Bilo je to skučeno mesto, prazno, izuzev jedne jedine vretenaste stolice na koju Hagrid sede dok je čekao. Hari se osećao čudno, kao da je ušao u izuzetno strogu biblioteku; potisnuo je gomilu novih pitanja koja su mu se upravo javljala, i umesto toga stao da posmatra hiljade uskih kutija uredno naslaganih sve do tavanice. Iz nekog razloga mu se kosa na vratu nakostrešila. Činilo se da iz same prašine i tišine izbija neka skrivena magija. – Dobar dan – reče jedan mek glas. Hari poskoči. Mora da je i Hagrid učinio isto jer se začu glasno krckanje, i on brzo siđe sa stolice. Pred njima je stajao starac krupnih, svetlih očiju koje su u mračnoj radnji sijale kao dva meseca. – Zdravo – reče Hari zbunjeno. – Ah, da – reče čovek. – Da, da. I mislio sam da ću vas uskoro videti. Hari Poter. – To nije bilo pitanje. – Imate oči na majku. Čini mi se kao da je juče bilo kad je onda došla ovde da kupi svoj prvi štapić. Dugačak deset i četvrt inča, elastičan, od vrbinog drveta. Baš fin štap za čini. Gospodin Olivander priđe bliže Hariju. Hari je priželjkivao da ovaj napokon trepne. Njegove srebrnaste oči behu pomalo jezive. – Tvoj otac je, s' druge strane, preferirao mahagonij. Jedanaest inča. Savitljiv. Malo moćniji i sjajan za Preobražavanje. Doduše, samo kažem da je vaš otac preferirao taj štapić – jer zapravo je štapić taj koji bira čarobnjaka, naravno. Gospodin Olivander se u međuvremenu toliko približio da su se on i Hari skoro dodirivali nosevima. Hari je mogao da vidi svoj odraz u tim maglovitim očima. – A tu je... Gospodin Olivander svojim dugim belim prstom dodirnu ožiljak u obliku munje na Harijevom čelu. – Žao mi je što to moram da priznam, ali ja sam prodao štapić koji vam je to učinio – reče on meko. – Trinaest i po inča. Tisovina. Moćan štapić, vrlo moćan, ali u pogrešnim rukama... E, da sam samo znao šta će taj štapić da uradi kad krene po svetu... On zavrte glavom i, na Harijevo olakšanje, opazi Hagrida. – Rubeus! Rubeus Hagrid! Lepo što vas opet vidim... Hrastovina, šesnaest inča, dobrano savitljiv, zar ne? – Bio je, gospodine, da – reče Hagrid. – Dobar štapić. Ali pretpostavljam da su ga prelomili nadvoje, kad su vas izbacili? – gospodin Olivander ga iznenada strogo upita. – Ovaj, da, naravno da jesu – odgovori Hagrid, nervozno pocupkujući. – Ali, još uvek imam delove – dodade veselo. – Nadam se da ih ne koristite? – uzvrati gospodin Olivander oštro. – Oh, ne, gospodine – brzo će Hagrid. Hari primeti kako je, dok je to govorio, čvrsto stegao svoj ružičasti kišobran. – Hmmm – reče gospodin Olivander, uputivši Hagridu prodoran pogled. – Dakle, gos'n Poteru. Da vidimo. – On izvuče iz džepa dugačku traku za merenje sa srebrnim oznakama: – U kojoj ruci nosite štap? – Pa, ovaj, ja sam dešnjak – reče Hari. – Ispružite ruku. Tako. – On izmeri Harija od ramena do prstiju, od zgloba do lakta, od ramena do poda, od kolena do pazuha, kao i obim glave. Dok je merio, govorio je: – Svaki Olivanderov štapić ima srž od veoma moćne magične materije. Koristimo dlake jednoroga, repna pera Feniksa i srčane nerve zmajeva. Nijedan Olivanderov štapić nije isti kao drugi, kao što su svaki jednorog, zmaj ili Feniks jedinstveni. I, naravno, nikada nećete dobiti tako dobre rezultate sa štapićem nekog drugog čarobnjaka. Hari odjednom shvati da merna traka, koja je upravo merila razdaljinu između njegovih nozdrva, čini to sama od sebe. Gospodin Olivander je za to vreme jurio duž polica, skidajući s njih kutije. – To će biti dovoljno – reče, i merna traka se sama skupi u gomilicu na podu. – U redu, gospodine Poter. Probajte ovaj. Bukovina i zmajski srčani nerv. Devet inča. Lep i elastičan. Samo ga uzmite i zamahnite njime. Hari uze štapić i (osećajući se glupo) zamahnu njime nekoliko puta, ali mu ga gospodin Olivander gotovo istog časa istrže iz ruku. – Javor i Feniksovo pero. Sedam inča. Poprilično šibajuć. Probajte... Hari uze da ga isproba, ali jedva da je podigao štapić kad mu ga gospodin Olivander ponovo ote. – Ne, ne – evo, abonos i jednorogova dlaka, osam i po inča, gibak. Hajde, hajde, probajte ga. Hari je nastavio da proba i proba. Nije imao pojma šta to čeka gospodin Olivander. Gomila isprobanih štapića na stolici bila je sve veća, ali što je više štapića izvlačio s polica, to je gospodin Olivander srećniji bio. – Teška mušterija, je li? Bez brige, naći ćemo vam savršen štapić ovde negde... pitam se... da, zašto da ne... neobična kombinacija – zelenika i Feniksovo pero, jedanaest inča, fin i savitljiv. Hari uze štapić. Iznenada oseti čudnu toplinu u prstima. Podiže štapić iznad glave, a zatim ga spusti, fijuknuvši njime kroz prašnjav vazduh, i mlaz crvenih i zlatnih varnica pokulja s jednog kraja kao vatromet, bacajući odsjaje svetlosti po zidovima. Hagrid huknu i poče da aplaudira, a gospodin Olivander povika: – Oh, bravo! Da, svakako, oh, vrlo dobro. Vidi, vidi, vidi... vrlo zanimljivo... vrlo, vrlo zanimljivo... On stavi Harijev štapić nazad u njegovu kutiju i zamota ga u smeđi papir, nastavljajući da mrmlja: – Zanimljivo... veoma zanimljivo... – Izvinite – upita Hari – ali šta je zanimljivo? Gospodin Olivander odmeri Harija svojim bledim pogledom. – Ja pamtim svaki štapić koji sam ikad prodao, gospodine Poter. Sve do jednog. Neobično je to što je Feniks, čije je pero u vašem štapu, dao samo još jedno pero – samo jedno. Vrlo je zanimljivo to da je baš ovaj štapić predodređen za vas, kad vam je njegov brat – pa, njegov brat vam je i napravio taj ožiljak. Hari proguta knedlu. – Da, trinaest i po inča. Tisovina. Čudno je kako se te stvari dešavaju. Setite se, štapić bira čarobnjaka... Mislim da od vas možemo očekivati velike stvari, gospodine Poter... Napokon, Onaj Koji Se Ne Sme Imenovati takođe je činio velike stvari – užasne, da, ali velike. Hari zadrhta. Nije bio siguran da mu se gospodin Olivander previše sviđa. Platio je sedam zlatnih galeona za svoj štapić, a onda ih gospodin Olivander isprati iz radnje, klanjajući se. * * * Kasno popodnevno sunce visilo je nisko na nebu kad se Hari i Hagrid ponovo zaputiše niz Dijagon-aleju, nazad kroz zid, pa onda kroz Probušeni kotao, koji je sada bio prazan.

1.5. Hari Poter i Kamen mudrosti - Dijagon-aleja (audio knjiga) (3) 1.5. Harry Potter und der Stein der Weisen – Winkelgasse (Hörbuch) (3) 1.5. Harry Potter and the Philosopher's Stone - Diagon Alley (audio book) (3) 1.5. Гарри Поттер и философский камень - Косой переулок (аудиокнига) (3)

Čuo sam da je on neka vrsta divljaka; živi u kolibi na školskom zemljištu. I heard he was a sort of savage; lives in a cabin on the school grounds. Malo-malo pa se napije, pokuša da izvede neku čaroliju i završi tako što zapali sopstveni krevet. Nach und nach betrank er sich, versuchte etwas zu zaubern und zündete schließlich sein eigenes Bett an. Little by little, he gets drunk, tries to perform a spell and ends up setting fire to his own bed. – Ja mislim da je sjajan – odbrusi Hari hladno. – Zbilja? – reče dečak podsmešljivo. – Zašto je on s tobom? Gde su ti roditelji? – Mrtvi su – reče Hari kratko. "They're dead," Harry said shortly. Nije hteo da se upušta u priču o tome s ovim dečakom. He didn't want to talk about it with this boy. – Oh, žao mi je – reče ovaj, mada nije tako zvučao. - Oh, I'm sorry - he said, although he didn't sound like that. – Ali bili su naši, zar ne? - Aber sie waren unsere, nicht wahr? - But they were ours, weren't they? – Bili su čarobnjak i veštica, ako si na to mislio. - Sie waren ein Zauberer und eine Hexe, wenn Sie das meinen. - They were a wizard and a witch, if that's what you meant. – Mislim da druge ne bi ni trebalo puštati na Hogvorts, a ti? - Ich denke nicht, dass andere nach Hogwarts kommen sollten, oder? - I don't think others should even be allowed to go to Hogwarts, and you? Baš zato što prosto nisu isti, nisu odgajani na naš način. Gerade weil sie einfach nicht gleich sind, wurden sie nicht auf unsere Weise erzogen. Just because they are simply not the same, they were not raised in our way. Neki od njih nisu ni čuli za Hogvorts dok nisu dobili pismo, zamisli samo. Einige von ihnen hatten noch nicht einmal von Hogwarts gehört, bis sie den Brief bekamen, stellen Sie sich das vor. Some of them hadn't even heard of Hogwarts until they got the letter, just imagine. Smatram da bi trebalo sve da ostaje u starim čarobnjačkim porodicama. Ich denke, dass alles bei den alten Zaubererfamilien bleiben sollte. I think everything should stay in the old wizarding families. Uzgred, kako se prezivaš? By the way, what's your last name? Ali pre nego što je Hari stigao da mu odgovori, madam Aljkavuša reče: „Gotovo, dušice“, i Hari, sav srećan što najzad ima izgovor da prekine priču s dečakom, skoči sa stoličice. But before Harry could answer, Madam Hogwarts said, "That's it, honey," and Harry, happy to finally have an excuse to stop talking to the boy, jumped up from his chair. – Pa, vidimo se na Hogvortsu, pretpostavljam – reče dečak otegnutim glasom. "Well, I'll see you at Hogwarts, I guess," the boy said in a drawn-out voice. Kasnije, Hari je bio izuzetno ćutljiv dok je jeo sladoled koji mu je Hagrid kupio (čokolada i borovnica s lomljenim lešnicima). Later, Harry was extremely quiet as he ate the ice cream that Hagrid bought him (chocolate and blueberry with crushed hazelnuts). – Šta ti bi? - Was möchten Sie gerne? - What would you like? – upita Hagrid. – Ništa – slaga Hari. „Nichts“, stimmte Harry zu. "Nothing," agrees Harry. Zaustaviše se da kupe pergamente i pera. They stopped to buy parchments and quills. Hari se malo razveselio kada je našao mastilo koje menja boju dok se njime piše. Harry cheered a little when he found ink that changed color as it was written on. Kada su izašli iz radnje, reče: – Hagride, šta je kvidič? – Sto mu muka, Hari, stalno zaboravljam kol'ko malo znaš – pojma nemaš šta je kvidič! - What's bothering him, Harry, I keep forgetting how little you know - you have no idea what Quidditch is! – Ne teraj me da se osećam još gore – uzvrati Hari. On ispriča Hagridu o bledunjavom dečaku u radnji madam Aljkavuše. He tells Hagrid about the pale boy in Madam Haggard's shop. – ... a onda je rekao da deci iz normalskih porodica ne bi trebalo dozvoliti da idu na... – Ti nisi iz normalske porodice. - ... and then he said that children from normal families should not be allowed to go to... - You are not from a normal family. Da je samo znao ko si – odrast'o je slušajuć' tvoje ime ako su mu roditelji čarobnjaci – pa, vid'o si š'a je bilo u Probušenom kotlu. Wenn er nur wüsste, wer Sie sind – er ist mit Ihrem Namen aufgewachsen, wenn seine Eltern Zauberer waren – nun, Sie haben gesehen, was im durchstochenen Kessel passiert ist. If he only knew who you were – he grew up hearing your name if his parents were wizards – well, you saw what was in the Leaky Cauldron. Bilo kako bilo, on nema pojma, neki od najboljih koje sam ja ikad vid'o bili su jedini u dugoj liniji Normalaca koji su posedovali moć da izvode magiju – vid' samo svoju majku! Wie auch immer, er hat keine Ahnung, einige der Besten, die ich je gesehen habe, waren die einzigen in einer langen Reihe von Normalen, die die Macht hatten, zu zaubern – sehen Sie einfach Ihre Mutter! Either way, he has no idea, some of the best I've ever seen were the only ones in a long line of Normals who possessed the power to perform magic – just look at your mother! Pogledaj ko joj je sestra! Schau, wer ihre Schwester ist! – A šta je onda kvidič? – To ti je naš sport. Čarobnjački sport. To ti je k'o... k'o fudbal u normalskom svetu, svi prate kvidič. Igra se u vazduhu na metlama i ima četiri lopte... malkice je teško objasniti pravila. It is played in the air on broomsticks and has four balls... the rules are a bit hard to explain. – A šta su onda Sliterin i Haflpaf? – Školske kuće. Ima ih četir'. Svi kažu da su haflpafovci gomila tupana, al'... – Kladim se da sam ja u Haflpafu – reče Hari turobno. Everyone says Hufflepuffs are a bunch of slobs, but—” “I'll bet I'm in Hufflepuff,” said Harry gloomily. – Bolje Haflpaf nego Sliterin – reče Hagrid mračno. – Nema veštice il' čarobnjaka koji je postao loš a da nije bio u Sliterinu. - There is no witch or wizard who became bad without being in Slytherin. Znaš-Već-Ko bijo je jedan od njih. – Vol... izvini, Znaš-Već-Ko je išao na Hogvorts? – Pre mnogo, mnogo godina – reče Hagrid. Harijeve udžbenike kupili su u radnji pod imenom Kod Kitnjavka i Mrljavka, čije su police bile naslagane do plafona, krcate knjigama veličine betonskih blokova za popločavanje ulica, u kožnom povezu; knjigama veličine poštanskih marki u svilenom povezu; pa onda knjigama prepunim čudnih simbola, a bilo je i nekoliko knjiga koje u sebi nisu imale ništa. Harrys Lehrbücher wurden in einem Geschäft namens Kod Kitnjavka i Mrljavka gekauft, dessen Regale bis zur Decke gestapelt waren, beladen mit Büchern in der Größe von Betonblöcken zum Pflastern der Straßen, in Ledereinbänden; Briefmarkengroße Bücher in Seidenbindung; und dann Bücher voller seltsamer Symbole, und es gab ein paar Bücher, die nichts enthielten. They had bought Harry's textbooks at a shop called Kod Kitnavka and Mrkliavka, whose shelves were stacked to the ceiling, crammed with leather-bound books the size of concrete paving blocks; books the size of postage stamps in silk binding; and then books full of strange symbols, and there were also a few books that had nothing in them. Čak bi i Dadli, koji nikad ništa nije pročitao, podivljao od sreće kad bi mogao da se dokopa neke od ovih knjiga. Sogar Dudley, der noch nie etwas gelesen hat, würde sich freuen, wenn er einige dieser Bücher ergattern könnte. Even Dudley, who has never read anything, would be wild with happiness if he could get his hands on one of these books. Hagrid je bukvalno morao da odvuče Harija od knjige Kletve i protivkletve (Začarajte prijatelje i zbunite neprijatelje najnovijim vrstama osvete: Gubitak kose, Gumene noge, Svezan jezik i još mnogo, mnogo toga) od profesora Osvetnikusa Zelembaća. Hagrid musste Harry buchstäblich von dem Buch Flüche und Gegeneide (Verzaubere Freunde und verwirre Feinde mit den neuesten Arten der Rache: Haarausfall, Gummifüße, gebundene Zunge und viele, viele mehr) von Professor Avengers Zelembac ablenken. Hagrid literally had to drag Harry away from the book Curses and Countercurses (Enchant Friends and Confuse Enemies with the Latest Kinds of Revenge: Hair Loss, Rubber Legs, Tongue Ties and Much, Much More) by Professor Zelembach the Avenger. – Pokušavao sam da otkrijem kako da bacim čini na Dadlija. - Ich habe versucht herauszufinden, wie man Dudley verzaubert. "I was trying to figure out how to cast a spell on Dudley." – Ne kažem da to nije dobra ideja, ali ne bi smeo da koristiš magiju u normalskom svetu, sem pod veoma posebnim okolnost'ma – reče Hagrid. „Ich sage nicht, dass es keine gute Idee ist, aber du solltest in der normalen Welt keine Magie anwenden, außer unter ganz besonderen Umständen“, sagte Hagrid. "I'm not saying it's not a good idea, but you shouldn't use magic in the normal world, except under very special circumstances," said Hagrid. – A ionako ne bi mog'o da baciš takve čini, treba još puno da učiš da bi doš'o do tog nivoa. - Und du könntest solche Zauber sowieso nicht wirken, du musst noch viel lernen, um dieses Level zu erreichen. - And you wouldn't be able to cast such spells anyway, you still need to study a lot to reach that level. Hagrid takođe nije dozvolio Hariju ni da kupi kotao od čistog zlata („'El ti lepo piše plehani na spisku!“), ali su zato kupili lep komplet terazija za merenje sastojaka za napitke i mesingan teleskop na rasklapanje. Hagrid erlaubte Harry auch nicht, einen Kessel aus reinem Gold zu kaufen („El schreibt Zinn auf die Liste!“), aber deshalb kauften sie eine schöne Waage zum Messen von Getränkezutaten und ein zusammenklappbares Messingteleskop. Hagrid also wouldn't let Harry buy a pure gold cauldron ("'El you spell tin on the list!"), but they did buy a nice set of potions scales and a brass folding telescope. Onda su posetili apotekara, čija je radnja bila dovoljno fascinantna da bi zaboravili na njen užasan miris, nešto između pokvarenih jaja i trulog kupusa. Dann besuchten sie einen Apotheker, dessen Laden faszinierend genug war, um seinen scheußlichen Geruch zu vergessen, irgendetwas zwischen faulen Eiern und faulem Kohl. Then they visited an apothecary, whose shop was fascinating enough to make them forget its horrible smell, something between rotten eggs and rotten cabbage. Burići puni ljigavih stvari stajahu na podu, tegle s travkama, sušenim korenjem i svetlim praškovima prekrivale su zidove, gomile perja, očnjaka nanizanih na žice i izuvijanih noktiju visile su s plafona. Fässer voller schleimiger Dinge standen auf dem Boden, Krüge mit Gras, getrockneten Wurzeln und leuchtenden Pulvern bedeckten die Wände, Federhaufen, Reißzähne an Drähten und verdrehte Nägel hingen von der Decke. Barrels full of slimy stuff sat on the floor, jars of herbs, dried roots, and bright powders covered the walls, piles of feathers, fangs strung on wires, and twisted nails hung from the ceiling. Dok se Hagrid raspitivao kod čoveka za pultom ima li među robom osnovnih sastojaka za napitke koji su potrebni Hariju, sâm Hari je proučavao srebrne rogove jednoroga, po dvadeset jedan galeon svaki, i minijaturne, sjajne oči crnih bubica (pet knuta kašičica). Während Hagrid den Mann an der Theke fragte, ob Harry irgendwelche Grundzutaten für Getränke hatte, die Harry brauchte, studierte Harry selbst die silbernen Hörner eines Einhorns, jeweils einundzwanzig Galleonen, und die kleinen, leuchtenden Augen von schwarzen Käfern (fünf Löffel voll ). While Hagrid inquired of the man behind the counter if the wares contained the basic potions ingredients Harry needed, Harry himself studied the silver unicorn horns, twenty-one galleons each, and the tiny, glowing eyes of the black bugs (five heaped teaspoons). Ispred apoteke Hagrid iznova proveri Harijevu listu. – Ost'o ti je još samo čarobni štapić – o, da, još ti nisam kupio rođendanski poklon. - You only have the magic wand left - oh, yes, I haven't bought you a birthday present yet. Hari oseti kako crveni. – Ali, ne moraš... – Znam da ne moram. Mož' 'vako, uzeću ti životinju. You can, I'll take your animal. Ne žabu, žabe su odavno izašle iz mode, svi bi ti se smejali – a ja ne volem mačke, od nji' kijam. Keine Frösche, Frösche sind schon lange weg, alle würden dich auslachen - und ich mag keine Katzen, ich niese sie an. No frog, frogs have long gone out of fashion, everyone would laugh at you - and I don't like cats, they make me sneeze. Uzeću ti sovu. Sva deca 'oće sove, strašno su korisne, raznose ti poštu i š'a sve ne. Alle Kinder wollen Eulen, sie sind unheimlich nützlich, sie bringen deine Post und so weiter. All the children of the owl father, they are terribly useful, deliver your mail and whatnot. Dvadeset minuta kasnije napustili su Ijlopovu prodavnicu sova, u kojoj je bilo mračno, puno komešanja i kao dragulj sjajnih treptavih očiju. Zwanzig Minuten später verließen sie Ijlops Eulenladen, der dunkel, voller Aufregung und wie ein Juwel aus hellen, blinzelnden Augen war. Twenty minutes later they left Illop's owl shop, which was dark, full of commotion, and like a jewel of bright, blinking eyes. Hari je sada nosio veliki kavez u kome je bila lepa snežna sova koja je čvrsto spavala, glave podvijene pod krilo. Harry trug jetzt einen großen Käfig, in dem eine wunderschöne Schneeeule war, die tief und fest schlief, den Kopf unter den Flügeln gefaltet. Harry was now carrying a large cage containing a beautiful snowy owl who was fast asleep, head tucked under his wing. Nije nikako prestajao mucajući da se zahvaljuje, tako da je zvučao poput profesora Kvirela. Er hörte nicht auf zu stottern, um sich zu bedanken, also klang er wie Professor Quirrell. He never stopped stammering his thanks, so he sounded like Professor Quirrell. – Nema na čemu – zabrunda Hagrid. „Gern geschehen“, murmelte Hagrid. – Ne bi' rek'o da si dobij'o puno poklona od Darslijevih. - Ich würde nicht sagen, dass Sie viele Geschenke von den Darsleys bekommen haben. – I wouldn't say you got a lot of presents from the Dursleys. Samo još Olivanderova radnja – jedino pravo mesto za štapiće, kod Olivandera, a ti moraš da imadeš najbolji štapić. Only Ollivander's shop - the only real place for wands, at Ollivander's, and you have to have the best wand. Čarobni štapić... To je bilo ono čemu se Hari zbilja radovao. Der Zauberstab ... Darauf freute sich Harry wirklich. Poslednja radnja bila je uska i ofucana. Der letzte Laden war eng und schäbig. The last store was narrow and cramped. Iznad vrata je izlizanim zlatnim slovima pisalo Olivander: izrada najfinijih štapića još od 382. Above the door, in worn gold letters, it read Ollivander: Crafting the Finest Wands since 382. p.n.e., a na izbledelom ljubičastom jastučetu u prašnjavom izlogu ležao je jedan usamljen štapić. BC, and on a faded purple cushion in a dusty window lay a solitary wand. Dok su ulazili, negde u dubini radnje zazvoni maleno zvonce. As they entered, somewhere in the depths of the store, a small bell rang. Bilo je to skučeno mesto, prazno, izuzev jedne jedine vretenaste stolice na koju Hagrid sede dok je čekao. It was a cramped place, empty except for a single spindly chair that Hagrid sat on while he waited. Hari se osećao čudno, kao da je ušao u izuzetno strogu biblioteku; potisnuo je gomilu novih pitanja koja su mu se upravo javljala, i umesto toga stao da posmatra hiljade uskih kutija uredno naslaganih sve do tavanice. Harry felt strange, as if he had entered an extremely strict library; he suppressed the multitude of new questions that had just occurred to him, and instead stared at the thousands of narrow boxes neatly stacked up to the ceiling. Iz nekog razloga mu se kosa na vratu nakostrešila. Aus irgendeinem Grund standen die Haare in seinem Nacken zu Berge. For some reason the hair on his neck stood on end. Činilo se da iz same prašine i tišine izbija neka skrivena magija. Irgendeine verborgene Magie schien aus dem Staub und der Stille selbst hervorzubrechen. Some hidden magic seemed to emerge from the very dust and silence. – Dobar dan – reče jedan mek glas. Hari poskoči. Mora da je i Hagrid učinio isto jer se začu glasno krckanje, i on brzo siđe sa stolice. Hagrid muss dasselbe getan haben, denn ein lautes Knirschen war zu hören und er stand schnell von seinem Stuhl auf. Hagrid must have done the same because there was a loud crunch, and he quickly got off his chair. Pred njima je stajao starac krupnih, svetlih očiju koje su u mračnoj radnji sijale kao dva meseca. In front of them stood an old man with large, bright eyes that shone like two moons in the dark shop. – Zdravo – reče Hari zbunjeno. – Ah, da – reče čovek. – Da, da. I mislio sam da ću vas uskoro videti. Und ich dachte, ich würde dich bald sehen. Hari Poter. – To nije bilo pitanje. – Imate oči na majku. - Du hast deine Mutter im Auge. Čini mi se kao da je juče bilo kad je onda došla ovde da kupi svoj prvi štapić. It seems like yesterday when she came here to buy her first wand. Dugačak deset i četvrt inča, elastičan, od vrbinog drveta. Zehneinhalb Zoll lang, elastisch, aus Weidenholz. Ten and a quarter inches long, elastic, of willow wood. Baš fin štap za čini. A very nice wand. Gospodin Olivander priđe bliže Hariju. Hari je priželjkivao da ovaj napokon trepne. Harry wünschte, er könnte endlich blinzeln. Harry wished he would finally blink. Njegove srebrnaste oči behu pomalo jezive. Seine silbernen Augen waren ein wenig gruselig. His silvery eyes were a little eerie. – Tvoj otac je, s' druge strane, preferirao mahagonij. – Your father, on the other hand, preferred mahogany. Jedanaest inča. Savitljiv. Malo moćniji i sjajan za Preobražavanje. A bit more powerful and great for Transfiguration. Doduše, samo kažem da je vaš otac preferirao taj štapić – jer zapravo je štapić taj koji bira čarobnjaka, naravno. Zugegeben, ich sage nur, dass dein Vater diesen Zauberstab bevorzugt hat – weil es natürlich der Zauberstab ist, der den Zauberer auswählt. Although, I'm just saying that your father preferred that wand – because it's actually the wand that chooses the wizard, of course. Gospodin Olivander se u međuvremenu toliko približio da su se on i Hari skoro dodirivali nosevima. Mr. Ollivander meanwhile had gotten so close that he and Harry were almost touching noses. Hari je mogao da vidi svoj odraz u tim maglovitim očima. Harry konnte sein Spiegelbild in diesen trüben Augen sehen. Harry could see his reflection in those misty eyes. – A tu je... Gospodin Olivander svojim dugim belim prstom dodirnu ožiljak u obliku munje na Harijevom čelu. "And there it is..." Mr. Ollivander touched the lightning bolt scar on Harry's forehead with his long white finger. – Žao mi je što to moram da priznam, ali ja sam prodao štapić koji vam je to učinio – reče on meko. "I'm sorry to admit it, but I sold the wand that did that to you," he said softly. – Trinaest i po inča. Tisovina. Moćan štapić, vrlo moćan, ali u pogrešnim rukama... E, da sam samo znao šta će taj štapić da uradi kad krene po svetu... On zavrte glavom i, na Harijevo olakšanje, opazi Hagrida. A powerful wand, very powerful, but in the wrong hands... Well, if I only knew what that wand would do when it went out into the world... He shook his head and, to Harry's relief, spotted Hagrid. – Rubeus! Rubeus Hagrid! Lepo što vas opet vidim... Hrastovina, šesnaest inča, dobrano savitljiv, zar ne? – Bio je, gospodine, da – reče Hagrid. – Dobar štapić. Ali pretpostavljam da su ga prelomili nadvoje, kad su vas izbacili? – gospodin Olivander ga iznenada strogo upita. – Ovaj, da, naravno da jesu – odgovori Hagrid, nervozno pocupkujući. „Ähm, ja, natürlich sind sie das“, erwiderte Hagrid und zappelte nervös herum. "Um, yes, of course they are," replied Hagrid, plucking nervously. – Ali, još uvek imam delove – dodade veselo. „Aber ich habe die Teile noch“, fügte er fröhlich hinzu. - But I still have parts - he added cheerfully. – Nadam se da ih ne koristite? – uzvrati gospodin Olivander oštro. antwortete Mr. Olivander scharf. - answered Mr. Ollivander harshly. – Oh, ne, gospodine – brzo će Hagrid. „Oh nein, Sir“, sagte Hagrid schnell. Hari primeti kako je, dok je to govorio, čvrsto stegao svoj ružičasti kišobran. Harry bemerkte, dass er, als er das sagte, seinen rosa Regenschirm fest umklammerte. Harry noticed that he was clutching his pink umbrella tightly as he said this. – Hmmm – reče gospodin Olivander, uputivši Hagridu prodoran pogled. "Hmmm," said Mr. Ollivander, giving Hagrid a piercing look. – Dakle, gos'n Poteru. Da vidimo. – On izvuče iz džepa dugačku traku za merenje sa srebrnim oznakama: – U kojoj ruci nosite štap? - Er zog ein langes Maßband mit silbernen Markierungen aus seiner Tasche: - In welcher Hand trägst du einen Stock? - He pulled out a long measuring tape with silver markings from his pocket: - In which hand do you carry the stick? – Pa, ovaj, ja sam dešnjak – reče Hari. "Well, I'm right-handed," said Harry. – Ispružite ruku. Tako. – On izmeri Harija od ramena do prstiju, od zgloba do lakta, od ramena do poda, od kolena do pazuha, kao i obim glave. Er maß Harry von der Schulter bis zu den Zehen, vom Handgelenk bis zum Ellbogen, von der Schulter bis zum Boden, vom Knie bis zur Achselhöhle und den Kopfumfang. Dok je merio, govorio je: – Svaki Olivanderov štapić ima srž od veoma moćne magične materije. As he measured, he spoke: – Each of Ollivander's wands has a core of very powerful magical matter. Koristimo dlake jednoroga, repna pera Feniksa i srčane nerve zmajeva. Wir verwenden Einhornhaare, Phönixschwanzfedern und Drachenherznerven. We use unicorn hair, phoenix tail feathers and dragon heart nerves. Nijedan Olivanderov štapić nije isti kao drugi, kao što su svaki jednorog, zmaj ili Feniks jedinstveni. No Ollivander's wand is the same as the other, just as each unicorn, dragon or phoenix is unique. I, naravno, nikada nećete dobiti tako dobre rezultate sa štapićem nekog drugog čarobnjaka. Und natürlich werden Sie mit dem Stab eines anderen Zauberers niemals so gute Ergebnisse erzielen. And, of course, you'll never get as good results with another wizard's wand. Hari odjednom shvati da merna traka, koja je upravo merila razdaljinu između njegovih nozdrva, čini to sama od sebe. Plötzlich erkannte Harry, dass das Maßband, das gerade den Abstand zwischen seinen Nasenlöchern gemessen hatte, es von alleine tat. Harry suddenly realized that the tape measure, which had just measured the distance between his nostrils, was doing it on its own. Gospodin Olivander je za to vreme jurio duž polica, skidajući s njih kutije. Mr. Olivander rannte unterdessen an den Regalen entlang und holte Kartons heraus. Meanwhile, Mr. Ollivander was running along the shelves, removing boxes from them. – To će biti dovoljno – reče, i merna traka se sama skupi u gomilicu na podu. „Das reicht“, sagte er, und das Maßband sammelte sich zu einem Haufen auf dem Boden. - That will be enough - he said, and the measuring tape gathered itself in a pile on the floor. – U redu, gospodine Poter. Probajte ovaj. Bukovina i zmajski srčani nerv. Beechwood and dragon's heart nerve. Devet inča. Lep i elastičan. Samo ga uzmite i zamahnite njime. Just pick it up and swing it. Hari uze štapić i (osećajući se glupo) zamahnu njime nekoliko puta, ali mu ga gospodin Olivander gotovo istog časa istrže iz ruku. Harry nahm den Zauberstab und (fühlte sich dumm) schwang ihn ein paar Mal, aber Mr. Olivander riss ihn ihm fast sofort aus der Hand. Harry picked up his wand and (feeling stupid) swung it around a few times, but almost immediately Mr. Ollivander yanked it out of his hands. – Javor i Feniksovo pero. – Maple and Phoenix feather. Sedam inča. Poprilično šibajuć. Ziemlich peitschend. Quite a whipper. Probajte... Hari uze da ga isproba, ali jedva da je podigao štapić kad mu ga gospodin Olivander ponovo ote. Try it... Harry went to try it on, but he had barely raised his wand when Mr. Ollivander snatched it from him again. – Ne, ne – evo, abonos i jednorogova dlaka, osam i po inča, gibak. - No, no - here, ebony and unicorn hair, eight and a half inches, lithe. Hajde, hajde, probajte ga. Hari je nastavio da proba i proba. Nije imao pojma šta to čeka gospodin Olivander. Gomila isprobanih štapića na stolici bila je sve veća, ali što je više štapića izvlačio s polica, to je gospodin Olivander srećniji bio. The pile of tried-and-tested wands on the chair was growing, but the more wands he pulled from the shelves, the happier Mr. Ollivander was. – Teška mušterija, je li? Bez brige, naći ćemo vam savršen štapić ovde negde... pitam se... da, zašto da ne... neobična kombinacija – zelenika i Feniksovo pero, jedanaest inča, fin i savitljiv. Don't worry, we'll find you the perfect wand around here somewhere... I wonder... yes, why not... unusual combination - green and Phoenix feather, eleven inches, nice and bendable. Hari uze štapić. Iznenada oseti čudnu toplinu u prstima. He suddenly felt a strange warmth in his fingers. Podiže štapić iznad glave, a zatim ga spusti, fijuknuvši njime kroz prašnjav vazduh, i mlaz crvenih i zlatnih varnica pokulja s jednog kraja kao vatromet, bacajući odsjaje svetlosti po zidovima. He raised his wand above his head, then lowered it, blowing it through the dusty air, and a stream of red and gold sparks shot from one end like fireworks, throwing flashes of light across the walls. Hagrid huknu i poče da aplaudira, a gospodin Olivander povika: – Oh, bravo! Hagrid brüllte und begann zu applaudieren, und Mr. Olivander rief: „Oh, gut gemacht!“ Hagrid roared and began to applaud, and Mr. Ollivander shouted: - Oh, well done! Da, svakako, oh, vrlo dobro. Vidi, vidi, vidi... vrlo zanimljivo... vrlo, vrlo zanimljivo... On stavi Harijev štapić nazad u njegovu kutiju i zamota ga u smeđi papir, nastavljajući da mrmlja: – Zanimljivo... veoma zanimljivo... – Izvinite – upita Hari – ali šta je zanimljivo? Gospodin Olivander odmeri Harija svojim bledim pogledom. Mr. Ollivander measured Harry with his pale gaze. – Ja pamtim svaki štapić koji sam ikad prodao, gospodine Poter. Sve do jednog. Bis hin zu einem. Neobično je to što je Feniks, čije je pero u vašem štapu, dao samo još jedno pero – samo jedno. Es ist seltsam, dass der Phönix, dessen Feder in deinem Stock ist, nur noch eine Feder gab - nur eine. Vrlo je zanimljivo to da je baš ovaj štapić predodređen za vas, kad vam je njegov brat – pa, njegov brat vam je i napravio taj ožiljak. It's very interesting that this very wand is destined for you, when his brother - well, his brother gave you that scar. Hari proguta knedlu. – Da, trinaest i po inča. Tisovina. Čudno je kako se te stvari dešavaju. It's strange how these things happen. Setite se, štapić bira čarobnjaka... Mislim da od vas možemo očekivati velike stvari, gospodine Poter... Napokon, Onaj Koji Se Ne Sme Imenovati takođe je činio velike stvari – užasne, da, ali velike. Remember, the wand chooses the wizard... I think we can expect great things from you, Mr. Potter... After all, He Who Must Not Be Named has also done great things - terrible, yes, but great. Hari zadrhta. Nije bio siguran da mu se gospodin Olivander previše sviđa. Er war sich nicht sicher, ob er Mr. Olivander zu sehr mochte. Platio je sedam zlatnih galeona za svoj štapić, a onda ih gospodin Olivander isprati iz radnje, klanjajući se. He paid seven gold galleons for his wand, and then Mr. Ollivander saw them out of the shop, bowing. * * * Kasno popodnevno sunce visilo je nisko na nebu kad se Hari i Hagrid ponovo zaputiše niz Dijagon-aleju, nazad kroz zid, pa onda kroz Probušeni kotao, koji je sada bio prazan. * * * The late afternoon sun hung low in the sky as Harry and Hagrid headed down Diagon Alley again, back through the wall, and then through the Leaky Cauldron, which was now empty.