×

We use cookies to help make LingQ better. By visiting the site, you agree to our cookie policy.


image

Hari Poter i Kamen mudrosti, 1.5. Hari Poter i Kamen mudrosti - Dijagon-aleja (audio knjiga) (2)

1.5. Hari Poter i Kamen mudrosti - Dijagon-aleja (audio knjiga) (2)

– Nabavićete ovde svu potrebnu opremu, pretpostavljam? Ja, p-pak t-treba da po-po-podignem novu k-k-knjigu o vampirima. – Činilo se da se prestravio i od same pomisli na njih. Ali drugi nisu dozvolili profesoru Kvirelu da prigrabi Harija samo za sebe. Trebalo mu je gotovo deset minuta da ih se konačno reši. Na kraju Hagrid uspe da nadglasa gomilu. – Mora' d' idemo – još puno ima da pazarimo. Hajde, Hari. Doris Krokford stegnu Harijevu ruku poslednji put, i Hagrid ga povede kroz bar, napolje u malo ozidano dvorište, u kome nije bilo ničega osim kante za đubre i nešto korova. Hagrid se naceri Hariju. – 'Sam ti rek'o, zar ne? Reko' ti da si slavan. Čak je i profesor Kvirel zadrht'o kada te je sreo – mada, znaš, on i inače uvek drhti. – Je li uvek tako nervozan? – O, da. Jadan tip. Briljantan um. Bio je sjajan dok je izučav'o knjige, al' je onda uzeo slobodnu godinu da bi stek'o malo iskustva iz prve ruke... Priča se da je sreo vampire u Crnoj šumi, a bilo je malo i povuci-potegni s jednom zlom vešticom – od tad više nije onaj isti. Plaši se učenika, boji se vlastitog predmeta... nego, 'de mi je kišobran? Vampiri? Zle veštice? Hariju se zavrte u glavi. Hagrid je u međuvremenu brojao cigle u zidu iznad kante za đubre. – Tri gore... dve popreko... – mrmljao je. – U redu, odmakni se malko, Hari. Zatim kucnu triput po zidu vrhom svog kišobrana. Cigla koju je dotakao se zatrese – poče da se odvaja – u sredini se pojavi rupica – koja je postajala sve šira i šira – i sekundu kasnije pred njima je bio lučni prolaz, dovoljno velik da i Hagrid prođe, izlaz na kaldrmisanu ulicu koja je krivudala i gubila se iz vida. – Dobro došao – reče Hagrid – u Dijagon-aleju. Smeškao se Harijevoj zapanjenosti. Zakoračili su kroz prolaz. Hari brzo pogleda preko ramena i vide da se lučni prolaz odmah za njima ponovo pretvara u čvrst zid. Sunce je jasno obasjavalo gomilu kotlova ispred najbliže radnje. Kotlovi – svih veličina – bakar, mesing, pleh, srebro – samomešajući – na rasklapanje pisalo je na tabli koja je visila iznad njih. – Naravski, trebaće i tebi jedan – reče Hagrid – al' prvo da uzmemo tvoje pare. Hari je poželeo da ima četiri puta više očiju. Okretao je glavu tamo-amo dok su šetali ulicom, pokušavajući da vidi sve odjednom: dućane, stvari ispred njih, stvari unutra, ljude koji pazare. Debeljuškasta žena ispred apotekarske radnje tresla je glavom dok su prolazili, govoreći: – Zmajeva džigerica šesnaest sikla kilo, oni nisu normalni... Iz mračne radnje na kojoj je pisalo Ijlopova prodavnica sova – smeđe, ušare, šarene, braon i snežne čulo se prigušeno, meko huktanje. Nekoliko dečaka Harijevog uzrasta pritislo je nosiće na staklo izloga s metlama. – Vidi – čuo je Hari jednog da kaže – novi nimbus 2000, najbrža od svih... – Bilo je, zatim, radnji u kojima su se prodavali ogrtači, teleskopi i čudni srebrni instrumenti koje Hari nikada ranije nije video, izloga u kojima su stajali nagomilani burići sa slezinama slepih miševa i očima jegulja, nestabilne gomile knjiga o činima, pera i rolne pergamenta, bočice s napicima, mesečevi globusi... – Gringots – reče Hagrid. Upravo su stigli pred snežnobelu zgradu koja je nadvisivala okolne male prodavnice. Ispred njenih uglačanih bronzanih vrata, u uniformi skerletno-zlatnih boja stajao je... – Jakako, to je goblin – reče Hagrid tiho, dok su se peli belim kamenim stepenicama. Goblin je bio otprilike za glavu niži od Harija. Imao je tamnoputo pametno lice, šiljatu bradicu i, Hari je uspeo i to da zapazi, vrlo duge prste i stopala. Naklonio im se dok su ulazili. Sada su bili pred drugim parom vrata, ovoga puta srebrnih, na kojima je bilo ugravirano: Uđi, stranče, ali znaj, Greh pohlepe nosi kraj, Jer ko otme, ne zaradi, Životom će to da plati, A ako u riznice naše zađeš, U želji da tuđe blago nađeš, Budi upozoren, lopove, Više od blaga te čeka dole. – Kao š'o rekoh, bijo bi lud ak' pokušaš da i' opljačkaš – reče Hagrid. Par goblina ih uz naklon uvede kroz srebrna vrata, i oni se nađoše u prostranoj mermernoj dvorani. Oko stotinu goblina sedelo je u visokim stolicama iza dugačkog šaltera, škrabajući nešto po dužničkim knjigama, mereći težinu novčića pomoću mesinganih tegova, ispitujući drago kamenje kroz naočare. Nebrojena vrata vodila su nekud iz te dvorane, a još više je goblina uvodilo ili izvodilo ljude iz njih. Hagrid i Hari priđoše šalteru. – Dobar jutar – reče Hagrid slobodnom goblinu-službeniku. – Došli smo da uzmemo neš'o para iz sefa gos'n Harija Potera. – Imate li njegov ključ, gospodine? – Tu mi je negde – reče Hagrid i poče da prazni sve iz džepova na pult, rasejavši punu šaku izmrvljenih psećih keksa preko goblinovog zapisnika. Goblin nabra nos. Hari je posmatrao goblina s njegove desne strane kako meri gomilu rubina velikih poput usijanog grumenja uglja. – Naš'o – reče najzad Hagrid, podižući malen zlatan ključ. Goblin ga pogleda izbliza. – Čini se da je sve u redu. – A imam tu i pisamce od profesora Dambldora – reče Hagrid važno, isprsivši se. – Reč je o Znate-Već-Čemu, u sefu sedamsto trinajes. Goblin pažljivo pročita pismo. – U redu, onda – reče, vrativši pismo Hagridu. – Dodeliću vam nekoga da vas odvede dole do oba sefa. Griphuk! Griphuk je takođe bio goblin. Kada je Hagrid pokupio sve pseće kekse i vratio ih u džepove, on i Hari pođoše za Griphukom kroz jedna od vrata koja su vodila nekud iz dvorane. – Šta je to Znate-Već-Šta u sefu sedamsto trinaest? – upita Hari. – Ne možem ti reći – odvrati Hagrid tajanstveno. – Vrhovna tajna. Hogvortska posla. Dambldor mi je to poverijo. Izgubio bi' pos'o da ti to kažem. Griphuk im je držao vrata otvorena. Hari, koji je očekivao još mermera, bio je iznenađen. Bili su u uskom kamenom tunelu, osvetljenom upaljenim bakljama. Strmo se spuštao nadole, a na podu su se nalazile male vozne šine. Griphuk zviznu i maleni vagonet dojuri niz šine. Popeše se u njega – Hagrid malo teže – i pođoše. Prvo su samo jurili kroz lavirint izuvijanih prolaza. Hari je pokušavao da zapamti: levo, desno, desno, levo, srednji krak, desno, levo... ali je to bilo nemoguće. Činilo se da ova kloparajuća kolica sama znaju put, pošto Griphuk očigledno nije upravljao njima. Harija oči počeše da bolno peckaju kad na trenutak prođoše kroz nalet izuzetno ledenog vetra, ali ih je on i dalje držao širom otvorene. Jednom mu se učini da vidi plamen na kraju jednog prolaza, pa se okrenu unazad da vidi da li je to zmaj, ali prekasno – prodirali su sve dublje, prelazeći preko podzemnog jezera gde su se ogromni stalaktiti i stalagmiti dizali s poda ili spuštali s tavanice. – Nikako da zapamtim – doviknu Hari Hagridu kroz tutnjavu vagona – u čemu je razlika između stalagmita i stalaktita? – Stalagmit ima 'm' u sebi – reče Hagrid. – I nemoj više niš'a da me pitaš, rek'o bi da mi je već muka. Zbilja je bio sav pozeleneo, i kada se vagonet najzad zaustavi pored malih vrata, on izađe i nasloni se na zid da bi zaustavio klecanje kolena. Griphuk otključa vrata. Zapahnu ih oblak zelenog dima, a kada se on raščisti Hariju zastade dah. Unutra su bile hrpe zlatnika. Stubovi srebrenjaka. Gomile malih bronzanih knuta. – Sve je to tvoje – nasmeši se Hagrid. Sve Harijevo – to je zvučalo neverovatno. Darslijevi sigurno nisu znali za ovo, inače bi mu to oteli dok bi trepnuo. Nebrojeno puta su se žalili koliko ih mnogo košta to što brinu o Hariju. A sve vreme njegovo malo blago ležalo je pokopano negde duboko ispod Londona. Hagrid je pomogao Hariju da potrpa nešto od toga u torbu. – Ovi zlatni su galeoni – objašnjavao mu je. – Sedamnaest srebrnih sikla vredi kao jedan galeon, a dvadeset pet knuta kao jedan sikl, vrlo jednostavno. Dobro, biće dosta za prvih par polugodišta, ostatak ćemo ti ostaviti u sefu. On se okrenu ka Griphuku. – A sada, riznica sedam stotina i trinajes, moliću, i ak' može, malo sporije? – Imamo samo jednu brzinu – reče Griphuk. Sada su se spuštali još dublje, i dobijali na brzini. Vazduh je postajao sve hladniji i hladniji dok su jurili uskim krivinama. Preleteše preko podzemne provalije i Hari se nagnu preko ivice da bi video šta je dole na mračnom dnu, ali Hagrid zaurla i povuče ga nazad za okovratnik. Riznica sedam stotina trinaest nije imala ključaonicu. – Odmaknite se – reče Griphuk važno. Nežno udari po vratima jednim od svojih dugih prstiju, i ona se prosto istopiše. – Da je bilo ko osim gringotskog goblina to pokušao da uradi, bio bi usisan kroz vrata i uhvaćen u zamku – reče Griphuk. – Koliko često proveravate da li je neko unutra? – upita Hari. – Pa, recimo svakih desetak godina – odgovori Griphuk, zlobno se cereći. Iza ovih vrhunski obezbeđenih vrata mora da se krilo nešto zbilja izuzetno, Hari je u to bio ubeđen, te se radoznalo nagnu napred, očekujući da vidi čudesne dragulje, u najmanju ruku – ali u prvi mah pomisli da je riznica prazna. A zatim primeti neugledan paketić umotan u smeđ pak-papir kako leži na podu. Hagrid ga podiže i strpa duboko unutar svog kaputa. Hari je čeznuo da sazna šta je u njemu, ali je znao da je bolje da ne pita. – Ajde, idemo natrag u taj pakleni vagon, i nemoj niš' da mi govoriš dok se budemo vraćali, najbolje da držim zatvorena usta – reče Hagrid. * * * Posle divlje vožnje vagonetom najzad se nađoše izvan Gringotsa, žmirkajući na suncu. Hari nije znao kud pre da krene, sada kada je imao torbu punu novca. Nije morao da zna kolika je vrednost galeona u odnosu na funtu da bi znao da nosi sa sobom više novca nego što je imao u čitavom životu – više novca nego što je i Dadli ikada imao! – Mog'o bi da uzmeš uniformu, kad smo već tu – reče Hagrid, klimnuvši glavom ka natpisu Madam Aljkavušine odore za sve prilike. – Čuj, Hari, je l' bi ti smetalo ako bih svrn'o da se okrepim kojom čašicom u Probušenom kotlu? Mrzim ta gringotska kolica. – Činilo se da mu je još uvek pomalo muka, tako da Hari sam uđe u radnju Madam Aljkavuše, osećajući nervozu. Madam Aljkavuša je bila oniža, nasmejana veštica u ciklama odori. – Hogvorts, dragi moj? – upita ona, baš kada je Hari zaustio da nešto kaže. – Imamo baš ono što ti treba – zapravo, još jedan momak upravo proba svoju odoru. U dnu radnje, bledunjavi dečak šiljatog lica stajao je na postolju, dok je druga veštica ubadala špenadle duž ivice njegove dugačke crne odore. Madam Aljkavuša nasadi Harija na obližnji stalak, navuče mu dugačku odoru preko glave i poče špenadlama da obeležava dužinu. – Zdravo – reče dečak. – I ti ideš na Hogvorts? – Da – odgovori Hari. – Moj otac je u susednoj radnji, kupuje mi knjige, a majka luta ulicom razgledajući štapove – reče on. Govorio je sporo i otegnuto, kao da mu je dosadno. – A onda ću ih odvući da razgledamo trkačke metle. Ne vidim razlog zašto i prvaci ne bi imali svoje metle. Mislim da ću naterati oca da mi kupi jednu, a onda ću je nekako prokrijumčariti unutra. On Harija veoma podseti na Dadlija. – Imaš li ti sopstvenu metlu? – nastavi dečak. – Ne – reče Hari – Da li uopšte igraš kvidič? – Ne – ponovi Hari, pitajući se šta bi, za ime sveta, mogao da bude kvidič! – Ja igram – tata kaže da bi bila sramota da me ne izaberu da igram za svoju kuću, i moram reći da se slažem s njim. Znaš li u kojoj ćeš kući biti? – Ne – reče Hari, osećajući se sve gluplje i gluplje. – Pa, niko zaista ne zna dok ne dođe tamo, zar ne, ali ja znam da ću biti u Sliterinu, svi iz naše porodice bili su tamo – zamisli da si u Haflpafu... ja mislim da bih napustio školu, zar ti ne bi? – Mhm? – reče Hari, poželevši da može da kaže nešto zanimljivije. – Pobogu, pogledaj onog čoveka – reče dečak naglo, pokazujući glavom ka izlogu. Tamo je stajao Hagrid, cereći se Hariju i upirući prstom u dva ogromna sladoleda, da bi pokazao kako ne može da uđe. – To je Hagrid – objasni Hari, zadovoljan što zna nešto što taj dečak ne zna. – On radi na Hogvortsu. – Oh – reče dečak – čuo sam za njega. On je nekakav sluga, zar ne? – On je čuvar imanja – reče Hari. Dečak mu se svakog trenutka sve manje i manje sviđao. – Da, tačno tako.

1.5. Hari Poter i Kamen mudrosti - Dijagon-aleja (audio knjiga) (2) 1.5. Harry Potter und der Stein der Weisen – Winkelgasse (Hörbuch) (2) 1.5. Harry Potter and the Philosopher's Stone - Diagon Alley (audio book) (2) 1,5. Гарри Поттер и философский камень - Косой переулок (аудиокнига) (2)

– Nabavićete ovde svu potrebnu opremu, pretpostavljam? - You will get all the necessary equipment here, I assume? Ja, p-pak t-treba da po-po-podignem novu k-k-knjigu o vampirima. Ja, Al, das klingt für mich ziemlich beschissen. Sieht so aus, als wäre VT auch nichts für mich. I, p-then t-need to po-po-pick up the new kk-book on vampires. – Činilo se da se prestravio i od same pomisli na njih. Er schien beim bloßen Gedanken an sie entsetzt zu sein. - It seemed that he was terrified by the very thought of them. Ali drugi nisu dozvolili profesoru Kvirelu da prigrabi Harija samo za sebe. But the others wouldn't let Professor Quirrell grab Harry all to himself. Trebalo mu je gotovo deset minuta da ih se konačno reši. Er brauchte fast zehn Minuten, um sie endlich loszuwerden. It took him almost ten minutes to finally get rid of them. Na kraju Hagrid uspe da nadglasa gomilu. In the end Hagrid manages to outvote the crowd. – Mora' d' idemo – još puno ima da pazarimo. - We have to go - we still have a lot of shopping to do. Hajde, Hari. Doris Krokford stegnu Harijevu ruku poslednji put, i Hagrid ga povede kroz bar, napolje u malo ozidano dvorište, u kome nije bilo ničega osim kante za đubre i nešto korova. Doris Crackford drückte ein letztes Mal Harrys Hand, und Hagrid führte ihn durch die Bar hinaus in einen kleinen ummauerten Hof, wo nichts als eine Mülltonne und etwas Unkraut stand. Doris Crockford squeezed Harry's hand one last time, and Hagrid led him through the bar, out into a small walled yard, which contained nothing but a dustbin and some weeds. Hagrid se naceri Hariju. Hagrid grinste Harry an. Hagrid grinned at Harry. – 'Sam ti rek'o, zar ne? - Ich habe es dir gesagt, nicht wahr? Reko' ti da si slavan. I told you that you are famous. Čak je i profesor Kvirel zadrht'o kada te je sreo – mada, znaš, on i inače uvek drhti. Sogar Professor Quirrell schauderte, als er dich traf – obwohl er sowieso immer zittert. Even Professor Quirrell shivered when he met you – although, you know, he's always shivering anyway. – Je li uvek tako nervozan? – O, da. Jadan tip. Poor guy. Briljantan um. Bio je sjajan dok je izučav'o knjige, al' je onda uzeo slobodnu godinu da bi stek'o malo iskustva iz prve ruke... Priča se da je sreo vampire u Crnoj šumi, a bilo je malo i povuci-potegni s jednom zlom vešticom – od tad više nije onaj isti. Er war großartig, während er Bücher studierte, aber dann nahm er sich ein Jahr frei, um Erfahrungen aus erster Hand zu sammeln ... Es heißt, er habe im Schwarzwald Vampire getroffen, und es gab wenig Anziehungskraft mit einer bösen Hexe - er ist seitdem nicht mehr dasselbe. He was great while studying the books, but then he took a year off to get some first-hand experience... Rumor has it that he met vampires in the Black Forest, and there was a bit of a tug-of-war with one. by an evil witch - since then he is no longer the same. Plaši se učenika, boji se vlastitog predmeta... nego, 'de mi je kišobran? Er hat Angst vor Schülern, er hat Angst vor seinem eigenen Fach … aber: „Wo ist mein Regenschirm? He's afraid of the students, he's afraid of his own subject... but, 'where's my umbrella?' Vampiri? Zle veštice? Hariju se zavrte u glavi. Harry wurde schwindelig. Harry felt dizzy. Hagrid je u međuvremenu brojao cigle u zidu iznad kante za đubre. Meanwhile, Hagrid was counting the bricks in the wall above the garbage can. – Tri gore... dve popreko... – mrmljao je. – U redu, odmakni se malko, Hari. - In Ordnung, treten Sie ein wenig zurück, Harry. "Okay, step back a bit, Harry." Zatim kucnu triput po zidu vrhom svog kišobrana. Then they tap the wall three times with the tip of their umbrella. Cigla koju je dotakao se zatrese – poče da se odvaja – u sredini se pojavi rupica – koja je postajala sve šira i šira – i sekundu kasnije pred njima je bio lučni prolaz, dovoljno velik da i Hagrid prođe, izlaz na kaldrmisanu ulicu koja je krivudala i gubila se iz vida. Der Ziegel, den er berührte, zitterte – er begann sich zu trennen – in der Mitte erschien ein Loch – das immer breiter wurde – und eine Sekunde später war vor ihnen ein gewölbter Durchgang, groß genug, dass Hagrid hindurchpasste, ein Ausgang zu einem gewundenen Kopfsteinpflaster Straße und wurde aus den Augen verloren. The brick he touched shook - began to separate - a hole appeared in the middle - which grew wider and wider - and a second later there was an archway in front of them, big enough for Hagrid to pass through, an exit to a winding cobbled street and disappeared from sight. – Dobro došao – reče Hagrid – u Dijagon-aleju. „Willkommen“, sagte Hagrid, „in der Winkelgasse.“ Smeškao se Harijevoj zapanjenosti. He was smiling at Harry's astonishment. Zakoračili su kroz prolaz. Hari brzo pogleda preko ramena i vide da se lučni prolaz odmah za njima ponovo pretvara u čvrst zid. Harry quickly looked over his shoulder to see the archway immediately behind them turn back into a solid wall. Sunce je jasno obasjavalo gomilu kotlova ispred najbliže radnje. Die Sonne schien deutlich auf den Kesselhaufen vor dem nächsten Geschäft. The sun shone brightly on a pile of cauldrons outside the nearest shop. Kotlovi – svih veličina – bakar, mesing, pleh, srebro – samomešajući – na rasklapanje pisalo je na tabli koja je visila iznad njih. Kessel – in allen Größen – Kupfer, Messing, Zinn, Silber – selbstmischend – faltbar stand auf einer Tafel, die über ihnen hing. Cauldrons – all sizes – copper, brass, tin, silver – self-stirring – folding read the sign hanging above them. – Naravski, trebaće i tebi jedan – reče Hagrid – al' prvo da uzmemo tvoje pare. - Of course, you'll need one too - said Hagrid - but first let's take your money. Hari je poželeo da ima četiri puta više očiju. Harry wünschte, er hätte viermal so viele Augen. Harry wished he had four times as many eyes. Okretao je glavu tamo-amo dok su šetali ulicom, pokušavajući da vidi sve odjednom: dućane, stvari ispred njih, stvari unutra, ljude koji pazare. Er drehte den Kopf hin und her, während sie die Straße hinuntergingen, und versuchte, alles auf einmal zu sehen: die Geschäfte, die Dinge vor ihnen, die Dinge darin, die Leute, die einkauften. He turned his head back and forth as they walked down the street, trying to see everything at once: the shops, the things in front of them, the things inside, the people shopping. Debeljuškasta žena ispred apotekarske radnje tresla je glavom dok su prolazili, govoreći: – Zmajeva džigerica šesnaest sikla kilo, oni nisu normalni... Iz mračne radnje na kojoj je pisalo Ijlopova prodavnica sova – smeđe, ušare, šarene, braon i snežne čulo se prigušeno, meko huktanje. Die dicke Frau vor der Apotheke schüttelte im Vorbeigehen den Kopf und sagte: - Drachenleber kostet sechzehn Schekel das Kilo, das ist nicht normal ... , leises Schnarchen. A plump woman in front of the apothecary shop shook her head as they passed by, saying, "Dragon's liver weighs sixteen kilos, they're not normal... From the dark shop that said Ilop's Owl Shop - brown, tawny, spotted, brown, and snowy owls could be heard muffled." , soft huffing. Nekoliko dečaka Harijevog uzrasta pritislo je nosiće na staklo izloga s metlama. Several boys Harry's age pressed litters against the glass of the broom window. – Vidi – čuo je Hari jednog da kaže – novi nimbus 2000, najbrža od svih... – Bilo je, zatim, radnji u kojima su se prodavali ogrtači, teleskopi i čudni srebrni instrumenti koje Hari nikada ranije nije video, izloga u kojima su stajali nagomilani burići sa slezinama slepih miševa i očima jegulja, nestabilne gomile knjiga o činima, pera i rolne pergamenta, bočice s napicima, mesečevi globusi... – Gringots – reče Hagrid. - Schau - Harry hörte einen sagen - der neue Nimbus 2000, der schnellste von allen ... - Da gab es dann Läden, die Roben, Teleskope und seltsame silberne Instrumente verkauften, die Harry noch nie zuvor gesehen hatte, Schaufenster, in denen sich Fässer stapelten mit der Milz von Fledermäusen und den Augen von Aalen, instabilen Stapeln von Büchern über Zaubersprüche, Federn und Pergamentrollen, Flaschen mit Getränken, Mondkugeln … „Gringots“, sagte Hagrid. "Look," Harry heard one say, "the new Nimbus 2000, the fastest of them all..." "Then there were shops selling cloaks, telescopes, and strange silver instruments that Harry had never seen before, window displays of there stood heaped casks of bat spleens and eel eyes, unsteady piles of spell books, quills and scrolls of parchment, potion flasks, moon globes . . . "Gringotts," said Hagrid. Upravo su stigli pred snežnobelu zgradu koja je nadvisivala okolne male prodavnice. Sie waren gerade vor einem schneeweißen Gebäude angekommen, das die umliegenden kleinen Läden überragte. They had just arrived in front of a snow-white building that towered over the surrounding small shops. Ispred njenih uglačanih bronzanih vrata, u uniformi skerletno-zlatnih boja stajao je... – Jakako, to je goblin – reče Hagrid tiho, dok su se peli belim kamenim stepenicama. Vor ihrer polierten Bronzetür stand in einer scharlachrot-goldenen Uniform … „Natürlich, es ist ein Kobold“, sagte Hagrid leise, als sie die weißen Steinstufen hinaufstiegen. In front of its polished bronze doors, in a uniform of scarlet and gold, stood... "Sure, it's a goblin," said Hagrid quietly, as they climbed the white stone steps. Goblin je bio otprilike za glavu niži od Harija. Der Kobold war etwa einen Kopf kleiner als Harry. The goblin was about a head shorter than Harry. Imao je tamnoputo pametno lice, šiljatu bradicu i, Hari je uspeo i to da zapazi, vrlo duge prste i stopala. He had a dark, intelligent face, a pointy chin and, Harry managed to notice, very long toes and feet. Naklonio im se dok su ulazili. He bowed to them as they entered. Sada su bili pred drugim parom vrata, ovoga puta srebrnih, na kojima je bilo ugravirano: Uđi, stranče, ali znaj, Greh pohlepe nosi kraj, Jer ko otme, ne zaradi, Životom će to da plati, A ako u riznice naše zađeš, U želji da tuđe blago nađeš, Budi upozoren, lopove, Više od blaga te čeka dole. Nun standen sie vor einem weiteren Türenpaar, diesmal aus Silber, auf dem eingraviert war: Komm herein, Fremdling, aber wisse, die Sünde der Habgier hat ein Ende, Denn wer entführt, verdient nicht, Er wird mit seinem Leben bezahlen , Und wenn ihr unsere Schatzkammern betretet, In dem Wunsch, den Schatz eines anderen zu finden, Seid gewarnt, Diebe, Mehr als ein Schatz erwartet euch unten. Now they were in front of another pair of doors, this time silver, on which was engraved: Enter, stranger, but know, The sin of greed brings an end, Because whoever steals, does not earn, He will pay for it with his life, And if you enter our treasures, In the desire to find someone else's treasure, Be warned, thief, More than treasure awaits you below. – Kao š'o rekoh, bijo bi lud ak' pokušaš da i' opljačkaš – reče Hagrid. "Like I said, you'd be crazy if you tried to rob him," said Hagrid. Par goblina ih uz naklon uvede kroz srebrna vrata, i oni se nađoše u prostranoj mermernoj dvorani. A pair of goblins bowed and ushered them through a silver door, and they found themselves in a spacious marble hall. Oko stotinu goblina sedelo je u visokim stolicama iza dugačkog šaltera, škrabajući nešto po dužničkim knjigama, mereći težinu novčića pomoću mesinganih tegova, ispitujući drago kamenje kroz naočare. Ungefähr hundert Kobolde saßen in Hochstühlen hinter einem langen Tresen, kritzelten etwas auf Schuldbücher, maßen das Gewicht von Münzen mit Messinggewichten, untersuchten Edelsteine durch Gläser. About a hundred goblins sat in high chairs behind a long counter, scribbling in debt books, weighing coins with brass weights, examining gems through spectacles. Nebrojena vrata vodila su nekud iz te dvorane, a još više je goblina uvodilo ili izvodilo ljude iz njih. Countless doors led somewhere out of that hall, and even more goblins led people in and out of them. Hagrid i Hari priđoše šalteru. Hagrid and Harry approached the counter. – Dobar jutar – reče Hagrid slobodnom goblinu-službeniku. "Good morning," said Hagrid to the free goblin clerk. – Došli smo da uzmemo neš'o para iz sefa gos'n Harija Potera. - We came to take some money from Mr. Harry Potter's safe. – Imate li njegov ključ, gospodine? – Tu mi je negde – reče Hagrid i poče da prazni sve iz džepova na pult, rasejavši punu šaku izmrvljenih psećih keksa preko goblinovog zapisnika. „Irgendwo“, sagte Hagrid und fing an, alles aus seinen Taschen auf dem Tresen zu leeren, wobei er eine Handvoll zerknüllter Hundekekse über die Akte des Kobolds streute. "I've got it somewhere," Hagrid said and began emptying everything from his pockets onto the counter, scattering a handful of crumbled dog biscuits over the goblin's record. Goblin nabra nos. Der Kobold rümpfte die Nase. The goblin wrinkled his nose. Hari je posmatrao goblina s njegove desne strane kako meri gomilu rubina velikih poput usijanog grumenja uglja. Harry beobachtete, wie der Kobold zu seiner Rechten einen Haufen Rubine abmaß, der so groß war wie ein rotglühender Klumpen Kohle. Harry watched the goblin to his right measuring a pile of rubies as big as a red-hot lump of coal. – Naš'o – reče najzad Hagrid, podižući malen zlatan ključ. "We found it," Hagrid finally said, holding up a small golden key. Goblin ga pogleda izbliza. The goblin looked at him closely. – Čini se da je sve u redu. – A imam tu i pisamce od profesora Dambldora – reče Hagrid važno, isprsivši se. „Und ich habe einen Brief von Professor Dumbledore“, sagte Hagrid sachlich und errötete. "And I also have letters from Professor Dumbledore," Hagrid said matter-of-factly, brushing himself off. – Reč je o Znate-Već-Čemu, u sefu sedamsto trinajes. Goblin pažljivo pročita pismo. The goblin read the letter carefully. – U redu, onda – reče, vrativši pismo Hagridu. "Okay, then," he said, handing the letter back to Hagrid. – Dodeliću vam nekoga da vas odvede dole do oba sefa. - Ich beauftrage jemanden, Sie zu beiden Safes zu bringen. - I will assign you someone to take you down to both safes. Griphuk! Griphuk je takođe bio goblin. Kada je Hagrid pokupio sve pseće kekse i vratio ih u džepove, on i Hari pođoše za Griphukom kroz jedna od vrata koja su vodila nekud iz dvorane. – Šta je to Znate-Već-Šta u sefu sedamsto trinaest? – upita Hari. – Ne možem ti reći – odvrati Hagrid tajanstveno. – Vrhovna tajna. - Top secret. Hogvortska posla. Dambldor mi je to poverijo. Dumbledore confided in me. Izgubio bi' pos'o da ti to kažem. Griphuk im je držao vrata otvorena. Hari, koji je očekivao još mermera, bio je iznenađen. Harry, who had expected more marbles, was surprised. Bili su u uskom kamenom tunelu, osvetljenom upaljenim bakljama. They were in a narrow stone tunnel, lit by burning torches. Strmo se spuštao nadole, a na podu su se nalazile male vozne šine. Griphuk zviznu i maleni vagonet dojuri niz šine. Griphuk pfiff und ein kleiner Wagen raste die Gleise hinunter. Popeše se u njega – Hagrid malo teže – i pođoše. Sie kletterte hinein – Hagrid etwas härter – und ging. They climbed into it – Hagrid a little heavier – and off they went. Prvo su samo jurili kroz lavirint izuvijanih prolaza. At first they just raced through a maze of twisting passages. Hari je pokušavao da zapamti: levo, desno, desno, levo, srednji krak, desno, levo... ali je to bilo nemoguće. Harry versuchte sich zu erinnern: links, rechts, rechts, links, Mittelarm, rechts, links … aber es war unmöglich. Harry tried to remember: left, right, right, left, middle arm, right, left... but it was impossible. Činilo se da ova kloparajuća kolica sama znaju put, pošto Griphuk očigledno nije upravljao njima. Diese Klapperschlangen schienen den Weg selbst zu kennen, da Griphuk sie offensichtlich nicht gefahren hatte. This clattering cart seemed to know its own way, since Griphook was clearly not steering it. Harija oči počeše da bolno peckaju kad na trenutak prođoše kroz nalet izuzetno ledenog vetra, ali ih je on i dalje držao širom otvorene. Harrys Augen begannen schmerzhaft zu brennen, als sie für einen Moment durch einen extrem eisigen Windstoß fuhren, aber er hielt sie weit offen. Harry's eyes began to sting painfully as they passed through a gust of extremely icy wind for a moment, but he still kept them wide open. Jednom mu se učini da vidi plamen na kraju jednog prolaza, pa se okrenu unazad da vidi da li je to zmaj, ali prekasno – prodirali su sve dublje, prelazeći preko podzemnog jezera gde su se ogromni stalaktiti i stalagmiti dizali s poda ili spuštali s tavanice. Once he thought he saw a flame at the end of a passage, so he turned back to see if it was a dragon, but it was too late – they were going deeper and deeper, crossing an underground lake where huge stalactites and stalagmites rose from the floor or descended from the ceiling. . – Nikako da zapamtim – doviknu Hari Hagridu kroz tutnjavu vagona – u čemu je razlika između stalagmita i stalaktita? – Stalagmit ima 'm' u sebi – reče Hagrid. "The stalagmite has an 'm' in it," said Hagrid. – I nemoj više niš'a da me pitaš, rek'o bi da mi je već muka. - Und frag mich nichts mehr, ich würde sagen, ich bin schon krank. - And don't ask me any more, you'd say I'm already sick. Zbilja je bio sav pozeleneo, i kada se vagonet najzad zaustavi pored malih vrata, on izađe i nasloni se na zid da bi zaustavio klecanje kolena. Er war wirklich ganz grün, und als der Wagen schließlich neben der kleinen Tür anhielt, kam er heraus und lehnte sich gegen die Wand, um seine Knie vom Knien abzuhalten. He really was all green, and when the wagon finally stopped by a small door, he got out and leaned against the wall to stop his knees from buckling. Griphuk otključa vrata. Zapahnu ih oblak zelenog dima, a kada se on raščisti Hariju zastade dah. Eine grüne Rauchwolke quoll über sie und als sie sich verzog, stockte Harrys Atem. A cloud of green smoke caught their eye, and when it cleared Harry's breath caught. Unutra su bile hrpe zlatnika. Darin lagen Berge von Goldmünzen. Inside were piles of gold coins. Stubovi srebrenjaka. Pillars of silver. Gomile malih bronzanih knuta. Stapel von kleinen bronzenen Knuts. – Sve je to tvoje – nasmeši se Hagrid. "It's all yours," Hagrid smiled. Sve Harijevo – to je zvučalo neverovatno. Darslijevi sigurno nisu znali za ovo, inače bi mu to oteli dok bi trepnuo. Die Darsleys wussten sicher nichts davon, sonst hätten sie es ihm im Handumdrehen geraubt. The Dursleys must not have known about this, or they would have taken it away from him in the blink of an eye. Nebrojeno puta su se žalili koliko ih mnogo košta to što brinu o Hariju. They had complained countless times about how much it was costing them to take care of Harry. A sve vreme njegovo malo blago ležalo je pokopano negde duboko ispod Londona. Und die ganze Zeit lag sein kleiner Schatz irgendwo tief unter London begraben. And all the while his little treasure lay buried somewhere deep beneath London. Hagrid je pomogao Hariju da potrpa nešto od toga u torbu. Hagrid helped Harry stuff some of it into his bag. – Ovi zlatni su galeoni – objašnjavao mu je. – Sedamnaest srebrnih sikla vredi kao jedan galeon, a dvadeset pet knuta kao jedan sikl, vrlo jednostavno. Dobro, biće dosta za prvih par polugodišta, ostatak ćemo ti ostaviti u sefu. Okay, that'll be enough for the first couple of semesters, we'll leave the rest in your safe. On se okrenu ka Griphuku. – A sada, riznica sedam stotina i trinajes, moliću, i ak' može, malo sporije? - And now, treasury seven hundred and thirteen, please, and if possible, a little slower? – Imamo samo jednu brzinu – reče Griphuk. Sada su se spuštali još dublje, i dobijali na brzini. Now they were descending even deeper, and gaining speed. Vazduh je postajao sve hladniji i hladniji dok su jurili uskim krivinama. The air grew colder and colder as they raced through the tight turns. Preleteše preko podzemne provalije i Hari se nagnu preko ivice da bi video šta je dole na mračnom dnu, ali Hagrid zaurla i povuče ga nazad za okovratnik. They flew over an underground chasm and Harry leaned over the edge to see what was down at the dark bottom, but Hagrid roared and pulled him back by the collar. Riznica sedam stotina trinaest nije imala ključaonicu. The treasury of seven hundred and thirteen had no keyhole. – Odmaknite se – reče Griphuk važno. "Stand back," Griphook said matter-of-factly. Nežno udari po vratima jednim od svojih dugih prstiju, i ona se prosto istopiše. Er klopfte sanft mit einem seiner langen Finger an die Tür und sie schmolz einfach. He tapped the door gently with one of his long fingers, and it simply melted away. – Da je bilo ko osim gringotskog goblina to pokušao da uradi, bio bi usisan kroz vrata i uhvaćen u zamku – reče Griphuk. „Wenn irgendjemand außer dem Gringot-Kobold das versucht hätte, wäre er durch die Tür gesaugt und gefangen worden“, sagte Griphuk. "If anyone but a Gringotts goblin had tried to do that, they would have been sucked through the door and trapped," said Griphook. – Koliko često proveravate da li je neko unutra? – upita Hari. – Pa, recimo svakih desetak godina – odgovori Griphuk, zlobno se cereći. - Well, let's say every ten years - answered Griphook, grinning evilly. Iza ovih vrhunski obezbeđenih vrata mora da se krilo nešto zbilja izuzetno, Hari je u to bio ubeđen, te se radoznalo nagnu napred, očekujući da vidi čudesne dragulje, u najmanju ruku – ali u prvi mah pomisli da je riznica prazna. Hinter dieser hervorragend gesicherten Tür muss etwas wirklich Außergewöhnliches sein, davon war Harry überzeugt, und er beugte sich neugierig vor, erwartete, gelinde gesagt, wundersame Edelsteine zu sehen – aber zuerst dachte er, die Schatzkammer sei leer. There must be something truly extraordinary behind these highly secured doors, Harry was convinced, and they leaned forward curiously, expecting to see wondrous jewels, at the very least – but at first he thought the treasury was empty. A zatim primeti neugledan paketić umotan u smeđ pak-papir kako leži na podu. And then he noticed an unsightly package wrapped in brown wrapping paper lying on the floor. Hagrid ga podiže i strpa duboko unutar svog kaputa. Hagrid hebt es auf und steckt es tief in seinen Mantel. Hari je čeznuo da sazna šta je u njemu, ali je znao da je bolje da ne pita. – Ajde, idemo natrag u taj pakleni vagon, i nemoj niš' da mi govoriš dok se budemo vraćali, najbolje da držim zatvorena usta – reče Hagrid. - Come on, let's go back to that infernal carriage, and don't say anything to me on the way back, I'd better keep my mouth shut - said Hagrid. * * * Posle divlje vožnje vagonetom najzad se nađoše izvan Gringotsa, žmirkajući na suncu. * * * Nach einer wilden Fahrt in einem Wagen fanden sie sich schließlich außerhalb der Gringotts wieder und blinzelten in die Sonne. * * * After a wild ride in the wagon they finally found themselves outside Gringotts, squinting in the sun. Hari nije znao kud pre da krene, sada kada je imao torbu punu novca. Harry wusste vorher nicht, wohin er gehen sollte, jetzt wo er eine Tasche voller Geld hatte. Harry didn't know where to go now that he had a bag full of money. Nije morao da zna kolika je vrednost galeona u odnosu na funtu da bi znao da nosi sa sobom više novca nego što je imao u čitavom životu – više novca nego što je i Dadli ikada imao! He didn't need to know the value of a galleon to a pound to know that he was carrying more money than he had ever had in his entire life—more money than even Dudley ever had! – Mog'o bi da uzmeš uniformu, kad smo već tu – reče Hagrid, klimnuvši glavom ka natpisu Madam Aljkavušine odore za sve prilike. „Du könntest deine Uniform ausziehen, während wir hier sind“, sagte Hagrid und deutete mit einem Nicken auf die Aufschrift Madame Alcavushas Uniform für alle Gelegenheiten. "You might as well get the uniform while we're at it," said Hagrid, nodding at the inscription Madam Hufflepuff's Uniform for All Occasions. – Čuj, Hari, je l' bi ti smetalo ako bih svrn'o da se okrepim kojom čašicom u Probušenom kotlu? - Hör zu, Harry, würde es dir etwas ausmachen, wenn ich mich umdrehe, um mich mit einem Glas im durchbohrten Kessel zu erfrischen? "Listen, Harry, would you mind if I stopped by to have a drink at the Leaky Cauldron?" Mrzim ta gringotska kolica. I hate that Gringotts cart. – Činilo se da mu je još uvek pomalo muka, tako da Hari sam uđe u radnju Madam Aljkavuše, osećajući nervozu. - He still seemed a little nauseous, so Harry walked into Madam Aljakavusha's shop by himself, feeling nervous. Madam Aljkavuša je bila oniža, nasmejana veštica u ciklama odori. Madame Aljkavuša was a diminutive, smiling witch in a beetroot dress. – Hogvorts, dragi moj? – upita ona, baš kada je Hari zaustio da nešto kaže. – she asked, just as Harry opened his mouth to say something. – Imamo baš ono što ti treba – zapravo, još jedan momak upravo proba svoju odoru. - Wir haben genau das, was Sie brauchen - tatsächlich probiert ein anderer Typ gerade seine Uniform an. - We have just what you need - actually, another guy just tried on his uniform. U dnu radnje, bledunjavi dečak šiljatog lica stajao je na postolju, dok je druga veštica ubadala špenadle duž ivice njegove dugačke crne odore. Unten im Laden stand ein blasser Junge mit spitzem Gesicht auf einem Podest, während eine andere Hexe Heftklammern entlang des Saums seiner langen schwarzen Uniform stach. At the bottom of the shop, a pale, spiky-faced boy stood on a plinth, while another witch poked pins along the edge of his long black robes. Madam Aljkavuša nasadi Harija na obližnji stalak, navuče mu dugačku odoru preko glave i poče špenadlama da obeležava dužinu. Madam Aljakavusha placed Harry on a nearby stand, pulled a long robe over his head and began to mark the length with pins. – Zdravo – reče dečak. – I ti ideš na Hogvorts? – Da – odgovori Hari. – Moj otac je u susednoj radnji, kupuje mi knjige, a majka luta ulicom razgledajući štapove – reče on. - My father is in the store next door, buying me books, and my mother is wandering the street looking at sticks - he said. Govorio je sporo i otegnuto, kao da mu je dosadno. He spoke slowly and drawn out, as if he was bored. – A onda ću ih odvući da razgledamo trkačke metle. - And then I'll take them to look at racing brooms. Ne vidim razlog zašto i prvaci ne bi imali svoje metle. Ich sehe keinen Grund, warum Champions nicht ihre eigenen Besen haben sollten. I see no reason why the champions should not have their own brooms. Mislim da ću naterati oca da mi kupi jednu, a onda ću je nekako prokrijumčariti unutra. I think I'll get my dad to buy me one and then I'll smuggle it in somehow. On Harija veoma podseti na Dadlija. – Imaš li ti sopstvenu metlu? - Do you have your own broom? – nastavi dečak. – Ne – reče Hari – Da li uopšte igraš kvidič? - No - said Harry - Do you even play Quidditch? – Ne – ponovi Hari, pitajući se šta bi, za ime sveta, mogao da bude kvidič! "No," repeated Harry, wondering what in the world Quidditch could be! – Ja igram – tata kaže da bi bila sramota da me ne izaberu da igram za svoju kuću, i moram reći da se slažem s njim. - I play - dad says that it would be a shame if they didn't choose me to play for my house, and I have to say that I agree with him. Znaš li u kojoj ćeš kući biti? – Ne – reče Hari, osećajući se sve gluplje i gluplje. "No," said Harry, feeling dumber and dumber. – Pa, niko zaista ne zna dok ne dođe tamo, zar ne, ali ja znam da ću biti u Sliterinu, svi iz naše porodice bili su tamo – zamisli da si u Haflpafu... ja mislim da bih napustio školu, zar ti ne bi? - Nun, niemand weiß es wirklich, bis er dort ankommt, richtig, aber ich weiß, dass ich in Slytherin sein werde, jeder in unserer Familie war dort - stell dir vor, du bist in Hufflepuff ... ich glaube, ich würde die Schule verlassen, nicht ' wärst du nicht? – Well, no one really knows until they get there, do they, but I know I'll be in Slytherin, everyone in our family has been there – imagine you're in Hufflepuff… I think I'd drop out, don't you would be? – Mhm? – reče Hari, poželevši da može da kaže nešto zanimljivije. Harry said, wishing he could say something more interesting. – Pobogu, pogledaj onog čoveka – reče dečak naglo, pokazujući glavom ka izlogu. - For God's sake, look at that man - said the boy abruptly, pointing his head towards the window. Tamo je stajao Hagrid, cereći se Hariju i upirući prstom u dva ogromna sladoleda, da bi pokazao kako ne može da uđe. There stood Hagrid, grinning at Harry and pointing his finger at two huge ice creams, to show that he could not enter. – To je Hagrid – objasni Hari, zadovoljan što zna nešto što taj dečak ne zna. – On radi na Hogvortsu. – Oh – reče dečak – čuo sam za njega. On je nekakav sluga, zar ne? – On je čuvar imanja – reče Hari. Dečak mu se svakog trenutka sve manje i manje sviđao. He liked the boy less and less every moment. – Da, tačno tako.