×

We use cookies to help make LingQ better. By visiting the site, you agree to our cookie policy.


image

Hari Poter i Kamen mudrosti, 1.3. Hari Poter i Kamen mudrosti - Pisma niodkoga (audio knjiga)

1.3. Hari Poter i Kamen mudrosti - Pisma niodkoga (audio knjiga)

3. Pisma niotkoga Bekstvo brazilskog udava donelo je Hariju najdužu kaznu koju je ikad dobio. Kad su mu konačno dozvolili da izađe iz ostave, letnji raspust bio je u punom jeku, a Dadli je već stigao da razbije svoju novu kameru, slupa avion s daljincem i, čim je prvi put uzjahao svoj trkački bicikl, obori staru gospođu Fig dok je prelazila Šimširovu ulicu na svojim štakama. Hari se radovao što je došao školski raspust, ali nije bilo načina da pobegne od Dadlijeve bande, koja je svakodnevno boravila u kući. Pirs, Denis, Malkolm i Gordon bili su koliko veliki toliko glupi, ali je Dadli, kao najveći i najgluplji od svih, bio vođa. Svi drugi su jedva čekali da mu se pridruže u njegovom omiljenom sportu zvanom „lov na Harija”. Zbog toga je Hari izbivao iz kuće što je više mogao, tumarao je naokolo razmišljajući kada će kraj raspusta, jer mu je to ulivalo makar tračak nade. Kad dođe septembar, poći će u srednju školu i prvi put u životu neće morati da bude s Dadlijem. Dadliju je bilo obezbeđeno mesto u staroj školi teče Vernona, Smeltingsu. I Pirs Polkis se spremao da tamo ide. Hari je pak trebalo da krene u Stounvol, mesnu gimnaziju. Dadliju je to bilo vrlo smešno. – Svakome ko dođe u Stounvol već prvog dana zagnjure glavu u toalet – rekao je Hariju. – Hoćeš da dođeš gore da malo vežbamo? – Ne, hvala – reče Hari – taj jadni klozet nikad nije video ništa strašnije od tvoje glave u sebi... mogao bi da se razboli od muke. – Zatim pobeže, pre nego što je Dadli ukapirao šta mu je rekao. Jednog julskog dana tetka Petunija je povela Dadlija u London da mu kupi uniformu za Smeltings, a Harija je ostavila kod gospođe Fig. Gospođa Fig ovoga puta i nije bila tako loša kakva je umela da bude. Ispostavilo se da je slomila nogu spotakavši se na jednu od svojih mačaka, i više nije bila tako luda za njima kao nekada. Dozvolila je Hariju da gleda televiziju i dala mu komadić čokoladnog kolača, po čijem ukusu bi se reklo da ga ima već nekoliko godina. Te večeri Dadli je paradirao pred familijom u dnevnoj sobi u svojoj novoj uniformi. Dečaci u Smeltingsu nosili su kestenjaste žakete, narandžaste bermude do kolena i ravne slamene šešire, zvane „čamdžijski”. Takođe su nosili štapove s drškom, koji su im služili da se međusobno udaraju kad profesori ne vide. To je trebalo da im bude dobra priprema za budući život. Dok je posmatrao Dadlija u novim kratkim pantalonama, teča Vernon hrapavim glasom izusti da mu je to najsrećniji dan u životu. Tetka Petunija briznu u plač i reče da ne može da veruje da je to njen Kiki Dadliki; izgleda tako privlačno, kao da je odrastao. Hari se nije usudio ništa da kaže. Imao je utisak da su mu dva rebra već naprsla od silnog napora da se ne nasmeje. Idućeg jutra, kada je sišao na doručak, u kuhinji je nešto užasno smrdelo. Činilo se da taj miris dolazi iz velikog metalnog čabra u sudoperi. Pošao je da pogleda o čemu se radi. Čabar je bio pun nečeg nalik prljavim krpama koje su plivale u sivoj vodi. – Šta je to? – upita on tetka-Petuniju. Usne joj se skupiše kao i uvek kad bi se usudio da postavi neko pitanje. – Tvoja nova školska uniforma – reče ona. Hari ponovo pogleda u sudoperu. – O – reče. – Nisam shvatio da treba da bude tako mokra. – Ne budi smešan – obrecnu se tetka Petunija. – Bojim neke stare Dadlijeve stvari u sivo za tebe. Izgledaće kao uniforme ostale dece kada ih iskuvam. Hari je sumnjao u to, ali je smatrao najboljim da ništa ne prigovara. Seo je za sto i pokušao da ne misli na to kako će izgledati prvog dana u Stounvolu – kao da na sebi ima dronjke od stare slonovske kože, verovatno. Dadli i teča Vernon uđoše, obojica začepljenih noseva zbog neprijatnog mirisa Harijeve nove školske uniforme. Teča Vernon, po običaju, otvori novine, a Dadli poče da lupka po stolu štapom od kojeg se sada uopšte nije odvajao. U tom trenutku začuše kako se podiže poklopac na poštanskom sandučetu i šuštanje pisama ispred kućnih vrata. – Uzmi poštu, Dadli – reče teča Vernon podigavši pogled s novina. – Reci Hariju da uzme. – Pokupi poštu, Hari. – Neka to Dadli uradi. – Bocni ga svojim štapom, Dadli. Hari izbegne njegov smeltings-štap i ode da uzme poštu. Na otiraču su ležale tri stvari: razglednica od teča-Vernonove sestre Mardž, koja je provodila odmor na ostrvu Vajt, smeđ koverat koji je ličio na račun i – pismo za Harija. Hari ga podiže i zapilji se u njega, dok mu se srce trzalo kao džinovski lastiš. Njemu niko nikada u životu nije pisao. A i ko bi mogao? Nije imao prijatelje, niti rođake – a nije bio ni član biblioteke, tako da nikada nije dobijao grube opomene u kojima se traži da vrati knjigu koju je pozajmio. A ipak, pismo je bilo tu, tako jednostavno adresirano da je svaka greška bila isključena: Gdin H. Poter Ostava ispod stepeništa Šimširova ulica br. 4 Malo Kukumavčilište Sari Koverat je bio debeo i težak, od žućkastog pergamenta, a adresa je bila ispisana smaragdnozelenim mastilom. Nije bilo poštanske marke. Dok je drhtavom rukom prevrtao koverat, Hari zapazi crveni pečatni vosak sa simboličnim grbom; lav, orao, jazavac i zmija okruživali su veliko slovo „H”. – Požuri, dečko! – dobaci mu teča Vernon iz kuhinje. – Šta radiš, proveravaš da nije pismo-bomba? – i on stade da se smejulji vlastitoj šali. Hari se vrati u kuhinju, još uvek zureći u svoje pismo. Dao je teči Vernonu račun i razglednicu, seo i počeo lagano da otvara žuti koverat. Teča Vernon je otvorio račun, zgađeno frknuo i prevrnuo razglednicu. – Mardži je bolesna – obavestio je Petuniju. – Prejela se nekih čudnih školjkica... – Tata! – iznenada povika Dadli. – Tatice, Hari je nešto dobio! Hari se upravo spremao da rastvori pismo, napisano na istom teškom pergamentu poput onog od kojeg je napravljena koverta, kad mu ga teča Vernon grubo istrže iz ruke. – To je moje! – reče Hari, pokušavajući da ga otme. – Ko bi tebi pisao? – iskezi se teča Vernon, protresavši pismo da bi se otvorilo i baci pogled na njega. Lice mu, brže od semafora, promeni boju od crvene do zelene. Ali, nije se na tome zaustavilo. Posle nekoliko sekundi bilo je sivkastobelo, kao bajata kaša. – P-P-Petunija! – prodahta on. Dadli pokuša da zgrabi pismo i pročita ga, ali ga teča Vernon podiže izvan Dadlijevog domašaja. Tetka Petunija ga radoznalo uze i pročita prvi red. Za trenutak se činilo da će se onesvestiti. Uhvati se za grlo, kao da se guši. – Vernone! Oh, gospode... Vernone! Zurili su jedno u drugo, kao da su zaboravili da su Hari i Dadli još u sobi. Dadli nije trpeo da ga zapostavljaju, te čuknu oca po glavi svojim smeltings-štapom. – Hoću da pročitam to pismo – reče glasno. – Ja hoću da ga pročitam – dodade Hari besno – pošto je pismo moje. – Napolje, obojica – zahropta teča Vernon, naguravši pismo natrag u koverat. Hari se ne pomeri. – HOĆU MOJE PISMO! – urlao je. – Daj meni da vidim! – zahtevao je Dadli. – NAPOLJE! – zagrme teča Vernon, uhvati Harija i Dadlija za vratove i izbaci ih u hodnik, zalupivši im kuhinjska vrata pred nosom. Hari i Dadli se istog trenutka nečujno uhvatiše u koštac oko toga ko će prisluškivati kroz ključaonicu; Dadli je pobedio, tako da je Hari, kojem su naočari spale i visile s jednog uva, legao na pod i pružio se na stomak kako bi kroz pukotinu između vrata i poda mogao da čuje šta se zbiva. – Vernone – govorila je tetka Petunija drhtavim glasom – pogledaj adresu... kako uopšte znaju gde on spava? Da ne drže možda kuću pod prismotrom? – Posmatraju... špijuniraju... možda nas i prate – mahnito je mrmljao teča Vernon. – Pa šta da radimo, Vernone? Da im odgovorimo? Da im kažemo da ne želimo... Hari je mogao da vidi teča-Vernonove uglancane crne cipele kako špartaju po kuhinji. – Ne – reče on najzad. – Ne, ignorisaćemo to. Ako ne dobiju odgovor... da, tako je najbolje... nećemo učiniti ništa... – Ali... – Neću takvog u kući, Petunija! Zar se nismo zakleli, kad smo ga primili da bude kod nas, da ćemo mu izbrisati iz glave te opasne budalaštine? Te večeri kada se vratio s posla, teča Vernon je učinio nešto što nikada ranije nije radio; posetio je Harija u njegovoj ostavi. – Gde je moje pismo? – upita Hari, čim se teča Vernon pojavio na vratima. – Ko mi to piše? – Niko. Bilo je greškom adresirano na tebe – reče teča Vernon kratko. – Spalio sam ga. – Nije bila greška – reče Hari ljutito. – Bilo je adresirano na moju ostavu. – TIŠINA! – zaurla teča Vernon, a par paukova pade s tavanice. Zatim nekoliko puta duboko udahnu, pa se silom nasmeši, tako da je to ličilo na bolnu grimasu. – Ovaj... da, Hari... što se tiče ostave. Tvoja tetka i ja smo mislili... stvarno postaješ malo prevelik za nju... mislimo da bi bilo lepo da se preseliš u Dadlijevu drugu spavaću sobu. – Zašto? – upita Hari. – Ne zapitkuj! – obrecnu se teča. – Odnesi svoje stvari gore, smesta. Kuća Darslijevih imala je četiri spavaće sobe: jednu za teču Vernona i tetku Petuniju, jednu za goste (najčešće teča Vernonovu sestru Mardž), jednu u kojoj je Dadli spavao i jednu u kojoj je Dadli držao sve igračke i stvari koje nisu mogle da stanu u njegovu prvu spavaću sobu. Hariju je bilo dovoljno da iz jednog puta prebaci sve svoje stvari iz ostave u tu sobu. Seo je na krevet i piljio oko sebe. Maltene sve unutra bilo je porazbijano. Mesec dana stara filmska kamera ležala je na vrhu malog pokretnog tenka kojim je Dadli jednom pregazio susedovog psa. U uglu je bio Dadlijev najstariji televizor, koji je probio nogom kada su ukinuli njegov omiljeni program. Bio je tu i veliki kavez u kojem su nekada držali papagaja, onog kojeg je Dadli zamenio u školi za pravu vazdušnu pušku, koja je sada stajala na polici, skroz iskrivljene cevi, pošto je Dadli jednom prilikom seo na nju. Ostale police bile su pune knjiga. To su bile jedine stvari u sobi koje, reklo bi se, nikad nisu ni pipnute. Iz prizemlja se čulo kako Dadli vrišti na majku: – Neću da on bude tu... Treba mi ta soba... izbaci ga... Hari uzdahnu i pruži se na krevetu. Još juče bi dao sve da bude tu gore. Danas bi više voleo da bude ponovo u svojoj ostavi s onim pismom, nego ovde gore bez njega. Sledećeg jutra za doručkom svi su bili prilično tihi. Dadli je bio u šoku. Urlao je, udarao oca svojim smeltings-štapom, namerno bio gadan, šutirao majku i bacio svoju kornjačicu kroz krov staklenika, pa ipak nije uspeo da povrati svoju sobu. Hari se sećao jučerašnjih događaja i gorko žalio što nije pismo otvorio u hodniku. Teča Vernon i tetka Petunija smrknuto su se gledali. Kada je stigla jutarnja pošta, teča Vernon, koji se izgleda trudio da bude ljubazan prema Hariju, natera Dadlija da je pokupi. Čuli su ga kako svojim štapom lupa po stvarima duž hodnika. Zatim on povika: – Evo još jednog! Gdin. H. Poter, Najmanja spavaća soba, Šimširova ulica broj 4... Hropćući, teča Vernon poskoči sa stolice i stušti se u hodnik, dok ga je Hari pratio u stopu. Teča Vernon je morao da sruši Dadlija na pod kako bi mu oteo pismo, što nije bilo lako s obzirom na to da je Hari otpozadi ščepao teču Vernona za vrat. Posle kratkotrajnog koškanja, u kojem je svako dobio bubotke smeltings-štapom, teča Vernon se uspravi, boreći se za vazduh, i stežući u ruci pismo za Harija. – Marš u svoju ostavu... ovaj, sobu – dahćući se obrati Hariju. – Dadli... idi... samo idi. Hari je šetao uzduž i popreko po svojoj novoj sobi. Neko je znao da se preselio iz ostave, a izgleda da je znao i da Hari nije primio njegovo prvo pismo. Znači li to da će ponovo pokušati da ga pošalje? Ovoga puta Hari će se potruditi da ga se dočepa. Smislio je plan. * * * Sledećeg jutra, popravljeni stari budilnik zazvonio je u šest sati. Hari ga je brzo isključio i nečujno se obukao. Nije smeo da probudi Darslijeve. Iskrao se niz stepenice ne paleći nijedno svetlo. Išao je da sačeka poštara na uglu Šimširove ulice, da pre svih pokupi poštu za broj četiri. Srce mu je snažno kucalo dok se iskradao kroz mračni hodnik ka ulaznim vratima... – AAAAAAAAAH! Hari poskoči uvis – nagazio je na nešto veliko i gnjecavo na kućnom pragu – nešto živo! Gore se upališe svetla i, na svoj užas, Hari shvati da je to veliko gnjecavo zapravo lice njegovog teče. Teča Vernon je ležao ispred vrata u vreći za spavanje, da bi bio siguran da Hari neće uspeti da uradi ono što je naumio. Izdirao se na Harija sledećih pola sata, a onda mu naredi da ode i da mu spremi šolju čaja. Hari se očajavajući ušunja u kuhinju i, pre nego što se vratio, pošta je već bila stigla, pravo u tečine ruke. Hari je mogao da vidi tri pisma adresirana zelenim mastilom. – Hoću... – pokuša on da kaže, ali teča Vernon pred njegovim očima iscepa pisma u komadiće. Toga dana teča Vernon nije otišao na posao. Ostao je kod kuće i zakucao poštanski prorez na vratima. – Vidiš – objašnjavao je tetki Petuniji ustiju punih eksera – ako ne budu mogli da ih uruče, odustaće. – Nisam sigurna da će ti to upaliti, Vernone. – Oh, ti ljudi razmišljaju na čudan način, Petunija. Oni nisu kao ti i ja – dodade teča Vernon, pokušavajući da zakuca ekser uz pomoć kriške voćnog kolača koji mu je tetka Petunija upravo donela. * * * U petak je za Harija stiglo najmanje dvanaest pisama. Pošto nisu mogla da prođu kroz prorez za pisma, ubačena su ispod vrata, sa strane, a nekoliko je čak ubačeno kroz mali prozor toaleta u prizemlju. Teča Vernon je ponovo ostao kod kuće. Pošto je spalio sva pisma, uzeo je čekić, eksere i letve, i zakucao sve pukotine preko ulaznih i sporednih vrata, tako da niko ne može da izađe. Dok je to radio pevušio je „Navrh brda vrba mrda” i trzao se na svaki šum. * * * U subotu su stvari počele da izmiču kontroli. Dvadeset četiri pisma za Harija probilo se u kuću, svako ponaosob uvijeno i skriveno u jednom od dva tuceta jaja koja je njihov zbunjeni mlekadžija doturio tetka-Petuniji kroz prozor dnevne sobe. Dok je teča Vernon besno telefonirao pošti i mlekari, pokušavajući da nađe nekoga kome će da se žali, tetka Petunija je samlela pisma u mikseru. – Ko, za ime sveta, toliko želi da razgovara s tobom? – upita Dadli Harija zapanjeno. * * * U nedelju ujutro, za vreme doručka, teča Vernon je sedeo za stolom izgleda umornog i pomalo bolešljivog, ali ushićen. – Nedeljom nema pošte – radosno ih je podsetio dok je mazao marmeladu po svojim novinama – danas nema tih prokletih pisama... Nije ni završio rečenicu kad nešto uz fijuk dolete niz kuhinjski dimnjak i pogodi ga pravo u potiljak. Sledećeg trenutka, trideset-četrdeset pisama izlete iz ognjišta poput metaka. Darslijevi hitro pognuše glave, ali Hari poskoči uvis pokušavajući da dohvati makar jedno... – Napolje! NAPOLJE! Teča Vernon ščepa Harija oko struka i izbaci ga u hodnik. Čim su tetka Petunija i Dadli izjurili, rukama pokrivši lica, teča Vernon zamandali vrata. Mogli su čuti kako pisma i dalje uleću u sobu, odbijaju se o zidove i pod. – Sada je dosta – reče teča Vernon, pokušavajući da govori mirno dok je nervozno čupao pramenove iz brkova: – Hoću da ste svi ovde za pet minuta, spremni za polazak. Odlazimo. Spakujte nešto malo odeće. Bez diskusije! Izgledao je zbilja zastrašujuće, bez pola brka, tako da se niko nije usudio da mu prigovori. Deset minuta kasnije svi su, pošto su se probili kroz zamandaljena vrata, sedeli u kolima i jezdili brzo ka autoputu. Dadli je šmrcao na zadnjem sedištu; otac ga je pljusnuo po glavi zbog toga što ih je zadržao pokušavajući da zapakuje televizor, video i kompjuter u svoju sportsku torbu. Vozili su se i vozili. Ni tetka Petunija se nije usuđivala da pita kuda idu. Teča Vernon bi svaki čas naglo skrenuo i izvesno vreme vozio u suprotnom pravcu. – Da ih se otresem... moram da ih se otresem... – mrmljao je kad god bi to uradio. Čitav dan se nisu zaustavili, čak ni da nešto pojedu ili popiju. Do večeri je Dadli već zavijao. U životu nije imao tako loš dan. Bio je gladan, propustio je pet televizijskih emisija koje je hteo da pogleda, i nikad još nije prošlo toliko vremena a da nije razneo nijednog vanzemaljca na kompjuteru. Najzad teča Vernon zaustavi kola ispred oronulog hotela na obodu nekog velikog grada. Dadli i Hari su morali da podele sobu s duplim krevetom i vlažnim buđavim čaršavima. Dadli je odmah zahrkao, dok je Hari ostao budan, sedeći na prozorskom simsu, zureći u svetla kolâ koja su promicala dole, a misli su mu lutale... * * * Sledećeg dana doručkovali su bajat kornfleks i hladan paradajz iz konzerve na tostu. Upravo su završavali s jelom kad vlasnica hotela priđe njihovom stolu. – Izvin'te, ali da li je među vama izvesni gospodin H. Poter? Imam već stotinak ovak'ih na recepciji. Podigla je pismo kako bi svi mogli da pročitaju adresu ispisanu zelenim mastilom: Gdin H. Poter Soba 17 Hotel Rejlvju Koukvort Hari pokuša da zgrabi pismo, ali mu teča Vernon ščepa ruku na pola puta. Žena je bila zapanjena. – Ja ću ih uzeti – reče teča Vernon, hitro ustavši i pođe za njom iz trpezarije. * * * – Zar ne bi bilo bolje da se jednostavno vratimo kući, dragi? – stidljivo predloži tetka Petunija, nekoliko sati kasnije, ali teča Vernon kao da je nije slušao. Niko od njih nije znao šta on zapravo traži. Dovezao ih je usred mračne šume, izašao, osvrnuo se svuda naokolo, zavrteo glavom, vratio se u kola i već su bili nazad na putu. Isto se ponovilo usred pokošenog polja, nasred mosta i na vrhu višespratnog parkinga. – Tata je poludeo, zar ne? – upita Dadli tetka-Petuniju kasnije tog popodneva. Teča Vernon se upravo bio parkirao blizu obale, ostavio ih sve zaključane u kolima i nestao. Počela je kiša. Krupne kapi zadobovaše po krovu auta. Dadli poče da šmrkće. – Ponedeljak je – reče on majci. – Večeras je na programu „Veliki Humberto”. Hoću da odsednemo negde gde imaju televizor. Ponedeljak. To podseti Harija na nešto. Ako je danas ponedeljak – a mogli ste se osloniti na Dadlija u brojanju dana, zbog televizije – onda je sutra, u utorak, Harijev jedanaesti rođendan. Naravno, njegovi rođendani nisu bili baš zabavni – prošle godine Darslijevi su mu poklonili vešalicu i par teča-Vernonovih starih čarapa. Pa ipak, samo jednom punite jedanaest godina. Teča Vernon se vrati nasmejan. Nosio je dugačak, tanak paket i nije odgovorio na Petunijino pitanje šta to nosi. – Našao sam savršeno mesto! – reče. – Hajde! Izlazite svi! Napolju je bilo prilično hladno. Teča Vernon im pokaza na nešto nalik velikoj steni daleko usred mora. Na vrhu stene bila je nasađena najbednija moguća kolibica. Jedno je bilo izvesno – tamo nije bilo televizora. – Večeras prognoziraju oluju! – reče teča Vernon radosno, pljeskajući rukama. – A onaj gospodin tamo ljubazno je pristao da nam iznajmi čamac! Bezubi starac im polako priđe, pokazujući, sa zluradim osmehom, stari čamac s veslima koji se ljuljuškao na čeličnosivoj vodi ispod njih. – Već sam nabavio zalihe hrane – reče teča Vernon. – Zato, ukrcavanje! U čamcu je bilo strašno hladno. Ledene morske i kišne kapi prikradale bi im se za vrat, a oštar vetar šamarao im je lica. Činilo se da su prošli sati pre nego što su stigli do stene, a onda ih je teča Vernon, klizeći se i teturajući, poveo put oronule kuće. Unutrašnjost je izgledala užasno; snažno je zaudaralo na morske alge, vetar je zviždao kroz pukotine u drvenim zidovima, a ognjište je bilo prazno i vlažno. Postojale su samo dve sobe. Pokazalo se da se zalihe teče Vernona sastoje od po kesice čipsa za svakoga i četiri banane. Pokušao je da upali vatru, ali su se prazne kesice od čipsa samo zadimile i skvrčile. – Sad bi nam sigurno dobro došla ona pisma, zar ne? – reče on veselo. Bio je veoma raspoložen. Očito je mislio da ovde nema šanse da ih bilo ko poseti po ovakvoj oluji, ne bi li im uručio poštu. Hari se u sebi složio s tim, mada ga to nije nimalo radovalo. Dok se spuštala noć, najavljena oluja je sve jače besnela oko njih. Pena visokih talasa zapljuskivala je zidove kolibe, a ledeni vetar treskao prljave prozore. Tetka Petunija je pronašla nekoliko plesnivih ćebadi u drugoj sobi i prostrla Dadliju da spava na kauču koji su izjeli moljci. Ona i teča Vernon legli su u rasklimatani krevet kraj vrata, a Hari je morao da nađe najmekši deo poda i sklupča se ispod najtanjeg, najdronjavijeg ćebeta. Noć je odmicala a oluja je zastrašujuće divljala. Hari nikako nije mogao da zaspi. Prevrtao se i drhtao, pokušavajući da se udobnije smesti, dok mu je stomak zavijao od gladi. Dadlijevo hrkanje uskoro se izgubilo u prasku munja koje su počele da sevaju pred ponoć. Osvetljene kazaljke sata na Dadlijevoj debeloj ruci, koja je visila preko ivice kauča, pokazivale su Hariju da će kroz desetak minuta napuniti jedanaest godina. Ležao je i posmatrao kako se njegov rođendan približava, pitajući se da li će se Darslijevi toga uopšte setiti, kao i gde li se sada nalazi pošiljalac pisama. Još pet minuta. Hari začu neku škripu spolja. Nadao se da se krov neće srušiti, mada bi mu onda možda bilo toplije. Još četiri minuta. Možda će kuća u Šimširovoj ulici biti toliko zatrpana pismima kad se vrate da će uspeti nekako da ukrade jedno. Još tri minuta. Da li to more tako jako udara o stenu? I šta je (još dva minuta) to čudnovato krckanje? Da li se to stena mrvi i pada u more? Još minut i imaće jedanaest godina. Trideset sekundi... dvadeset... deset – devet – možda da probudi Dadlija, tek da mu napakosti – tri – dva – jedan... BUUUM. Cela kućica se zatrese, a Hari poskoči i uspravi se, zureći u vrata. Neko je spolja lupao na vrata, želeći da uđe.

1.3. Hari Poter i Kamen mudrosti - Pisma niodkoga (audio knjiga) 1.3. Harry Potter und der Stein der Weisen - Briefe von Niemand (Hörbuch) 1.3. Harry Potter and the Philosopher's Stone - Letters from Nobody (Audiobook) 1.3. Гарри Поттер и философский камень - Письма ни от кого (Аудиокнига)

3\\. Pisma niotkoga Bekstvo brazilskog udava donelo je Hariju najdužu kaznu koju je ikad dobio. Letters from Nobody The Brazilian boa constrictor's escape earned Harry the longest sentence he had ever received. Kad su mu konačno dozvolili da izađe iz ostave, letnji raspust bio je u punom jeku, a Dadli je već stigao da razbije svoju novu kameru, slupa avion s daljincem i, čim je prvi put uzjahao svoj trkački bicikl, obori staru gospođu Fig dok je prelazila Šimširovu ulicu na svojim štakama. Als er endlich die Speisekammer verlassen durfte, war die Sommerpause in vollem Gange, und Dudley war bereits eingetroffen, um seine neue Kamera zu zertrümmern, ein ferngesteuertes Flugzeug zum Absturz zu bringen und, kaum dass er zum ersten Mal mit seinem Rennrad gefahren war, die alte Mrs. Fig niederzuschlagen, während sie auf ihren Krücken die Boxwood Street überquerte. When he was finally allowed out of storage, summer vacation was in full swing, and Dudley had already broken his new camera, crashed his remote control plane, and, as soon as he got on his racing bike for the first time, knocked over old Mrs. Figg as she crossed Shimshirova Street on her crutches. Hari se radovao što je došao školski raspust, ali nije bilo načina da pobegne od Dadlijeve bande, koja je svakodnevno boravila u kući. Harry freute sich auf die Schulferien, aber es gab keine Möglichkeit, Dudleys Bande zu entkommen, die jeden Tag zu Hause blieb. Harry was glad that the school holidays were here, but there was no way to escape the Dudley gang, who stayed at the house every day. Pirs, Denis, Malkolm i Gordon bili su koliko veliki toliko glupi, ali je Dadli, kao najveći i najgluplji od svih, bio vođa. Piers, Dennis, Malcolm and Gordon were as big as they were stupid, but Dudley, being the biggest and dumbest of them all, was the leader. Svi drugi su jedva čekali da mu se pridruže u njegovom omiljenom sportu zvanom „lov na Harija”. Everyone else couldn't wait to join him in his favorite sport called 'hunting Harry'. Zbog toga je Hari izbivao iz kuće što je više mogao, tumarao je naokolo razmišljajući kada će kraj raspusta, jer mu je to ulivalo makar tračak nade. Aus diesem Grund war Harry so oft wie möglich von zu Hause weg und wanderte herum und dachte darüber nach, wann die Ferien enden würden, weil es ihm zumindest einen Hoffnungsschimmer gab. Because of this, Harry stayed out of the house as much as he could, wandering around wondering when the holidays would end, because that gave him even a glimmer of hope. Kad dođe septembar, poći će u srednju školu i prvi put u životu neće morati da bude s Dadlijem. Come September, she'll start high school and for the first time in her life, she won't have to be with Dudley. Dadliju je bilo obezbeđeno mesto u staroj školi teče Vernona, Smeltingsu. Dudley bekam einen Platz in der alten Schule von Vernon, Smeltings. Dudley was secured a place at Vernon's old school, Smeltings. I Pirs Polkis se spremao da tamo ide. And Piers Polkis was about to go there. Hari je pak trebalo da krene u Stounvol, mesnu gimnaziju. Harry hingegen sollte auf die Stonewall gehen, die örtliche High School. Harry, on the other hand, was supposed to go to Stonewall, the local grammar school. Dadliju je to bilo vrlo smešno. Dudley found it very funny. – Svakome ko dođe u Stounvol već prvog dana zagnjure glavu u toalet – rekao je Hariju. „Jeder, der zu Stonewalls Kopf kommt, wird am ersten Tag in der Toilette begraben“, sagte er zu Harry. "Anyone who comes to Stonewall gets their head stuck in the toilet on the first day," he told Harry. – Hoćeš da dođeš gore da malo vežbamo? - Vil du komme ovenpå for at øve dig lidt? - Willst du mit nach oben kommen und ein bisschen üben? - Do you want to come upstairs to practice a little? – Ne, hvala – reče Hari – taj jadni klozet nikad nije video ništa strašnije od tvoje glave u sebi... mogao bi da se razboli od muke. "Nein, danke", sagte Harry, "diese arme Toilette hat noch nie etwas Schlimmeres als deinen Kopf darin gesehen ... es könnte dich krank machen." "No, thank you," said Harry, "that poor toilet has never seen anything worse than your head inside it... it could make itself sick from the agony." – Zatim pobeže, pre nego što je Dadli ukapirao šta mu je rekao. - Then he ran away, before Dudley realized what he said to him. Jednog julskog dana tetka Petunija je povela Dadlija u London da mu kupi uniformu za Smeltings, a Harija je ostavila kod gospođe Fig. One day in July, Aunt Petunia took Dudley to London to buy him a uniform for the Smeltings, leaving Harry with Mrs. Figg. Gospođa Fig ovoga puta i nije bila tako loša kakva je umela da bude. Diesmal war Ms. Fig nicht mehr so schlimm wie früher. Mrs. Figg was not as bad as she could be this time. Ispostavilo se da je slomila nogu spotakavši se na jednu od svojih mačaka, i više nije bila tako luda za njima kao nekada. Es stellte sich heraus, dass sie sich das Bein brach, als sie über eine ihrer Katzen stolperte, und sie war nicht mehr so verrückt nach ihnen wie früher. Turns out she broke her leg tripping over one of her cats, and she wasn't as crazy about them as she used to be. Dozvolila je Hariju da gleda televiziju i dala mu komadić čokoladnog kolača, po čijem ukusu bi se reklo da ga ima već nekoliko godina. Sie erlaubte Harry fernzusehen und gab ihm ein Stück Schokoladenkuchen, dessen Geschmack sagen würde, dass er ihn schon seit mehreren Jahren hat. She allowed Harry to watch television and gave him a piece of chocolate cake, the taste of which would suggest he had had it for several years. Te večeri Dadli je paradirao pred familijom u dnevnoj sobi u svojoj novoj uniformi. That evening, Dudley paraded his new uniform in front of the family in the living room. Dečaci u Smeltingsu nosili su kestenjaste žakete, narandžaste bermude do kolena i ravne slamene šešire, zvane „čamdžijski”. Die Jungen in Smeltings trugen kastanienbraune Jacken, orangefarbene, knielange Bermudashorts und flache Strohhüte, sogenannte „Boatmen's“. The boys at the Smeltings wore maroon jackets, knee-length orange bermuda shorts and flat straw hats, called "boatman's". Takođe su nosili štapove s drškom, koji su im služili da se međusobno udaraju kad profesori ne vide. They also carried sticks with handles, which they used to hit each other when the professors weren't looking. To je trebalo da im bude dobra priprema za budući život. It should have been a good preparation for their future life. Dok je posmatrao Dadlija u novim kratkim pantalonama, teča Vernon hrapavim glasom izusti da mu je to najsrećniji dan u životu. As he watched Dudley in his new shorts, Uncle Vernon said in a hoarse voice that it was the happiest day of his life. Tetka Petunija briznu u plač i reče da ne može da veruje da je to njen Kiki Dadliki; izgleda tako privlačno, kao da je odrastao. Aunt Petunia burst into tears and said she couldn't believe it was her Kiki Dadlicky; he looks so attractive, as if he has grown up. Hari se nije usudio ništa da kaže. Harry didn't dare say anything. Imao je utisak da su mu dva rebra već naprsla od silnog napora da se ne nasmeje. Er hatte den Eindruck, dass zwei seiner Rippen bereits geplatzt waren von der starken Anstrengung, nicht zu lächeln. He had the impression that two of his ribs had already cracked from trying so hard not to laugh. Idućeg jutra, kada je sišao na doručak, u kuhinji je nešto užasno smrdelo. The next morning, when he came down to breakfast, there was a terrible smell in the kitchen. Činilo se da taj miris dolazi iz velikog metalnog čabra u sudoperi. Lugten så ud til at komme fra en stor metalbeholder i vasken. The smell seemed to come from a large metal container in the sink. Pošao je da pogleda o čemu se radi. Han gik for at se, hvad det handlede om. Er ging, um zu sehen, was es damit auf sich hatte. He went to see what it was all about. Čabar je bio pun nečeg nalik prljavim krpama koje su plivale u sivoj vodi. Chabar var fuld af, hvad der lignede snavsede klude, der flød i det grå vand. Chabar was full of what looked like dirty rags floating in the gray water. – Šta je to? – upita on tetka-Petuniju. Usne joj se skupiše kao i uvek kad bi se usudio da postavi neko pitanje. Ihre Lippen verengten sich, wie sie es immer taten, wenn er es wagte, eine Frage zu stellen. Her lips pursed as they always did when he dared to ask a question. – Tvoja nova školska uniforma – reče ona. Hari ponovo pogleda u sudoperu. Harry looked at the sink again. – O – reče. – Nisam shvatio da treba da bude tako mokra. - I didn't realize that it should be so wet. – Ne budi smešan – obrecnu se tetka Petunija. – Bojim neke stare Dadlijeve stvari u sivo za tebe. - Ich male ein paar alte Dudley-Sachen grau für dich. – I'm painting some old Dudley stuff gray for you. Izgledaće kao uniforme ostale dece kada ih iskuvam. De vil ligne de andre børneuniformer, når jeg smeder dem. Sie werden wie die Uniformen anderer Kinder aussehen, wenn ich sie aufhebe. They will look like the other children's uniforms when I forge them. Hari je sumnjao u to, ali je smatrao najboljim da ništa ne prigovara. Harry doubted it, but thought it best not to say anything. Seo je za sto i pokušao da ne misli na to kako će izgledati prvog dana u Stounvolu – kao da na sebi ima dronjke od stare slonovske kože, verovatno. Er setzte sich an den Tisch und versuchte, nicht darüber nachzudenken, wie er am ersten Tag in Stonewall aussehen würde – wahrscheinlich so, als würde er alte Elfenbeinfetzen tragen. He sat down at the table and tried not to think about how he would look on his first day at Stonewall – like he was wearing tatters of old elephant hide, probably. Dadli i teča Vernon uđoše, obojica začepljenih noseva zbog neprijatnog mirisa Harijeve nove školske uniforme. Dudley og tante Vernon gik ind, begge deres næser tilstoppede af den ubehagelige lugt af Harrys nye skoleuniform. Dudley und Onkel Vernon traten ein, beide verstopfte Nasen wegen des unangenehmen Geruchs von Harrys neuer Schuluniform. Dudley and Aunt Vernon walked in, both of their noses stuffy from the foul smell of Harry's new school uniform. Teča Vernon, po običaju, otvori novine, a Dadli poče da lupka po stolu štapom od kojeg se sada uopšte nije odvajao. Teca Vernon schlug wie üblich die Zeitung auf und Dudley begann mit einem Stock auf den Tisch zu hämmern, von dem er sich nun nicht mehr löste. Aunt Vernon, as usual, opened the newspaper, and Dudley began tapping on the table with the cane he was now using. U tom trenutku začuše kako se podiže poklopac na poštanskom sandučetu i šuštanje pisama ispred kućnih vrata. In diesem Moment hörten sie, wie sich der Deckel des Briefkastens öffnete und Briefe vor der Haustür raschelten. At that moment, they heard the lid of the mailbox being lifted and the rustling of letters outside the front door. – Uzmi poštu, Dadli – reče teča Vernon podigavši pogled s novina. – Reci Hariju da uzme. – Pokupi poštu, Hari. "Få posten, Harry." – Neka to Dadli uradi. - Lass Dudley es machen. - Let Dudley do it. – Bocni ga svojim štapom, Dadli. "Print ham med din pind, Dudley." "Poke him with your stick, Dudley." Hari izbegne njegov smeltings-štap i ode da uzme poštu. Harry undgik sin smeltestav og gik for at hente posten. Harry dodged his smelting wand and went to get the mail. Na otiraču su ležale tri stvari: razglednica od teča-Vernonove sestre Mardž, koja je provodila odmor na ostrvu Vajt, smeđ koverat koji je ličio na račun i – pismo za Harija. There were three things on the rug: a postcard from Vernon's sister Marge, who was vacationing on the Isle of Wight, a brown envelope that looked like a bill, and—a letter for Harry. Hari ga podiže i zapilji se u njega, dok mu se srce trzalo kao džinovski lastiš. Harry hob ihn hoch und starrte ihn an, sein Herz pochte wie die Schwalbe eines Riesen. Harry picked it up and stared at it, his heart twitching like a giant swallow. Njemu niko nikada u životu nije pisao. No one had ever written to him in his life. A i ko bi mogao? And who could? Nije imao prijatelje, niti rođake – a nije bio ni član biblioteke, tako da nikada nije dobijao grube opomene u kojima se traži da vrati knjigu koju je pozajmio. Er hatte keine Freunde oder Verwandten – und er war kein Mitglied der Bibliothek, also erhielt er nie eine scharfe Warnung, die ihn aufforderte, das ausgeliehene Buch zurückzugeben. He had no friends, no relatives – and he wasn't even a member of the library, so he never received a harsh reprimand asking him to return a book he borrowed. A ipak, pismo je bilo tu, tako jednostavno adresirano da je svaka greška bila isključena: Gdin H. Poter Ostava ispod stepeništa Šimširova ulica br. And yet the letter was there, addressed so simply that any mistake was ruled out: Mr. H. Potter Storage room under the stairs Šimširova street no. 4 Malo Kukumavčilište Sari Koverat je bio debeo i težak, od žućkastog pergamenta, a adresa je bila ispisana smaragdnozelenim mastilom. 4 Little Kukumavčilište Sari The envelope was thick and heavy, made of yellowish parchment, and the address was written in emerald green ink. Nije bilo poštanske marke. Dok je drhtavom rukom prevrtao koverat, Hari zapazi crveni pečatni vosak sa simboličnim grbom; lav, orao, jazavac i zmija okruživali su veliko slovo „H”. As he turned the envelope over with a shaky hand, Harry noticed the red sealing wax with the symbolic coat of arms; a lion, an eagle, a badger and a snake surrounded the capital letter "H". – Požuri, dečko! – dobaci mu teča Vernon iz kuhinje. – Vernon threw a hand at him from the kitchen. – Šta radiš, proveravaš da nije pismo-bomba? - What are you doing, checking that it's not a letter bomb? – i on stade da se smejulji vlastitoj šali. - und er begann über seinen eigenen Witz zu lachen. - and he started laughing at his own joke. Hari se vrati u kuhinju, još uvek zureći u svoje pismo. Harry walked back into the kitchen, still staring at his letter. Dao je teči Vernonu račun i razglednicu, seo i počeo lagano da otvara žuti koverat. He handed Vernon the bill and the postcard, sat down and began to slowly open the yellow envelope. Teča Vernon je otvorio račun, zgađeno frknuo i prevrnuo razglednicu. Teacher Vernon opened the bill, snorted in disgust, and flipped the postcard over. – Mardži je bolesna – obavestio je Petuniju. „Margie ist krank“, informierte er Petunia. "Margie is sick," he informed Petunia. – Prejela se nekih čudnih školjkica... – Tata! - Sie hat ein paar seltsame Muscheln gegessen ... - Papa! - She ate some strange shells... - Dad! – iznenada povika Dadli. – Tatice, Hari je nešto dobio! Hari se upravo spremao da rastvori pismo, napisano na istom teškom pergamentu poput onog od kojeg je napravljena koverta, kad mu ga teča Vernon grubo istrže iz ruke. Harry was just about to open the letter, written on the same heavy parchment as the envelope was made of, when Vernon roughly ripped it from his hand. – To je moje! – reče Hari, pokušavajući da ga otme. - said Harry, trying to snatch him away. – Ko bi tebi pisao? - Wer würde Ihnen schreiben? - Who would write to you? – iskezi se teča Vernon, protresavši pismo da bi se otvorilo i baci pogled na njega. - grinned Vernon, shaking the letter to open it and glancing at it. Lice mu, brže od semafora, promeni boju od crvene do zelene. His face, faster than a traffic light, changed color from red to green. Ali, nije se na tome zaustavilo. Aber dabei blieb es nicht. But it didn't stop there. Posle nekoliko sekundi bilo je sivkastobelo, kao bajata kaša. Nach ein paar Sekunden war es grauweiß, wie abgestandener Brei. After a few seconds it was greyish white, like stale porridge. – P-P-Petunija! – prodahta on. Er hat tief eingeatmet. - he gasped. Dadli pokuša da zgrabi pismo i pročita ga, ali ga teča Vernon podiže izvan Dadlijevog domašaja. Dudley versucht, den Brief zu greifen und zu lesen, aber Onkel Vernon holt ihn vor Dudleys Haus ab. Dudley tries to grab the letter and read it, but Vernon lifts it out of Dudley's reach. Tetka Petunija ga radoznalo uze i pročita prvi red. Aunt Petunia curiously picked it up and read the first line. Za trenutak se činilo da će se onesvestiti. Für einen Moment schien er ohnmächtig zu werden. For a moment it seemed that he was going to pass out. Uhvati se za grlo, kao da se guši. Er packte sie an der Kehle, als würde er ersticken. He clutched his throat, as if he was choking. – Vernone! Oh, gospode... Vernone! Oh, my lord... Vernon! Zurili su jedno u drugo, kao da su zaboravili da su Hari i Dadli još u sobi. Sie starrten einander an, als hätten sie vergessen, dass Harry und Dudley noch im Raum waren. Dadli nije trpeo da ga zapostavljaju, te čuknu oca po glavi svojim smeltings-štapom. Dudley could not bear to be neglected, and hit his father on the head with his smelting stick. – Hoću da pročitam to pismo – reče glasno. - I want to read that letter - he said loudly. – Ja hoću da ga pročitam – dodade Hari besno – pošto je pismo moje. - I want to read it - added Harry furiously - since the letter is mine. – Napolje, obojica – zahropta teča Vernon, naguravši pismo natrag u koverat. "Out, both of you," Vernon grunted, stuffing the letter back into the envelope. Hari se ne pomeri. – HOĆU MOJE PISMO! – urlao je. – Daj meni da vidim! – zahtevao je Dadli. – NAPOLJE! – zagrme teča Vernon, uhvati Harija i Dadlija za vratove i izbaci ih u hodnik, zalupivši im kuhinjska vrata pred nosom. - thundered Vernon, grabbing Harry and Dudley by the necks and throwing them out into the hall, slamming the kitchen door in their faces. Hari i Dadli se istog trenutka nečujno uhvatiše u koštac oko toga ko će prisluškivati kroz ključaonicu; Dadli je pobedio, tako da je Hari, kojem su naočari spale i visile s jednog uva, legao na pod i pružio se na stomak kako bi kroz pukotinu između vrata i poda mogao da čuje šta se zbiva. Harry und Dudley stritten sich sofort lautlos darüber, wer durch das Schlüsselloch lauschen würde; Dudley gewann, also legte sich Harry, dessen Brille abfiel und von einem Ohr hing, auf den Boden und streckte sich auf dem Bauch aus, sodass er durch den Spalt zwischen Tür und Boden hören konnte, was geschah. Harry and Dudley instantly had a silent battle over who would be listening through the keyhole; Dudley won, so Harry, his glasses falling off and hanging from one ear, laid down on the floor and stretched out on his stomach so he could hear what was going on through the crack between the door and the floor. – Vernone – govorila je tetka Petunija drhtavim glasom – pogledaj adresu... kako uopšte znaju gde on spava? - Vernon - said Aunt Petunia in a trembling voice - look at the address... how do they even know where he sleeps? Da ne drže možda kuću pod prismotrom? That they don't maybe keep the house under surveillance? – Posmatraju... špijuniraju... možda nas i prate – mahnito je mrmljao teča Vernon. „Sie beobachten … spionieren … vielleicht verfolgen sie uns“, murmelte Vernon hektisch. - They're watching... spying... maybe they're even following us - uncle Vernon muttered frantically. – Pa šta da radimo, Vernone? Da im odgovorimo? Should we answer them? Da im kažemo da ne želimo... Hari je mogao da vidi teča-Vernonove uglancane crne cipele kako špartaju po kuhinji. Sagen wir ihnen, dass wir das nicht wollen ... Harry konnte die polierten schwarzen Schuhe des undichten Vernon in der Küche sehen. To tell them we don't want to… Harry could see Uncle Vernon's polished black shoes clattering around the kitchen. – Ne – reče on najzad. „Nein“, sagte er schließlich. – Ne, ignorisaćemo to. Ako ne dobiju odgovor... da, tako je najbolje... nećemo učiniti ništa... – Ali... – Neću takvog u kući, Petunija! Wenn sie keine Antwort bekommen ... ja, das ist das Beste ... wir werden nichts tun ... - Aber ... - Ich will keinen im Haus, Petunia! If they don't get an answer... yes, that's the best... we won't do anything... - But... - I don't want someone like that in my house, Petunia! Zar se nismo zakleli, kad smo ga primili da bude kod nas, da ćemo mu izbrisati iz glave te opasne budalaštine? Haben wir nicht geschworen, als wir ihn bei uns aufgenommen haben, dass wir diesen gefährlichen Unsinn aus seinem Kopf tilgen werden? Didn't we swear, when we received him to be with us, that we would erase that dangerous nonsense from his mind? Te večeri kada se vratio s posla, teča Vernon je učinio nešto što nikada ranije nije radio; posetio je Harija u njegovoj ostavi. That evening when he got home from work, Uncle Vernon did something he had never done before; he visited Harry in his pantry. – Gde je moje pismo? – upita Hari, čim se teča Vernon pojavio na vratima. – Harry asked, as soon as Uncle Vernon appeared at the door. – Ko mi to piše? - Who is writing this to me? – Niko. Bilo je greškom adresirano na tebe – reče teča Vernon kratko. – Spalio sam ga. - I burned it. – Nije bila greška – reče Hari ljutito. – Bilo je adresirano na moju ostavu. – TIŠINA! – zaurla teča Vernon, a par paukova pade s tavanice. - yelled Aunt Vernon, and a couple of spiders fell from the ceiling. Zatim nekoliko puta duboko udahnu, pa se silom nasmeši, tako da je to ličilo na bolnu grimasu. Dann holte er mehrmals tief Luft und zwang sich zu einem Lächeln, so dass es wie eine schmerzhafte Grimasse aussah. Then they take a few deep breaths, then force a smile, so that it looks like a pained grimace. – Ovaj... da, Hari... što se tiče ostave. - Ähm ... ja, Harry ... was die Speisekammer betrifft. Tvoja tetka i ja smo mislili... stvarno postaješ malo prevelik za nju... mislimo da bi bilo lepo da se preseliš u Dadlijevu drugu spavaću sobu. Deine Tante und ich dachten … du wirst wirklich ein bisschen zu groß für sie … wir denken, es wäre nett, in Dudleys zweites Schlafzimmer zu ziehen. Your aunt and I were thinking... you're really getting a little too big for her... we think it would be nice if you moved into Dudley's other bedroom. – Zašto? – upita Hari. – Ne zapitkuj! - Frag nicht! – obrecnu se teča. - sagte der Fluss. – Odnesi svoje stvari gore, smesta. - Bring jetzt deine Sachen nach oben. - Take your things upstairs, right away. Kuća Darslijevih imala je četiri spavaće sobe: jednu za teču Vernona i tetku Petuniju, jednu za goste (najčešće teča Vernonovu sestru Mardž), jednu u kojoj je Dadli spavao i jednu u kojoj je Dadli držao sve igračke i stvari koje nisu mogle da stanu u njegovu prvu spavaću sobu. The Dursley house had four bedrooms: one for Aunt Vernon and Aunt Petunia, one for guests (mostly Aunt Vernon's sister Marge), one where Dudley slept, and one where Dudley kept all the toys and things that couldn't fit in his first bedroom. Hariju je bilo dovoljno da iz jednog puta prebaci sve svoje stvari iz ostave u tu sobu. Es reichte für Harry, alle seine Sachen auf einmal von der Speisekammer in diesen Raum zu bringen. It was enough for Harry to move all his belongings from the storage room to that room in one go. Seo je na krevet i piljio oko sebe. He sat on the bed and looked around. Maltene sve unutra bilo je porazbijano. Fast alles im Inneren war zertrümmert. Almost everything inside was destroyed. Mesec dana stara filmska kamera ležala je na vrhu malog pokretnog tenka kojim je Dadli jednom pregazio susedovog psa. Eine einen Monat alte Filmkamera lag auf einem kleinen fahrenden Panzer, den Dudley einmal über den Hund eines Nachbarn gefahren hatte. A month-old film camera lay on top of the small mobile tank that Dudley had once used to run over a neighbor's dog. U uglu je bio Dadlijev najstariji televizor, koji je probio nogom kada su ukinuli njegov omiljeni program. In the corner was Dudley's oldest television set, which he had kicked when his favorite program was cut. Bio je tu i veliki kavez u kojem su nekada držali papagaja, onog kojeg je Dadli zamenio u školi za pravu vazdušnu pušku, koja je sada stajala na polici, skroz iskrivljene cevi, pošto je Dadli jednom prilikom seo na nju. Es gab auch einen großen Käfig, in dem sie früher einen Papagei gehalten hatten, den Dudley in der Schule gegen ein richtiges Luftgewehr ausgetauscht hatte, das jetzt im Regal stand, völlig schiefe Läufe, da Dudley einmal darauf saß. There was also a large cage that used to hold a parrot, the one that Dudley had swapped out at school for a real air rifle, which now sat on the shelf, the barrel all bent, as Dudley had once sat on it. Ostale police bile su pune knjiga. The other shelves were full of books. To su bile jedine stvari u sobi koje, reklo bi se, nikad nisu ni pipnute. Das waren die einzigen Dinge im Raum, die angeblich nie berührt wurden. Those were the only things in the room that, one would say, were never even touched. Iz prizemlja se čulo kako Dadli vrišti na majku: – Neću da on bude tu... Treba mi ta soba... izbaci ga... Hari uzdahnu i pruži se na krevetu. Dudley could be heard screaming at his mother from the ground floor: - I don't want him there... I need that room... get him out... Harry sighed and stretched out on the bed. Još juče bi dao sve da bude tu gore. Gestern hätte ich alles gegeben, um da oben zu sein. Just yesterday he would have given anything to be up there. Danas bi više voleo da bude ponovo u svojoj ostavi s onim pismom, nego ovde gore bez njega. Today he would rather be back in his pantry with that letter than up here without it. Sledećeg jutra za doručkom svi su bili prilično tihi. Am nächsten Morgen beim Frühstück waren alle ziemlich ruhig. Everyone was pretty quiet the next morning at breakfast. Dadli je bio u šoku. Urlao je, udarao oca svojim smeltings-štapom, namerno bio gadan, šutirao majku i bacio svoju kornjačicu kroz krov staklenika, pa ipak nije uspeo da povrati svoju sobu. He roared, hit his father with his smelting-stick, was mean on purpose, kicked his mother, and threw his turtle through the roof of the greenhouse, and still failed to regain his room. Hari se sećao jučerašnjih događaja i gorko žalio što nije pismo otvorio u hodniku. Harry remembered yesterday's events and bitterly regretted not opening the letter in the hallway. Teča Vernon i tetka Petunija smrknuto su se gledali. Aunt Vernon and Aunt Petunia looked at each other sullenly. Kada je stigla jutarnja pošta, teča Vernon, koji se izgleda trudio da bude ljubazan prema Hariju, natera Dadlija da je pokupi. Als die Morgenpost ankam, ließ Vernon, der anscheinend versuchte, freundlich zu Harry zu sein, Dudley sie abholen. When the morning mail arrived, Uncle Vernon, who seemed to be trying to be nice to Harry, made Dudley pick it up. Čuli su ga kako svojim štapom lupa po stvarima duž hodnika. Sie hörten, wie er mit seinem Stock auf den Flur hämmerte. They heard him banging on things along the corridor with his cane. Zatim on povika: – Evo još jednog! Then he shouted: - Here's another one! Gdin. Mr. H. Poter, Najmanja spavaća soba, Šimširova ulica broj 4... Hropćući, teča Vernon poskoči sa stolice i stušti se u hodnik, dok ga je Hari pratio u stopu. H. Potter, kleinstes Schlafzimmer, Boxwood Street Nr. 4 ... Schnarchend sprang Onkel Vernon von seinem Stuhl auf und stolperte in den Flur, als Harry in seine Fußstapfen trat. H. Potter, The Smallest Bedroom, Number 4 Boxwood Street... With a grunt, Master Vernon leapt from his chair and slumped into the hall, Harry following close behind. Teča Vernon je morao da sruši Dadlija na pod kako bi mu oteo pismo, što nije bilo lako s obzirom na to da je Hari otpozadi ščepao teču Vernona za vrat. Der undichte Vernon musste Dudley zu Boden stoßen, um ihm den Brief zu entreißen, was nicht einfach war, wenn man bedenkt, dass Harry den Hals des undichten Vernon von hinten packte. Uncle Vernon had to knock Dudley to the floor to snatch the letter from him, which wasn't easy considering Harry was grabbing Uncle Vernon by the neck from behind. Posle kratkotrajnog koškanja, u kojem je svako dobio bubotke smeltings-štapom, teča Vernon se uspravi, boreći se za vazduh, i stežući u ruci pismo za Harija. Nach einem kurzen Scharmützel, in dem jeder mit einem Schmelzstock Käfer bekam, richtete sich der rennende Vernon auf, kämpfte um Luft und hielt einen Brief für Harry in der Hand. After a brief skirmish, in which they each received bugs with a smeltings-stick, Vernon straightened up, gasping for air, clutching a letter for Harry in his hand. – Marš u svoju ostavu... ovaj, sobu – dahćući se obrati Hariju. „Marsch zu deiner Speisekammer … ähm, dem Zimmer“, sagte er atemlos zu Harry. "March to your pantry... er, room," he panted to Harry. – Dadli... idi... samo idi. – Dudley... go... just go. Hari je šetao uzduž i popreko po svojoj novoj sobi. Harry ging entlang und durch sein neues Zimmer. Harry paced the length and breadth of his new room. Neko je znao da se preselio iz ostave, a izgleda da je znao i da Hari nije primio njegovo prvo pismo. Someone knew he had moved out of storage, and it seemed they knew Harry hadn't received his first letter. Znači li to da će ponovo pokušati da ga pošalje? Does that mean he will try to send it again? Ovoga puta Hari će se potruditi da ga se dočepa. This time Harry would try hard to get his hands on it. Smislio je plan. * * * Sledećeg jutra, popravljeni stari budilnik zazvonio je u šest sati. * * * Am nächsten Morgen klingelte der reparierte alte Wecker um sechs Uhr. * * * The next morning, the repaired old alarm clock rang at six o'clock. Hari ga je brzo isključio i nečujno se obukao. Harry schaltete es schnell aus und zog sich leise an. Harry quickly turned it off and got dressed silently. Nije smeo da probudi Darslijeve. He couldn't wake the Dursleys. Iskrao se niz stepenice ne paleći nijedno svetlo. Er schlich die Stufen hinunter, ohne irgendwelche Lichter anzuschalten. He crept down the stairs without turning on any lights. Išao je da sačeka poštara na uglu Šimširove ulice, da pre svih pokupi poštu za broj četiri. He went to wait for the postman at the corner of Shimshirova Street, to pick up the mail for number four before everyone else. Srce mu je snažno kucalo dok se iskradao kroz mračni hodnik ka ulaznim vratima... – AAAAAAAAAH! His heart was pounding as he slipped through the dark corridor towards the front door... – AAAAAAAAAH! Hari poskoči uvis – nagazio je na nešto veliko i gnjecavo na kućnom pragu – nešto živo! Harry jumped up – he stepped on something big and gooey on the doorstep – something alive! Gore se upališe svetla i, na svoj užas, Hari shvati da je to veliko gnjecavo zapravo lice njegovog teče. The lights came on upstairs and, to his horror, Harry realized that the big goo was actually his face. Teča Vernon je ležao ispred vrata u vreći za spavanje, da bi bio siguran da Hari neće uspeti da uradi ono što je naumio. Uncle Vernon was lying outside the door in his sleeping bag, to make sure Harry wouldn't be able to do what he was up to. Izdirao se na Harija sledećih pola sata, a onda mu naredi da ode i da mu spremi šolju čaja. Er schrie Harry die nächste halbe Stunde lang an, dann befahl er ihm zu gehen und ihm eine Tasse Tee zu machen. He raged at Harry for the next half hour, then ordered him to go and make him a cup of tea. Hari se očajavajući ušunja u kuhinju i, pre nego što se vratio, pošta je već bila stigla, pravo u tečine ruke. Harry schlich verzweifelt in die Küche und bevor er zurückkam, war die Post bereits angekommen, direkt in den flüssigen Händen. Harry sneaks into the kitchen in desperation and, before he returns, the mail has already arrived, straight into his hands. Hari je mogao da vidi tri pisma adresirana zelenim mastilom. Harry could see three letters addressed in green ink. – Hoću... – pokuša on da kaže, ali teča Vernon pred njegovim očima iscepa pisma u komadiće. - I want to... - he tried to say, but Vernon was tearing the letters into pieces before his eyes. Toga dana teča Vernon nije otišao na posao. Ostao je kod kuće i zakucao poštanski prorez na vratima. Er blieb zu Hause und klopfte an die Reißverschlusstür. He stayed at home and nailed the mail slot on the door. – Vidiš – objašnjavao je tetki Petuniji ustiju punih eksera – ako ne budu mogli da ih uruče, odustaće. „Siehst du“, erklärte Tante Petunia mit ihrem Mund voller Nägel, „wenn sie sie nicht liefern können, werden sie aufgeben.“ - You see - he explained to Aunt Petunia with a mouth full of nails - if they can't deliver them, they will give up. – Nisam sigurna da će ti to upaliti, Vernone. "Ich bin mir nicht sicher, ob es bei dir funktionieren wird, Vernon." "I'm not sure that will work for you, Vernon." – Oh, ti ljudi razmišljaju na čudan način, Petunija. Oni nisu kao ti i ja – dodade teča Vernon, pokušavajući da zakuca ekser uz pomoć kriške voćnog kolača koji mu je tetka Petunija upravo donela. „Sie sind nicht wie du und ich“, fügte Onkel Vernon hinzu und versuchte, mit einem Stück Obstkuchen, das Tante Petunia ihm gerade gebracht hatte, einen Nagel einzuschlagen. "They're not like you and me," Aunt Vernon added, trying to drive a nail in with the slice of fruitcake Aunt Petunia had just brought him. * * * U petak je za Harija stiglo najmanje dvanaest pisama. * * * Am Freitag kamen mindestens zwölf Briefe für Harry an. * * * At least twelve letters arrived for Harry on Friday. Pošto nisu mogla da prođu kroz prorez za pisma, ubačena su ispod vrata, sa strane, a nekoliko je čak ubačeno kroz mali prozor toaleta u prizemlju. Da sie den Briefschlitz nicht passieren konnten, wurden sie seitlich unter der Tür eingesteckt, einige sogar durch ein kleines Toilettenfenster im Erdgeschoss. Unable to fit through the letter slot, they were slipped under the door, on the side, and a few were even slipped through the small window of the downstairs toilet. Teča Vernon je ponovo ostao kod kuće. Uncle Vernon stayed home again. Pošto je spalio sva pisma, uzeo je čekić, eksere i letve, i zakucao sve pukotine preko ulaznih i sporednih vrata, tako da niko ne može da izađe. Nachdem er alle Briefe verbrannt hatte, nahm er einen Hammer, Nägel und Latten und nagelte alle Ritzen über den Vorder- und Seitentüren, damit niemand herauskommen konnte. After burning all the letters, he took a hammer, nails, and laths, and nailed all the cracks over the front and side doors, so that no one could get out. Dok je to radio pevušio je „Navrh brda vrba mrda” i trzao se na svaki šum. Dabei sang er „Navrh brda vrba mrda“ und zuckte bei jedem Geräusch zusammen. As he did this he hummed "On top of the hill the willow moves" and winced at every sound. * * * U subotu su stvari počele da izmiču kontroli. * * * On Saturday, things started to get out of hand. Dvadeset četiri pisma za Harija probilo se u kuću, svako ponaosob uvijeno i skriveno u jednom od dva tuceta jaja koja je njihov zbunjeni mlekadžija doturio tetka-Petuniji kroz prozor dnevne sobe. Vierundzwanzig Briefe an Harry brachen ins Haus ein, jeder verpackt und versteckt in einem der zwei Dutzend Eier, die ihr verwirrter Milchmann Tante Petunia durch das Wohnzimmerfenster geliefert hatte. Twenty-four letters for Harry made their way into the house, each individually wrapped and hidden in one of the two dozen eggs that their bewildered milkman had flung to Aunt Petunia through the living room window. Dok je teča Vernon besno telefonirao pošti i mlekari, pokušavajući da nađe nekoga kome će da se žali, tetka Petunija je samlela pisma u mikseru. While Aunt Vernon was frantically phoning the post office and the dairy, trying to find someone to complain to, Aunt Petunia was grinding letters in a blender. – Ko, za ime sveta, toliko želi da razgovara s tobom? - Who in the world wants to talk to you so much? – upita Dadli Harija zapanjeno. * * * U nedelju ujutro, za vreme doručka, teča Vernon je sedeo za stolom izgleda umornog i pomalo bolešljivog, ali ushićen. * * * Am Sonntagmorgen, während des Frühstücks, saß Onkel Vernon an einem Tisch und sah müde und ein wenig krank aus, aber in Hochstimmung. * * * On Sunday morning, at breakfast time, Uncle Vernon sat at the table looking tired and a little sickly, but elated. – Nedeljom nema pošte – radosno ih je podsetio dok je mazao marmeladu po svojim novinama – danas nema tih prokletih pisama... Nije ni završio rečenicu kad nešto uz fijuk dolete niz kuhinjski dimnjak i pogodi ga pravo u potiljak. - Sonntags gibt es keine Post - erinnerte er sie fröhlich, während er Marmelade auf seiner Zeitung verteilte - heute gibt es solche verdammten Briefe nicht ... - There is no mail on Sundays - he happily reminded them as he spread marmalade on his newspaper - today there are no damn letters... He hadn't even finished his sentence when something flew down the kitchen chimney with a whistle and hit him right in the back of the head. Sledećeg trenutka, trideset-četrdeset pisama izlete iz ognjišta poput metaka. The next moment, thirty or forty letters flew out of the hearth like bullets. Darslijevi hitro pognuše glave, ali Hari poskoči uvis pokušavajući da dohvati makar jedno... – Napolje! The Dursleys quickly bowed their heads, but Harry jumped up, trying to reach for at least one... – Out! NAPOLJE! Teča Vernon ščepa Harija oko struka i izbaci ga u hodnik. Aunt Vernon grabbed Harry around the waist and threw him out into the hallway. Čim su tetka Petunija i Dadli izjurili, rukama pokrivši lica, teča Vernon zamandali vrata. Sobald Tante Petunia und Dudley hinausgestürmt waren und ihre Gesichter mit den Händen bedeckten, knallte Onkel Vernon die Tür zu. Mogli su čuti kako pisma i dalje uleću u sobu, odbijaju se o zidove i pod. Sie konnten hören, wie die Buchstaben immer noch in den Raum platzten und gegen die Wände und den Boden prallten. They could hear the letters still flying into the room, bouncing off the walls and floor. – Sada je dosta – reče teča Vernon, pokušavajući da govori mirno dok je nervozno čupao pramenove iz brkova: – Hoću da ste svi ovde za pet minuta, spremni za polazak. „Das reicht", sagte Onkel Vernon und versuchte, ruhig zu sprechen, während er nervös die Strähnen aus seinem Schnurrbart zupfte. „Ich möchte, dass Sie alle in fünf Minuten hier sind, bereit zum Aufbruch." - That's enough now - said Aunt Vernon, trying to speak calmly as he nervously plucked strands from his moustache: - I want you all here in five minutes, ready to go. Odlazimo. We're leaving. Spakujte nešto malo odeće. Pack some small clothes. Bez diskusije! Izgledao je zbilja zastrašujuće, bez pola brka, tako da se niko nije usudio da mu prigovori. Er sah wirklich gruselig aus, ohne einen halben Schnurrbart, also wagte niemand, etwas gegen ihn einzuwenden. He looked really scary, without half a mustache, so no one dared to object to him. Deset minuta kasnije svi su, pošto su se probili kroz zamandaljena vrata, sedeli u kolima i jezdili brzo ka autoputu. Ten minutes later, everyone, having broken through the temporary door, sat in the car and drove quickly towards the highway. Dadli je šmrcao na zadnjem sedištu; otac ga je pljusnuo po glavi zbog toga što ih je zadržao pokušavajući da zapakuje televizor, video i kompjuter u svoju sportsku torbu. Dudley schnüffelte auf dem Rücksitz; sein Vater schlug ihm auf den Kopf, weil er sie daran gehindert hatte, einen Fernseher, ein Videogerät und einen Computer in seine Sporttasche zu packen. Dudley sniffled in the back seat; his father slapped him on the head for holding them up trying to pack the TV, VCR and computer into his duffel bag. Vozili su se i vozili. They drove and drove. Ni tetka Petunija se nije usuđivala da pita kuda idu. Aunt Petunia didn't dare ask where they were going either. Teča Vernon bi svaki čas naglo skrenuo i izvesno vreme vozio u suprotnom pravcu. Teca Vernon bog jede Stunde scharf ab und fuhr eine Weile in die entgegengesetzte Richtung. Techa Vernon would make a sharp turn every now and then and drive in the opposite direction for a while. – Da ih se otresem... moram da ih se otresem... – mrmljao je kad god bi to uradio. „Um sie abzuschütteln … ich muss sie abschütteln …“, murmelte er, wann immer er es tat. - To shake them off... I have to shake them off... - he muttered whenever he did it. Čitav dan se nisu zaustavili, čak ni da nešto pojedu ili popiju. They didn't stop all day, not even to eat or drink. Do večeri je Dadli već zavijao. By evening, Dudley was howling. U životu nije imao tako loš dan. Bio je gladan, propustio je pet televizijskih emisija koje je hteo da pogleda, i nikad još nije prošlo toliko vremena a da nije razneo nijednog vanzemaljca na kompjuteru. He was hungry, he'd missed five television shows he wanted to watch, and he'd never gone so long without blowing up an alien on the computer. Najzad teča Vernon zaustavi kola ispred oronulog hotela na obodu nekog velikog grada. Am Ende des Kurses hielt Vernon ein Auto vor einem heruntergekommenen Hotel am Rande einer Großstadt an. Finally, Vernon stopped the car in front of a dilapidated hotel on the outskirts of some big city. Dadli i Hari su morali da podele sobu s duplim krevetom i vlažnim buđavim čaršavima. Dudley und Harry mussten sich ein Zimmer mit einem Doppelbett und feuchten, verschimmelten Laken teilen. Dudley and Harry had to share a room with a double bed and damp moldy sheets. Dadli je odmah zahrkao, dok je Hari ostao budan, sedeći na prozorskom simsu, zureći u svetla kolâ koja su promicala dole, a misli su mu lutale... * * * Sledećeg dana doručkovali su bajat kornfleks i hladan paradajz iz konzerve na tostu. Dudley schnarchte sofort, während Harry wach blieb, auf dem Fensterbrett saß, auf die Lichter der herunterfahrenden Autos starrte und seine Gedanken wanderten ... Dudley immediately snorted, while Harry stayed awake, sitting on the window sill, staring at the lights of the cars passing below, his mind wandering... * * * The next day they had stale cornflakes and cold tinned tomatoes on toast for breakfast. Upravo su završavali s jelom kad vlasnica hotela priđe njihovom stolu. They were just finishing their meal when the hotel owner approached their table. – Izvin'te, ali da li je među vama izvesni gospodin H. Poter? - Excuse me, but is there a certain Mr. H. Potter among you? Imam već stotinak ovak'ih na recepciji. Ich habe bereits ungefähr hundert davon an der Rezeption. I already have about a hundred of these at the reception desk. Podigla je pismo kako bi svi mogli da pročitaju adresu ispisanu zelenim mastilom: Gdin H. Poter Soba 17 Hotel Rejlvju Koukvort Hari pokuša da zgrabi pismo, ali mu teča Vernon ščepa ruku na pola puta. She held up the letter so everyone could read the address written in green ink: Mr. H. Potter Room 17 Railview Cokeworth Hotel Harry tried to grab the letter, but Uncle Vernon grabbed his arm halfway. Žena je bila zapanjena. The woman was stunned. – Ja ću ih uzeti – reče teča Vernon, hitro ustavši i pođe za njom iz trpezarije. „Ich nehme sie“, sagte Onkel Vernon, stand schnell auf und folgte ihr aus dem Esszimmer. "I'll take them," said Aunt Vernon, standing up quickly and following her out of the dining room. * * * – Zar ne bi bilo bolje da se jednostavno vratimo kući, dragi? * * * – Wouldn't it be better if we just went home, dear? – stidljivo predloži tetka Petunija, nekoliko sati kasnije, ali teča Vernon kao da je nije slušao. - suggested Aunt Petunia shyly, a few hours later, but Aunt Vernon didn't seem to listen to her. Niko od njih nije znao šta on zapravo traži. Keiner von ihnen wusste, wonach er wirklich suchte. None of them knew what he was really looking for. Dovezao ih je usred mračne šume, izašao, osvrnuo se svuda naokolo, zavrteo glavom, vratio se u kola i već su bili nazad na putu. Er fuhr sie mitten in den dunklen Wald, stieg aus, sah sich um, schüttelte den Kopf, stieg wieder ins Auto und schon waren sie wieder unterwegs. He drove them into the middle of the dark forest, got out, looked around, shook his head, got back in the car and they were back on the road. Isto se ponovilo usred pokošenog polja, nasred mosta i na vrhu višespratnog parkinga. The same thing happened again in the middle of a mowed field, in the middle of a bridge and on top of a multi-storey car park. – Tata je poludeo, zar ne? – upita Dadli tetka-Petuniju kasnije tog popodneva. Teča Vernon se upravo bio parkirao blizu obale, ostavio ih sve zaključane u kolima i nestao. Techa Vernon had just parked near the shore, left them all locked in the car, and disappeared. Počela je kiša. Krupne kapi zadobovaše po krovu auta. Er bekam große Tropfen auf das Dach des Autos. Large drops dripped on the roof of the car. Dadli poče da šmrkće. Dudley began to sniffle. – Ponedeljak je – reče on majci. - It's Monday - he said to his mother. – Večeras je na programu „Veliki Humberto”. Hoću da odsednemo negde gde imaju televizor. I want us to stay somewhere that has a TV. Ponedeljak. To podseti Harija na nešto. Ako je danas ponedeljak – a mogli ste se osloniti na Dadlija u brojanju dana, zbog televizije – onda je sutra, u utorak, Harijev jedanaesti rođendan. Wenn heute Montag ist – und du hättest dich wegen des Fernsehens auf Dudley verlassen können, um die Tage zu zählen – dann ist morgen, Dienstag, Harrys elfter Geburtstag. If today is Monday – and you could rely on Dudley to count the days, because of the television – then tomorrow, Tuesday, is Harry's eleventh birthday. Naravno, njegovi rođendani nisu bili baš zabavni – prošle godine Darslijevi su mu poklonili vešalicu i par teča-Vernonovih starih čarapa. Natürlich waren seine Geburtstage nicht besonders lustig – letztes Jahr schenkten ihm die Darsleys einen Kleiderbügel und ein Paar High Heels – Vernons alte Socken. Of course, his birthdays weren't very fun – last year the Dursleys gave him a coat hanger and a pair of techa-Vernon's old socks. Pa ipak, samo jednom punite jedanaest godina. And yet, you only turn eleven once. Teča Vernon se vrati nasmejan. Nosio je dugačak, tanak paket i nije odgovorio na Petunijino pitanje šta to nosi. He was carrying a long, thin package and didn't answer Petunia's question about what it was carrying. – Našao sam savršeno mesto! - I found the perfect place! – reče. – Hajde! Izlazite svi! Napolju je bilo prilično hladno. It was quite cold outside. Teča Vernon im pokaza na nešto nalik velikoj steni daleko usred mora. Der Vernon River zeigte ihnen so etwas wie einen großen Felsen weit draußen mitten im Meer. Techa Vernon pointed to something like a large rock far out in the middle of the sea. Na vrhu stene bila je nasađena najbednija moguća kolibica. Auf den Felsen wurde die ärmste Hütte gepflanzt. On the top of the rock was planted the wretchedest possible hut. Jedno je bilo izvesno – tamo nije bilo televizora. Eines war sicher - es gab keinen Fernseher. One thing was certain - there was no television. – Večeras prognoziraju oluju! - They are forecasting a storm tonight! – reče teča Vernon radosno, pljeskajući rukama. – A onaj gospodin tamo ljubazno je pristao da nam iznajmi čamac! - And that gentleman over there kindly agreed to rent us a boat! Bezubi starac im polako priđe, pokazujući, sa zluradim osmehom, stari čamac s veslima koji se ljuljuškao na čeličnosivoj vodi ispod njih. The toothless old man slowly approached them, pointing with a wicked smile at the old rowboat that bobbed on the steel gray water below them. – Već sam nabavio zalihe hrane – reče teča Vernon. "I've already stocked up on food," said Aunt Vernon. – Zato, ukrcavanje! - So, boarding! U čamcu je bilo strašno hladno. Ledene morske i kišne kapi prikradale bi im se za vrat, a oštar vetar šamarao im je lica. The icy sea and raindrops would sneak up on their necks, and the harsh wind slapped their faces. Činilo se da su prošli sati pre nego što su stigli do stene, a onda ih je teča Vernon, klizeći se i teturajući, poveo put oronule kuće. Es schien, dass Stunden vergangen waren, bevor sie den Felsen erreichten, und dann führte sie der Vernon-Strom, rutschend und taumelnd, zu dem verfallenen Haus. Hours seemed to pass before they reached the rock, and then Vernon, slipping and stumbling, led them down the path of the dilapidated house. Unutrašnjost je izgledala užasno; snažno je zaudaralo na morske alge, vetar je zviždao kroz pukotine u drvenim zidovima, a ognjište je bilo prazno i vlažno. The interior looked terrible; it smelled strongly of seaweed, the wind whistled through cracks in the wooden walls, and the hearth was empty and damp. Postojale su samo dve sobe. Pokazalo se da se zalihe teče Vernona sastoje od po kesice čipsa za svakoga i četiri banane. Vernon's running supplies turned out to consist of a bag of chips for each person and four bananas. Pokušao je da upali vatru, ali su se prazne kesice od čipsa samo zadimile i skvrčile. Er versuchte, ein Feuer anzuzünden, aber die leeren Pommestüten rauchten nur und schrumpelten. He tried to start a fire, but the empty chip bags just smoked and sizzled. – Sad bi nam sigurno dobro došla ona pisma, zar ne? "Wir sollten diese Briefe jetzt auf jeden Fall verwenden, oder?" - Now we could certainly use those letters, right? – reče on veselo. Bio je veoma raspoložen. He was in a very good mood. Očito je mislio da ovde nema šanse da ih bilo ko poseti po ovakvoj oluji, ne bi li im uručio poštu. He obviously thought that there was no chance that anyone would visit them here in such a storm, should he not deliver the mail to them. Hari se u sebi složio s tim, mada ga to nije nimalo radovalo. Harry stimmte dem zu, obwohl es ihn nicht glücklich machte. Harry inwardly agreed with that, though it didn't make him happy at all. Dok se spuštala noć, najavljena oluja je sve jače besnela oko njih. As night fell, the predicted storm raged around them. Pena visokih talasa zapljuskivala je zidove kolibe, a ledeni vetar treskao prljave prozore. The foam of the high waves splashed against the walls of the hut, and the icy wind rattled the dirty windows. Tetka Petunija je pronašla nekoliko plesnivih ćebadi u drugoj sobi i prostrla Dadliju da spava na kauču koji su izjeli moljci. Aunt Petunia found some moldy blankets in the other room and spread Dudley out to sleep on the moth-eaten couch. Ona i teča Vernon legli su u rasklimatani krevet kraj vrata, a Hari je morao da nađe najmekši deo poda i sklupča se ispod najtanjeg, najdronjavijeg ćebeta. She and Aunt Vernon lay down in the rickety bed by the door and Harry had to find the softest part of the floor and curl up under the thinnest, shabbiest blanket. Noć je odmicala a oluja je zastrašujuće divljala. The night wore on and the storm raged terrifyingly. Hari nikako nije mogao da zaspi. Prevrtao se i drhtao, pokušavajući da se udobnije smesti, dok mu je stomak zavijao od gladi. He tossed and shivered, trying to get more comfortable, his stomach howling with hunger. Dadlijevo hrkanje uskoro se izgubilo u prasku munja koje su počele da sevaju pred ponoć. Dudleys Schnarchen ging bald in dem Blitzschlag unter, der vor Mitternacht zu strahlen begann. Dudley's snoring was soon lost in the crackle of lightning that began to appear before midnight. Osvetljene kazaljke sata na Dadlijevoj debeloj ruci, koja je visila preko ivice kauča, pokazivale su Hariju da će kroz desetak minuta napuniti jedanaest godina. Die beleuchteten Zeiger der Uhr auf Dudleys dickem Zeiger, der über der Kante der Couch hing, zeigten Harry an, dass er in zehn Minuten elf werden würde. The illuminated hands of the clock on Dudley's fat hand, which hung over the edge of the couch, showed Harry that he would turn eleven in ten minutes. Ležao je i posmatrao kako se njegov rođendan približava, pitajući se da li će se Darslijevi toga uopšte setiti, kao i gde li se sada nalazi pošiljalac pisama. Er lag da und sah zu, wie sein Geburtstag näher rückte, und fragte sich, ob die Darlesys sich überhaupt daran erinnern würden und wo der Absender der Briefe jetzt war. He lay there and watched as his birthday approached, wondering if the Dursleys would even remember, and where the letter sender was now. Još pet minuta. Hari začu neku škripu spolja. Harry hörte draußen ein Knarren. Harry heard some screeching outside. Nadao se da se krov neće srušiti, mada bi mu onda možda bilo toplije. He hoped the roof wouldn't collapse, though it might make him feel warmer. Još četiri minuta. Možda će kuća u Šimširovoj ulici biti toliko zatrpana pismima kad se vrate da će uspeti nekako da ukrade jedno. Vielleicht ist das Haus in der Shimshirova-Straße bei ihrer Rückkehr so voller Briefe, dass sie es irgendwie schaffen, einen zu stehlen. Maybe the house in Shimshirova Street will be so full of letters when they get back that they will somehow manage to steal one. Još tri minuta. Da li to more tako jako udara o stenu? Does that sea hit the rock so hard? I šta je (još dva minuta) to čudnovato krckanje? And what is (two more minutes) that strange crunch? Da li se to stena mrvi i pada u more? Bröckelt der Felsen und fällt ins Meer? Does that rock crumble and fall into the sea? Još minut i imaće jedanaest godina. Trideset sekundi... dvadeset... deset – devet – možda da probudi Dadlija, tek da mu napakosti – tri – dva – jedan... BUUUM. Dreißig Sekunden ... zwanzig ... zehn - neun - vielleicht um Dudley zu wecken, nur um ihn zu verletzen - drei - zwei - eins ... BUUUM. Thirty seconds...twenty...ten-nine-maybe to wake Dudley up, just to knock him out-three-two-one...BUUUM. Cela kućica se zatrese, a Hari poskoči i uspravi se, zureći u vrata. The whole house shook and Harry jumped to his feet, staring at the door. Neko je spolja lupao na vrata, želeći da uđe. Someone was banging on the door from outside, wanting to enter.