×

We use cookies to help make LingQ better. By visiting the site, you agree to our cookie policy.


image

Hari Poter i Kamen mudrosti, 1.2. Hari Poter i Kamen mudrosti - Staklo koje nedostaje (audio knjiga)

1.2. Hari Poter i Kamen mudrosti - Staklo koje nedostaje (audio knjiga)

2. Staklo koje nestaje Prošlo je skoro deset godina od onog jutra kad su Darslijevi, probudivši se, zatekli svog nećaka pred ulaznim vratima, ali Šimširova ulica se gotovo nimalo nije promenila. Sunce je, rađajući se, obasjavalo iste one lepo uređene bašte ispred kuća i mesingani broj četiri na ulaznim vratima Darslijevih; ušunjalo bi se u njihovu dnevnu sobu, koja je bila gotovo ista kao one noći kada je Darsli gledao taj sudbonosni TV izveštaj o sovama. Samo se po fotografijama na ploči iznad kamina videlo koliko je vremena prošlo. Pre deset godina tu su stajale fotografije nečega što je ličilo na veliku ružičastu loptu za plažu s raznobojnim vunenim kapama s kićankama – ali Dadli Darsli nije više bio beba, i sada su slike pokazivale krupnog plavokosog dečaka kako vozi svoj prvi bicikl, kako se vrti na ringišpilu, kako igra kompjutersku igricu sa svojim ocem, kako ga majka grli i ljubi... U sobi nije bilo ničega što bi ukazivalo da u kući živi još jedan dečak. Pa ipak, Hari Poter je i dalje bio tu, trenutno usnuo, ali ne zadugo. Njegova tetka Petunija već je bila budna, i njen piskav glas bio je prvi zvuk koji će on čuti toga dana: – Hajde! Ustaj! Smesta! Hari se naglo prenu iz sna. Njegova tetka ponovo zalupa na vrata. – Diži se! – kreštala je. Hari ju je čuo kako korača prema kuhinji, a zatim začu zvuk tiganja koji se spušta na šporet. Prevrnuo se na leđa i pokušao da se seti onoga što je upravo sanjao. Bio je to dobar san. U njemu se pojavio čak i leteći motocikl. Imao je čudan osećaj da je i ranije sanjao sličan san. Tetka je ponovo bila pred vratima. – Jesi li već jednom ustao? – oštro je upitala. – Evo, odmah – reče Hari. – Hajde, mrdni, hoću da pripaziš na slaninu. I nemoj da ti pregori. Hoću da sve bude u savršenom redu za Dadlišin rođendan. Hari zastenja. – Šta si to rekao? – obrecnu se njegova tetka kroz vrata. – Ništa, ništa... Dadlijev rođendan – kako je uopšte mogao to da zaboravi? Hari polako ustade iz kreveta i poče da traži čarape. Pronađe par ispod kreveta i, pošto otrese pauka s jedne, stade da ih obuva. Hari se već navikao na paukove, pošto ih je bilo mnogo u ostavi ispod stepenica, gde je on spavao. Kada se obukao, pođe hodnikom do kuhinje. Ceo sto bio je prekriven Dadlijevim rođendanskim poklonima. Izgleda da je Dadli konačno dobio novi kompjuter koji je želeo, da ne pominjemo drugi televizor i trkački bicikl. Zašto je Dadli tražio trkački bicikl Hari nije mogao da shvati, jer je Dadli bio vrlo debeo i mrzeo je da vežba – osim ako je ta vežba podrazumevala da treba nekoga gurnuti ili udariti. Hari je bio Dadlijeva omiljena vreća za udaranje, mada nije baš često uspevao da ga uhvati. Iako možda nije delovao tako, Hari je bio veoma brz. To što je Hari oduvek bio sitan i mršav za svoj uzrast možda je imalo neke veze s činjenicom da je živeo u tamnoj ostavi. A izgledao je još manji i tanji nego što je zbilja bio jer je morao da nosi Dadlijevu staru odeću, a Dadli je bio četiri puta veći od njega. Hari je imao mršavo lice, kvrgava kolena, crnu kosu i jarkozelene oči. Nosio je okrugle naočare učvršćene s mnogo selotejpa, što je bila uspomena na brojne prilike kada bi ga Dadli tresnuo po nosu. Jedina stvar koja se Hariju dopadala na njemu samom bio je tanak ožiljak preko čela u obliku munje. Imao ga je otkad zna za sebe, i sećao se da je prvo pitanje koje je postavio tetki Petuniji bilo kako je dobio taj ožiljak. – U automobilskoj nesreći u kojoj su ti roditelji poginuli – odgovorila mu je. – I ne zapitkuj mnogo. Ne zapitkuj mnogo – to je bilo prvo pravilo spokojnog života s Darslijevima. Teča Vernon uđe u kuhinju baš kad je Hari prevrtao slaninu. – Očešljaj se! – zareža umesto jutarnjeg pozdrava. Jednom nedeljno teča Vernon bi digao pogled s novina i dreknuo da Hari treba da se šiša. Hari se verovatno šišao češće od svih dečaka iz njegovog razreda zajedno ali to nije ništa menjalo, njegova kosa je prosto tako rasla – u svim pravcima. Hari je već pržio jaja kad je Dadli ušao u kuhinju s majkom. Dadli je izuzetno ličio na teču Vernona. Imao je veliko ružičasto lice, kratak vrat, sitne, vodnjikavoplave oči i gustu plavu kosu koja je ravno padala oko okruglaste, ugojene glave. Tetka Petunija je obično govorila da Dadli liči na malog anđela – a Hari je obično govorio da Dadli liči na prase s perikom. Hari poče da servira tanjire s jajima i slaninom po stolu, što nije bilo lako, jer na njemu više nije bilo prostora. Dadli je u međuvremenu brojao poklone. Odjednom preblede. – Trideset šest – reče, podigavši pogled ka ocu i majci. – Dva manje nego prošle godine. – Dušo, nisi ubrojao poklon tetke Mardž, evo, tu je, ispod ovog velikog od mamice i tatice. – U redu, trideset sedam onda – reče Dadli, pomodrevši u licu. Hari, koji je mogao da oseti oluju koju Dadli sprema, poče da proždire svoju slaninu što je brže mogao, za slučaj da Dadli prevrne sto. I tetka Petunija je očigledno predosetila opasnost, jer brzo reče: – A mi ćemo ti kupiti još dva poklona danas kad izađemo. Šta kažeš na to, slatki moj mali? Još dva poklona. Je li to u redu? Dadli je razmišljao nekoliko trenutaka. Bio je to težak napor. Najzad reče, lagano: – Znači, imaću trideset... trideset... – Trideset devet, šećeru – brže-bolje će tetka Petunija. – Aha. – Dadli s mukom sede i zgrabi najbliži paketić. – Onda u redu. – Mali mangup zna koliko vredi, i samo hoće ono što mu pripada, baš kao njegov otac. Pravi si tatin sin, Dadli! – On razbaruši Dadlijevu kosu. U tom trenutku zazvoni telefon, i tetka Petunija pođe da se javi, dok su Hari i teča Vernon posmatrali kako Dadli otpakuje trkački bicikl, kameru, avion na daljinsko upravljanje, šesnaest novih kompjuterskih igara i video rikorder. Upravo je odmotavao papir sa zlatnog ručnog sata kad se tetka Petunija vratila, ljutita i zabrinuta u isti mah. – Loše vesti, Vernone – reče. – Gospođa Fig je slomila nogu. Ne može da ga uzme. – Ona mahnu glavom prema Hariju. Dadli užasnuto zinu, a Hariju srce zaigra. Svake godine za Dadlijev rođendan roditelji bi izveli Dadlija i jednog njegovog prijatelja na ceo dan u zabavni park, na hamburgere, ili u bioskop. Svake godine Harija bi pazila gospođa Fig, izlapela stara gospođa koja je živela dve ulice dalje. Hari je mrzeo to mesto. Cela kuća je zaudarala na kupus, a gospođa Fig ga je terala da gleda fotografije svih mačaka koje je ikad posedovala. – Šta sada? – upita tetka Petunija, besno gledajući u Harija, kao da je on to isplanirao. Hari je znao da treba da mu bude žao što je gospođa Fig slomila nogu, ali to nije bilo lako jer se setio da će proći čitava godina pre nego što će imati prilike da se ponovo divi Bubiliju, Snešku, Gos'n Šapici i Ćubici. – Mogli bismo da telefoniramo Mardž – predloži teča Vernon. – Ne budi smešan, Vernone, ona ne podnosi dečaka. Darslijevi su često razgovarali o Hariju na taj način, kao da nije u prostoriji – ili pre kao da je on nešto vrlo gnusno što ne može da ih razume, puž na primer. – Šta je s onom tvojom kako-se-zvaše prijateljicom... Ivonom? – Na odmoru je na Majorki – obrecnu se tetka Petunija. – Mogli biste da me ostavite samog ovde – ubaci se Hari pun nade (mogao bi da gleda šta god mu se svidi na televiziji, za promenu, a možda bi čak mogao da pokuša i da se igra na Dadlijevom kompjuteru). Tetka Petunija je izgledala kao da je upravo progutala limun. – Pa da srušiš kuću dok se vratimo? – zakevta ona. – Neću da dignem kuću u vazduh – reče Hari, ali više ga nisu slušali. – Možda bismo mogli da ga povedemo do zoološkog vrta – reče tetka Petunija polako – ... pa da ga ostavimo u kolima... – To su nova kola, ne može da sedi sâm u njima... Dadli poče glasno da cmizdri. U stvari, nije stvarno plakao, prošle su godine od kada je zbilja plakao, ali je dobro znao da će, ako izobliči lice i zajeca, dobiti od majke sve što poželi. – Dadlence-magarence, ne plači. Mama neće dozvoliti da ti on pokvari tvoj poseban dan – uzviknu ona i obgrli ga rukama. – Ne-neću... da on... ide sa n-n-nama! – urlao je Dadli između dugih kobajagi jecaja. – Uvek sve p-pokvari! – On se zlurado iskezi Hariju iz majčinog zagrljaja. Baš tada, oglasi se zvonce na ulaznim vratima. – Oh, Bože, stigli su! – reče tetka Petunija izbezumljeno, i već sledećeg trenutka Dadlijev najbolji prijatelj, Pirs Polkis, ušeta u sobu sa svojom majkom. Pirs je bio žgoljav dečkić s licem pacova. On je bio taj koji je obično drugima držao ruke iza leđa dok bi ih Dadli udarao. Dadli istog trenutka prestade da se pretvara da plače. Pola sata kasnije, Hari, koji još nije mogao da poveruje kakva ga je sreća zadesila, sedeo je na zadnjem sedištu kola Darslijevih s Pirsom i Dadlijem, prvi put u životu na putu u zoološki vrt. Teča i tetka nisu mogli ništa pametnije da smisle osim da ga povedu, ali ga je uoči samog polaska teča Vernon pozvao u stranu. – Opominjem te – reče mu tada, unoseći mu u lice svoju veliku modru facu. – Opominjem te sada, dečače – napraviš li bilo kakvu smicalicu, bilo kakvu – ostaćeš sve do Božića zatvoren u ostavi. – Neću ništa da uradim – reče Hari – časna reč... Ali teča Vernon mu nije poverovao. Niko mu nikad nije verovao. Problem je bio u tome što su se oko Harija često dešavale čudne stvari, i nije imalo smisla objašnjavati Darslijevima da on s tim nema nikakve veze. Jednom je tetka Petunija, kad joj se već smučilo da gleda kako Hari dolazi od brice a i dalje izgleda kao da mu nisu ni pipnuli kosu, uzela kuhinjske makaze i ošišala ga gotovo do kože, izuzev na čelu, gde je ostavila šiške „da sakriju taj užasni ožiljak“. Dadli se grohotom smejao Hariju, koji je proveo besanu noć razmišljajući o sutrašnjem odlasku u školu, u kojoj su mu se već podsmevali zbog vrećaste odeće i naočara oblepljenih selotejpom. Međutim, kad se probudio sledećeg jutra, primetio je da mu je kosa ponovo iste dužine kao pre nego što ga je tetka Petunija ostrigala. Zbog toga je kažnjen s nedelju dana boravka u ostavi, iako je pokušao da im objasni da ne može da objasni kako mu je kosa tako brzo izrasla. Drugom prilikom je tetka Petunija htela da ga ugura u Dadlijev odvratan stari džemper (braon s narandžastim tufnama). Što je više pokušavala da mu ga navuče preko glave, džemper se sve više smanjivao, dok se najzad nije smanjio na veličinu koja bi pristajala lutki koja se navlači na šaku, ali svakako ne Hariju. Tetka Petunija je zaključila da se verovatno skupio prilikom pranja tako da, na svoje veliko olakšanje, Hari toga puta nije bio kažnjen. S druge strane, zapao je u grdne nevolje kad su ga pronašli na krovu školske kuhinje. Jednom kad ga je Dadlijevo društvo po običaju čikalo i izazivalo, on se, na vlastito i opšte zaprepašćenje, odjednom stvorio na dimnjaku. Darslijevi su primili jedno vrlo ljutito pismo od Harijeve razredne u kojem im je ona objašnjavala kako se Hari penje po školskim zgradama. Dok je on samo hteo (kako je naglas ubeđivao teču Vernona kroz zaključana vrata ostave) da preskoči gomilu kutija naslaganih ispred kuhinjskih vrata. Hari je pretpostavljao da ga je vetar poneo usred tog skoka. Ali danas ništa nije moglo da krene naopako. Čak je vredelo biti u društvu Dadlija i Pirsa ako to znači da će provesti dan negde gde nema ni škole, ni ostave, ni dnevne sobe gospođe Fig koja bazdi po kupusu. Dok je vozio, teča Vernon se žalio tetka-Petuniji. On je inače voleo da se žali na raznorazne stvari: na ljude na poslu, na Harija, na gradsko veće, na Harija, na banku, pa opet na Harija... To su bile samo neke od njegovih omiljenih žalopojki. Ovog jutra žalio se na motocikle. – ... brundaju naokolo kao manijaci, te mlade propalice – govorio je dok ih je jedan motor preticao. – Ja sam sanjao motocikl – iznenada se seti Hari. – I to leteći. Teča Vernon zamalo udari u kola ispred njih. Okrenu se i dreknu na Harija, lica nalik na ogromnu cveklu s brkovima: – MOTOCIKLI NE LETE! Dadli i Pirs su se smejuljili. – Znam da ne lete – reče Hari. – Bio je to samo san. Ali pokajao se što je išta rekao. Više od njegovih pitanja, Darslijeve su nervirale Harijeve priče o nečemu što se dešava onako kako ne bi trebalo, bilo da je reč o snu ili čak crtanom filmu – kao da su se bojali da bi mu mogle pasti na pamet neke opasne ideje. Bio je vrlo sunčan subotnji dan, i zoološki vrt je bio pun porodica s decom. Darslijevi su na ulazu kupili Dadliju i Pirsu ogromne čokoladne sladolede, a zatim, kada je nasmejana gospođa za kolicima sa slatkišima, pre nego što su uspeli da umaknu, upitala Harija šta želi, kupili i njemu jeftin sladoled na štapiću s ukusom limuna. „Nije ni loš“, mislio je Hari, ližući ga, dok su posmatrali gorilu kako se češka po glavi, neverovatno nalik Dadliju, samo što nije imao plavu kosu. Hari odavno nije proveo tako lepo jutro. Pazio je da u šetnji drži izvesno odstojanje od Darslijevih, kako se Dadli i Pirs, kojima su još pre vremena za ručak životinje počele da bivaju dosadne, ne bi vratili svom omiljenom hobiju i počeli da ga ćuškaju. Ručali su u restoranu zoo vrta, i kad je Dadli počeo da besni i urla što njegov voćni kup nije dovoljno velik, teča Vernon mu kupi drugi, a Hariju dozvoliše da smaže prvi. Hari će tek kasnije shvatiti da je trebalo da zna kako je sve krenulo i suviše lepo da bi potrajalo. Posle ručka pošli su u kućicu s gmizavcima. Unutra je bilo hladno i mračno, a duž zidova su bila osvetljena staklena okna. Iza njih su puzale najrazličitije vrste guštera i zmija i uvijale se preko komada drveta i kamenja. Dadli i Pirs su hteli da vide ogromne otrovne kobre i debele kostolomne pitone. Dadli je brzo pronašao najveću zmiju na tom mestu. Mogla bi dvaput da se obmota oko teča Vernonovih kola i zdrobi ih kao limenku – ali u tom trenutku nije delovala naročito raspoložena za tako nešto. Zapravo, čvrsto je spavala. Dadli pribi nos uz staklo, zureći u njene svetlucave smeđe namotaje. – Nek se mrdne – kmečao je svom ocu. Teča Vernon poče da kucka po staklu, ali zmija se ne pomeri. – Probaj ponovo – naredi Dadli. Teča Vernon nastavi oštro da udara po staklu zglobovima prstiju, ali zmija nastavi da drema. – Ovo je dosadno – tiho zakuka Dadli, i odgega se dalje. Hari priđe terarijumu sa zmijom, i stade pomno da je odmerava. Ne bi se iznenadio da je uginula od dosade – nije imala nikakvog društva osim glupih ljudi koji su je po čitav dan uznemiravali lupkajući prstima po staklu. To je bilo još gore nego imati spavaću sobu u ostavi, u kojoj je jedini posetilac bila tetka Petunija koja ga je budila lupajući po vratima – tamo je bar mogao da se muva po ostalim delovima kuće. Zmija iznenada otvori svoje prodorne oči. Lagano, vrlo lagano, podizala je glavu dok joj se oči nisu našle u istoj ravni s Harijevim. Ona mu namignu. Hari je blenuo u nju. Onda se brzo osvrnu da vidi da li je iko išta primetio. Nije. Ponovo se okrenu ka zmiji i uzvrati joj mig. Zmija izvi glavu u pravcu teče Vernona i Dadlija a zatim prevrnu očima ka plafonu. Taj pogled je jasno govorio Hariju: Meni je tako stalno. – Znam – promrmlja Hari kroz staklo, mada nije bio siguran da li ga zmija čuje. – Mora da te to strašno nervira. Zmija žustro klimnu glavom. – Odakle si uopšte? – upita Hari. Zmija pokaza repom na malu tablu uz staklo. Hari radoznalo pogleda u nju. Boa Constrictor (Udav), Brazil. – Je l' ti tamo bilo lepo? Boa još jednom pokaza repom na tablu, i Hari pročita nastavak: Ovaj primerak je uzgojen u zoološkom vrtu. – A tako... znači, nikada nisi bila u Brazilu? Dok je zmija odmahivala glavom, gromoglasan vrisak iza Harijevih leđa natera ih oboje da poskoče: – DADLI! GOSPODINE DARSLI! DOĐITE DA VIDITE OVU ZMIJU! NEĆETE POVEROVATI SVOJIM OČIMA! Dadli se dogega do njih što je brže mogao. – Sklanjaj mi se s puta – reče, munuvši Harija u rebra. Zatečen nespreman, Hari se pruži po betonskom podu. Ono što se potom dogodilo zbilo se tako brzo da niko nije ni video kako se to desilo – jednog trenutka Pirs i Dadli su se naginjali ka staklu, a već sledećeg su poskočili unazad vrišteći od straha. Hari se pridiže i ispusti krik iznenađenja; staklo terarijuma s udavom je iščezlo. Velika zmija se brzo odmotavala, spuštajući se na pod – dok su ljudi oko zmijske kućice vrištali i bežali ka izlazu. U trenutku kad je zmija brzo skliznula pored njega, Hari je mogao da se zakune da je čuo tih siktav glas kako kaže: – Brazilu, eto me, ssstižem... Hvala, amigo. Čuvar kuće s gmizavcima bio je u šoku. – Ali staklo... – neprekidno je ponavljao – gde li je samo nestalo? Direktor zoo vrta je lično skuvao tetka-Petuniji šolju jakog, zaslađenog čaja, neprestano se izvinjavajući. Pirs i Dadli su samo mogli da procede nepovezane besmislice. Koliko je Hari mogao da vidi, zmija je samo razigrano razjapila i zatvorila čeljust kraj njihovih peta dok je prolazila, ali kad su se kasnije našli u teča Vernonovim kolima, Dadli je pričao kako samo što mu nije pregrizla nogu, dok se Pirs kleo da je pokušala da ga nasmrt zadavi. I što je najgore, bar što se tiče Harija, Pirs se napokon dovoljno smirio i rekao: – Hari je razgovarao s njom, zar ne, Hari? Teča Vernon je sačekao da Pirs izađe iz kuće pre nego što se okomio na Harija. Bio je toliko ljut da nije mogao ni da govori. Jedva je uspeo da izusti: – Idi... ostava... ostani... nema jela... – pre nego što se sručio u stolicu, te je tetka Petunija morala da odjuri i donese mu veliku čašu brendija. * * * Mnogo kasnije, dok je ležao u mračnoj ostavi, Hari je žalio što nema sat. Nije znao koliko je sati, pa nije bio siguran da li su Darslijevi konačno zaspali. Tek onda bi mogao da rizikuje da se odšunja do kuhinje i nešto prezalogaji. Živeo je s Darslijevima već skoro deset godina, deset nesrećnih godina, otkad zna za sebe, od vremena kad je bio beba i izgubio roditelje u saobraćajnom udesu. Nije mogao da se seti da li je bio s roditeljima u kolima kad su poginuli. Ponekad, kada bi prebirao po sećanju tokom dugih sati koje je provodio u ostavi, sinula bi mu pred očima neobična vizija: zaslepljujuć blesak zelenog svetla i bol, koji ga žeže u predelu čela. To je, pretpostavljao je, bilo sećanje na sudar, mada nije mogao da shvati otkud sva ta zelena svetlost. Uopšte nije mogao da se seti svojih roditelja. Tetka i teča nisu nikada govorili o njima, a njemu je, razume se, bilo zabranjeno da pita. U kući nije bilo nijedne njihove fotografije. Kad je bio mlađi, Hari je sanjario o kakvom nepoznatom rođaku koji bi došao da ga odvede nekud daleko, ali se to nikada nije dogodilo; njegov jedini rod bili su Darslijevi. Ipak, ponekad mu se činilo (ili se, možda, tome nadao) da ga nepoznati ljudi na ulici dobro poznaju. Pri tom su to bili vrlo neobični stranci. Jednom, dok je bio u kupovini s tetkom Petunijom i Dadlijem, jedan mršav čovek s ljubičastim cilindrom mu se naklonio. Pošto ga je besno upitala poznaje li tog čoveka, tetka Petunija ih je navrat-nanos izvela iz prodavnice, ne kupivši ništa. Jednom mu je starica divljačnog izgleda, odevena skroz u zeleno, veselo mahnula u autobusu. Ćelavko u dugom purpurnom ogrtaču snažno se rukovao s njim na ulici i odšetao dalje bez ijedne reči. Najčudnije od svega bilo je to što su svi ti ljudi naglo nestajali čim bi Hari pokušao da ih pažljivije osmotri. U školi Hari nije imao nikoga. Svi su znali da Dadlijeva družina mrzi tog čudnog Harija Potera u dronjavoj odeći i s polomljenim naočarima, a niko nije hteo da se zamera Dadlijevoj bandi.

1.2. Hari Poter i Kamen mudrosti - Staklo koje nedostaje (audio knjiga) 1.2. Harry Potter und der Stein der Weisen - Das fehlende Glas (Hörbuch) 1.2. Harry Potter and the Philosopher's Stone - The Missing Glass (Audiobook) 1.2. Гарри Поттер и философский камень - Пропавшее стекло (аудиокнига)

2\\. Staklo koje nestaje Prošlo je skoro deset godina od onog jutra kad su Darslijevi, probudivši se, zatekli svog nećaka pred ulaznim vratima, ali Šimširova ulica se gotovo nimalo nije promenila. Glas, das verschwindet Fast zehn Jahre sind seit dem Morgen vergangen, als die Darsleys aufwachten und ihren Neffen vor der Haustür fanden, aber an der Boxwood Street hat sich fast nichts geändert. The Vanishing Glass It's been almost ten years since the morning the Dursleys awoke to find their nephew at the front door, but Boxwood Street hasn't changed much. Sunce je, rađajući se, obasjavalo iste one lepo uređene bašte ispred kuća i mesingani broj četiri na ulaznim vratima Darslijevih; ušunjalo bi se u njihovu dnevnu sobu, koja je bila gotovo ista kao one noći kada je Darsli gledao taj sudbonosni TV izveštaj o sovama. Die Sonne, wie sie geboren wurde, beleuchtete die gleichen wunderschön geschmückten Gärten vor den Häusern und die Messingnummer Vier an der Haustür von Darsley; es würde sich in ihr Wohnzimmer schleichen, was fast derselbe war wie in der Nacht, in der Darlesley diesen schicksalhaften Fernsehbericht über Eulen sah. The sun, rising, illuminated the same beautifully landscaped gardens in front of the houses and the brass number four on the Dursleys' front door; he would sneak into their living room, which was almost the same as the night the Dursleys watched that fateful TV report on owls. Samo se po fotografijama na ploči iznad kamina videlo koliko je vremena prošlo. Only the photos on the board above the fireplace showed how much time had passed. Pre deset godina tu su stajale fotografije nečega što je ličilo na veliku ružičastu loptu za plažu s raznobojnim vunenim kapama s kićankama – ali Dadli Darsli nije više bio beba, i sada su slike pokazivale krupnog plavokosog dečaka kako vozi svoj prvi bicikl, kako se vrti na ringišpilu, kako igra kompjutersku igricu sa svojim ocem, kako ga majka grli i ljubi... U sobi nije bilo ničega što bi ukazivalo da u kući živi još jedan dečak. Vor zehn Jahren gab es Fotos von etwas, das aussah wie ein großer rosa Wasserball mit bunten Wollmützen mit Quasten – aber Dudley Darcy war kein Baby mehr, und jetzt zeigten die Bilder einen großen blonden Jungen, der sein erstes Fahrrad fuhr und sich auf einem drehte Karussell, wie er mit seinem Vater ein Computerspiel spielt, wie seine Mutter ihn umarmt und küsst ... Nichts im Zimmer deutete darauf hin, dass ein anderer Junge im Haus lebte. Ten years ago there were photographs of what looked like a large pink beach ball with a multi-coloured woolen hat with tassels – but Dudley Dursley was no longer a baby, and now the pictures showed a large blond boy riding his first bicycle, spinning on carousel, playing a computer game with his father, his mother hugging and kissing him... There was nothing in the room to indicate that another boy lived in the house. Pa ipak, Hari Poter je i dalje bio tu, trenutno usnuo, ali ne zadugo. Trotzdem war Harry Potter immer noch da, schlief im Moment, aber nicht mehr lange. And yet, Harry Potter was still there, momentarily asleep, but not for long. Njegova tetka Petunija već je bila budna, i njen piskav glas bio je prvi zvuk koji će on čuti toga dana: – Hajde! His aunt Petunia was already awake, and her shrill voice was the first sound he would hear that day: - Come on! Ustaj! Smesta! Hari se naglo prenu iz sna. Harry wachte abrupt auf. Harry jolted out of his sleep. Njegova tetka ponovo zalupa na vrata. His aunt banged on the door again. – Diži se! – kreštala je. - she screamed. Hari ju je čuo kako korača prema kuhinji, a zatim začu zvuk tiganja koji se spušta na šporet. Harry heard her walking towards the kitchen and then they heard the sound of a pan being lowered onto the stove. Prevrnuo se na leđa i pokušao da se seti onoga što je upravo sanjao. Er rollte sich auf den Rücken und versuchte sich zu erinnern, wovon er gerade geträumt hatte. He rolled onto his back and tried to remember what he had just dreamed. Bio je to dobar san. U njemu se pojavio čak i leteći motocikl. Sogar ein fliegendes Motorrad tauchte darin auf. Even a flying motorcycle appeared in it. Imao je čudan osećaj da je i ranije sanjao sličan san. He had a strange feeling that he had had a similar dream before. Tetka je ponovo bila pred vratima. Aunt was at the door again. – Jesi li već jednom ustao? - Bist du schon mal aufgestanden? - Have you gotten up once? – oštro je upitala. - she asked sharply. – Evo, odmah – reče Hari. "Here, now," said Harry. – Hajde, mrdni, hoću da pripaziš na slaninu. - Los, beweg dich, ich möchte, dass du auf den Speck aufpasst. - Come on, move, I want you to keep an eye on the bacon. I nemoj da ti pregori. Und lass dich nicht ausbrennen. And don't burn yourself out. Hoću da sve bude u savršenom redu za Dadlišin rođendan. I want everything to be perfect for Dudley's birthday. Hari zastenja. Harry groaned. – Šta si to rekao? - What did you say? – obrecnu se njegova tetka kroz vrata. Sagte seine Tante durch die Tür. - said his aunt through the door. – Ništa, ništa... Dadlijev rođendan – kako je uopšte mogao to da zaboravi? - Nothing, nothing... Dudley's birthday - how could he forget that? Hari polako ustade iz kreveta i poče da traži čarape. Harry slowly got out of bed and started looking for socks. Pronađe par ispod kreveta i, pošto otrese pauka s jedne, stade da ih obuva. Er fand ein Paar unter dem Bett und nachdem er die Spinne von einem geschüttelt hatte, begann er, sie anzuziehen. He found a pair under the bed and, after shaking the spider off one, began to put them on. Hari se već navikao na paukove, pošto ih je bilo mnogo u ostavi ispod stepenica, gde je on spavao. Harry war bereits an Spinnen gewöhnt, da es viele davon in der Speisekammer unter der Treppe gab, wo er schlief. Harry was already used to spiders, as there were many of them in the storage room under the stairs, where he slept. Kada se obukao, pođe hodnikom do kuhinje. When he got dressed, he walked down the hall to the kitchen. Ceo sto bio je prekriven Dadlijevim rođendanskim poklonima. The entire table was covered with Dudley's birthday presents. Izgleda da je Dadli konačno dobio novi kompjuter koji je želeo, da ne pominjemo drugi televizor i trkački bicikl. Looks like Dudley finally got the new computer he wanted, not to mention a second TV and a racing bike. Zašto je Dadli tražio trkački bicikl Hari nije mogao da shvati, jer je Dadli bio vrlo debeo i mrzeo je da vežba – osim ako je ta vežba podrazumevala da treba nekoga gurnuti ili udariti. Harry konnte nicht verstehen, warum Dudley nach einem Rennrad suchte, denn Dudley war sehr dick und hasste Sport – es sei denn, dieser Sport bedeutete, jemanden zu schubsen oder zu schlagen. Why Dudley wanted a racing bike Harry couldn't understand, as Dudley was very fat and hated exercise – unless that exercise involved pushing or hitting someone. Hari je bio Dadlijeva omiljena vreća za udaranje, mada nije baš često uspevao da ga uhvati. Harry war Dudleys Lieblingsboxsack, obwohl er ihn nicht oft fing. Harry was Dudley's favorite punching bag, though he didn't get to catch him very often. Iako možda nije delovao tako, Hari je bio veoma brz. Obwohl er sich vielleicht nicht so verhalten hat, war Harry sehr schnell. Although he might not have seemed like it, Harry was very fast. To što je Hari oduvek bio sitan i mršav za svoj uzrast možda je imalo neke veze s činjenicom da je živeo u tamnoj ostavi. Die Tatsache, dass Harry für sein Alter schon immer klein und dünn gewesen war, hatte vielleicht etwas damit zu tun, dass er in einer dunklen Speisekammer lebte. The fact that Harry had always been small and thin for his age might have had something to do with the fact that he lived in a dark storeroom. A izgledao je još manji i tanji nego što je zbilja bio jer je morao da nosi Dadlijevu staru odeću, a Dadli je bio četiri puta veći od njega. Und er sah noch kleiner und dünner aus, als er wirklich war, weil er Dudleys alte Kleider tragen musste, und Dudley war viermal größer als er. And he looked even smaller and thinner than he really was because he had to wear Dudley's old clothes and Dudley was four times his size. Hari je imao mršavo lice, kvrgava kolena, crnu kosu i jarkozelene oči. Harry hatte ein dünnes Gesicht, wulstige Knie, schwarzes Haar und hellgrüne Augen. Harry had a gaunt face, knobbly knees, black hair and bright green eyes. Nosio je okrugle naočare učvršćene s mnogo selotejpa, što je bila uspomena na brojne prilike kada bi ga Dadli tresnuo po nosu. Er trug eine runde Brille, die mit viel Klebeband befestigt war, was eine Erinnerung an die vielen Gelegenheiten war, bei denen Dudley ihm auf die Nase schlug. He wore round glasses secured with a lot of duct tape, a reminder of the many times Dudley would smack him on the nose. Jedina stvar koja se Hariju dopadala na njemu samom bio je tanak ožiljak preko čela u obliku munje. Das einzige, was Harry an ihm mochte, war die dünne Narbe über seiner Stirn in Form eines Blitzes. The only thing Harry liked about himself was the thin lightning bolt scar across his forehead. Imao ga je otkad zna za sebe, i sećao se da je prvo pitanje koje je postavio tetki Petuniji bilo kako je dobio taj ožiljak. Er hatte sie, seit er sich selbst kannte, und er erinnerte sich, dass die erste Frage, die er Tante Petunia stellte, war, wie er diese Narbe bekommen hatte. He'd had it for as long as he could remember, and he remembered that the first question he asked Aunt Petunia was how he got that scar. – U automobilskoj nesreći u kojoj su ti roditelji poginuli – odgovorila mu je. - In the car accident in which your parents died - she answered him. – I ne zapitkuj mnogo. - Und fragen Sie nicht zu viel. - And don't ask too many questions. Ne zapitkuj mnogo – to je bilo prvo pravilo spokojnog života s Darslijevima. Frag nicht zu viel – das war die erste Regel eines ruhigen Lebens bei den Darsleys. Don't ask too many questions - that was the first rule of a peaceful life with the Dursleys. Teča Vernon uđe u kuhinju baš kad je Hari prevrtao slaninu. Aunt Vernon came into the kitchen just as Harry was flipping the bacon. – Očešljaj se! - Brush your hair! – zareža umesto jutarnjeg pozdrava. - he growled instead of a morning greeting. Jednom nedeljno teča Vernon bi digao pogled s novina i dreknuo da Hari treba da se šiša. Einmal in der Woche schaute Vernon von der Zeitung auf und rief, dass Harry sich die Haare schneiden lassen sollte. Once a week Vernon would look up from the newspaper and shout that Harry needed a haircut. Hari se verovatno šišao češće od svih dečaka iz njegovog razreda zajedno ali to nije ništa menjalo, njegova kosa je prosto tako rasla – u svim pravcima. Harry schnitt sich wahrscheinlich öfter die Haare als alle anderen Jungs in seiner Klasse, aber das änderte nichts, seine Haare wuchsen einfach so – in alle Richtungen. Harry probably got more haircuts than all the boys in his class put together but that didn't change anything, his hair just grew like that - in all directions. Hari je već pržio jaja kad je Dadli ušao u kuhinju s majkom. Harry war bereits dabei, Eier zu braten, als Dudley mit seiner Mutter in die Küche kam. Harry was already frying eggs when Dudley entered the kitchen with his mother. Dadli je izuzetno ličio na teču Vernona. Dudley war Vernons Kurs bemerkenswert ähnlich. Dudley bore a striking resemblance to the course of Vernon. Imao je veliko ružičasto lice, kratak vrat, sitne, vodnjikavoplave oči i gustu plavu kosu koja je ravno padala oko okruglaste, ugojene glave. Er hatte ein großes rosa Gesicht, einen kurzen Hals, winzige, wasserblaue Augen und dichtes blondes Haar, das flach um seinen runden, dicken Kopf fiel. He had a large pink face, a short neck, small, watery blue eyes, and thick blond hair that fell straight around a round, fat head. Tetka Petunija je obično govorila da Dadli liči na malog anđela – a Hari je obično govorio da Dadli liči na prase s perikom. Aunt Petunia used to say that Dudley looked like a little angel – and Harry used to say that Dudley looked like a pig in a wig. Hari poče da servira tanjire s jajima i slaninom po stolu, što nije bilo lako, jer na njemu više nije bilo prostora. Harry begann Teller mit Eiern und Speck auf dem Tisch zu servieren, was nicht einfach war, weil kein Platz mehr darauf war. Harry began serving plates of eggs and bacon around the table, which wasn't easy as there was no more room on it. Dadli je u međuvremenu brojao poklone. Dudley, meanwhile, was counting the presents. Odjednom preblede. He suddenly turned pale. – Trideset šest – reče, podigavši pogled ka ocu i majci. - Thirty-six - he said, looking up at his father and mother. – Dva manje nego prošle godine. - Two less than last year. – Dušo, nisi ubrojao poklon tetke Mardž, evo, tu je, ispod ovog velikog od mamice i tatice. - Honey, you didn't count Aunt Marge's gift, here it is, under this big one from mommy and daddy. – U redu, trideset sedam onda – reče Dadli, pomodrevši u licu. „In Ordnung, dann siebenunddreißig“, sagte Dudley und errötete. "Okay, thirty-seven then," said Dudley, his face turning blue. Hari, koji je mogao da oseti oluju koju Dadli sprema, poče da proždire svoju slaninu što je brže mogao, za slučaj da Dadli prevrne sto. Harry, who could sense the storm Dudley was brewing, began to devour his bacon as fast as he could, just in case Dudley knocked over the table. I tetka Petunija je očigledno predosetila opasnost, jer brzo reče: – A mi ćemo ti kupiti još dva poklona danas kad izađemo. And Aunt Petunia obviously sensed the danger, because she quickly said: - And we will buy you two more gifts today when we go out. Šta kažeš na to, slatki moj mali? How about that, my sweet little one? Još dva poklona. Two more gifts. Je li to u redu? Is that OK? Dadli je razmišljao nekoliko trenutaka. Dudley thought for a few moments. Bio je to težak napor. Es war eine harte Anstrengung. It was a tough effort. Najzad reče, lagano: – Znači, imaću trideset... trideset... – Trideset devet, šećeru – brže-bolje će tetka Petunija. Schließlich sagte er leichthin: „Also habe ich dreißig … dreißig …“ „Neununddreißig, Zucker“, sagte Tante Petunia früher oder später. At last he said, lightly: - So, I'll be thirty... thirty... - Thirty-nine, honey - Aunt Petunia said faster and better. – Aha. – Dadli s mukom sede i zgrabi najbliži paketić. - Dudley sat down with difficulty and grabbed the nearest package. – Onda u redu. – Mali mangup zna koliko vredi, i samo hoće ono što mu pripada, baš kao njegov otac. - Der kleine Mangup weiß, wie viel er wert ist, und er will nur, was ihm gehört, genau wie sein Vater. - The little mangup knows his worth, and he just wants what belongs to him, just like his father. Pravi si tatin sin, Dadli! You're a real daddy's boy, Dudley! – On razbaruši Dadlijevu kosu. He ruffled Dudley's hair. U tom trenutku zazvoni telefon, i tetka Petunija pođe da se javi, dok su Hari i teča Vernon posmatrali kako Dadli otpakuje trkački bicikl, kameru, avion na daljinsko upravljanje, šesnaest novih kompjuterskih igara i video rikorder. Just then the phone rang, and Aunt Petunia went to answer it, while Harry and Aunt Vernon watched as Dudley unpacked a racing bike, a camera, a remote control plane, sixteen new computer games and a VCR. Upravo je odmotavao papir sa zlatnog ručnog sata kad se tetka Petunija vratila, ljutita i zabrinuta u isti mah. Er wickelte gerade das Papier von seiner goldenen Uhr aus, als Tante Petunia zurückkam, wütend und besorgt zugleich. He was unwrapping the paper from the gold wristwatch when Aunt Petunia returned, angry and worried at the same time. – Loše vesti, Vernone – reče. "Bad news, Vernon," he said. – Gospođa Fig je slomila nogu. - Mrs. Fig hat sich das Bein gebrochen. - Mrs. Fig broke her leg. Ne može da ga uzme. Er kann es nicht ertragen. He can't take it. – Ona mahnu glavom prema Hariju. She shook her head at Harry. Dadli užasnuto zinu, a Hariju srce zaigra. Dudley gähnte entsetzt und Harrys Herz hämmerte. Dudley gasps in horror, and Harry's heart skips a beat. Svake godine za Dadlijev rođendan roditelji bi izveli Dadlija i jednog njegovog prijatelja na ceo dan u zabavni park, na hamburgere, ili u bioskop. Every year for Dudley's birthday, his parents would take Dudley and one of his friends out for the day to an amusement park, hamburgers, or a movie. Svake godine Harija bi pazila gospođa Fig, izlapela stara gospođa koja je živela dve ulice dalje. Jedes Jahr kümmerte sich Mrs. Fig, die alte Dame, die zwei Blocks entfernt wohnte, um Harry. Every year, Harry would be looked after by Mrs. Figg, a grumpy old lady who lived two streets away. Hari je mrzeo to mesto. Cela kuća je zaudarala na kupus, a gospođa Fig ga je terala da gleda fotografije svih mačaka koje je ikad posedovala. The whole house reeked of cabbage, and Mrs. Figg made him look at photos of all the cats she had ever owned. – Šta sada? – upita tetka Petunija, besno gledajući u Harija, kao da je on to isplanirao. - asked Aunt Petunia, glaring at Harry, as if he had planned it. Hari je znao da treba da mu bude žao što je gospođa Fig slomila nogu, ali to nije bilo lako jer se setio da će proći čitava godina pre nego što će imati prilike da se ponovo divi Bubiliju, Snešku, Gos'n Šapici i Ćubici. Harry wusste, dass es ihm leid tun sollte, dass Mrs. Fig ihr Bein gebrochen hatte, aber es war nicht einfach, weil er sich daran erinnerte, dass es ein ganzes Jahr dauern würde, bis er wieder die Gelegenheit hatte, Bubilia, Schneewittchen, Mr. Paws und Cubica zu bewundern. Harry knew he should feel sorry for Mrs. Figg breaking her leg, but it wasn't easy as he remembered that it would be a whole year before he would have a chance to admire Bubilli, Snowman, Gos'n'Shape and Cubica again. – Mogli bismo da telefoniramo Mardž – predloži teča Vernon. "We could call Marge," suggested Aunt Vernon. – Ne budi smešan, Vernone, ona ne podnosi dečaka. "Don't be ridiculous, Vernon, she can't stand boys." Darslijevi su često razgovarali o Hariju na taj način, kao da nije u prostoriji – ili pre kao da je on nešto vrlo gnusno što ne može da ih razume, puž na primer. Die Darlsis sprachen oft über Harry, als ob er nicht im Raum wäre – oder eher als wäre er etwas sehr Ekelhaftes, das sie nicht verstehen könnten, wie zum Beispiel eine Schnecke. The Dursleys often talked about Harry that way, as if he wasn't in the room – or rather as if he were something very hideous that couldn't understand them, a slug for example. – Šta je s onom tvojom kako-se-zvaše prijateljicom... Ivonom? - Was ist mit dem Namen deiner Freundin ... Yvonne? - What about your what-was-her-name friend... Ivona? – Na odmoru je na Majorki – obrecnu se tetka Petunija. - He is on vacation in Majorca - replied Aunt Petunia. – Mogli biste da me ostavite samog ovde – ubaci se Hari pun nade (mogao bi da gleda šta god mu se svidi na televiziji, za promenu, a možda bi čak mogao da pokuša i da se igra na Dadlijevom kompjuteru). „Du könntest mich hier in Ruhe lassen“, warf Harry hoffnungsvoll ein (er könnte zur Abwechslung im Fernsehen sehen, was er will, und vielleicht könnte er sogar versuchen, auf Dudleys Computer zu spielen). "You could leave me alone here," Harry interjected hopefully (he could watch whatever he liked on TV for a change, and maybe even try playing on Dudley's computer). Tetka Petunija je izgledala kao da je upravo progutala limun. Aunt Petunia looked like she had just swallowed a lemon. – Pa da srušiš kuću dok se vratimo? - Also reißen Sie das Haus ab, während wir zurückkommen? - So you demolish the house by the time we get back? – zakevta ona. - she vowed. – Neću da dignem kuću u vazduh – reče Hari, ali više ga nisu slušali. „Ich will das Haus nicht in die Luft jagen“, sagte Harry, aber sie hörten ihm nicht mehr zu. "I'm not going to blow up the house," said Harry, but they no longer listened to him. – Možda bismo mogli da ga povedemo do zoološkog vrta – reče tetka Petunija polako – ... pa da ga ostavimo u kolima... – To su nova kola, ne može da sedi sâm u njima... Dadli poče glasno da cmizdri. „Vielleicht könnten wir ihn in den Zoo mitnehmen“, sagte Tante Petunia langsam, „… damit wir ihn im Auto lassen können …“ „Es ist ein neues Auto, er kann nicht alleine darin sitzen …“ Dudley begann laut zu wimmern. - Maybe we could take him to the zoo - said Aunt Petunia slowly - ... and leave him in the car... - It's a new car, he can't sit in it alone... Dudley started whining loudly. U stvari, nije stvarno plakao, prošle su godine od kada je zbilja plakao, ali je dobro znao da će, ako izobliči lice i zajeca, dobiti od majke sve što poželi. In fact, he didn't really cry, it had been years since he had really cried, but he knew very well that if he contorted his face and sobbed, he would get whatever he wanted from his mother. – Dadlence-magarence, ne plači. - Dadlence-Esel, weine nicht. - Dudlence-donkey, don't cry. Mama neće dozvoliti da ti on pokvari tvoj poseban dan – uzviknu ona i obgrli ga rukama. Mom won't let him ruin your special day - she exclaimed and wrapped her arms around him. – Ne-neću... da on... ide sa n-n-nama! - I-I don't want... that he... goes with nn-us! – urlao je Dadli između dugih kobajagi jecaja. Dudley roared between long kobayagi sobs. – Uvek sve p-pokvari! – On se zlurado iskezi Hariju iz majčinog zagrljaja. Er grinste Harry aus den Armen seiner Mutter höhnisch an. - He grinned evilly at Harry from his mother's embrace. Baš tada, oglasi se zvonce na ulaznim vratima. Genau in diesem Moment klingelte es an der Haustür. Just then, the doorbell rang. – Oh, Bože, stigli su! - Oh mein Gott, sie sind hier! - Oh, God, they've arrived! – reče tetka Petunija izbezumljeno, i već sledećeg trenutka Dadlijev najbolji prijatelj, Pirs Polkis, ušeta u sobu sa svojom majkom. - said Aunt Petunia frantically, and the next moment Dudley's best friend, Piers Polkis, walked into the room with his mother. Pirs je bio žgoljav dečkić s licem pacova. Pierce war ein magerer Junge mit einem Rattengesicht. Pierce was a chubby boy with a rat face. On je bio taj koji je obično drugima držao ruke iza leđa dok bi ih Dadli udarao. Er war derjenige, der normalerweise die Hände anderer hinter seinem Rücken hielt, während Dudley sie schlug. He was the one who usually held the others' hands behind their backs while Dudley hit them. Dadli istog trenutka prestade da se pretvara da plače. Dudley hörte sofort damit auf, so zu tun, als würde er weinen. Dudley immediately stopped pretending to cry. Pola sata kasnije, Hari, koji još nije mogao da poveruje kakva ga je sreća zadesila, sedeo je na zadnjem sedištu kola Darslijevih s Pirsom i Dadlijem, prvi put u životu na putu u zoološki vrt. Half an hour later, Harry, who still couldn't believe his luck, was sitting in the back seat of the Dursleys' car with Pierce and Dudley, on his way to the zoo for the first time in his life. Teča i tetka nisu mogli ništa pametnije da smisle osim da ga povedu, ali ga je uoči samog polaska teča Vernon pozvao u stranu. Dem Onkel und der Tante fiel nichts Klügeres ein, als ihn mitzunehmen, aber am Vorabend der Abreise des Kurses rief Vernon ihn beiseite. The aunt and uncle couldn't think of anything better than to take him, but right before the aunt was about to leave, Vernon called him aside. – Opominjem te – reče mu tada, unoseći mu u lice svoju veliku modru facu. „Ich warne dich“, sagte sie ihm dann und legte ihr großes blaues Gesicht in sein Gesicht. - I'm warning you - he told him then, bringing his big blue face into his face. – Opominjem te sada, dečače – napraviš li bilo kakvu smicalicu, bilo kakvu – ostaćeš sve do Božića zatvoren u ostavi. - Ich warne dich jetzt, Junge - wenn du irgendeinen Trick machst, irgendeinen - bleibst du bis Weihnachten in der Speisekammer eingesperrt. - I'm warning you now, boy - if you do any trick, of any kind - you'll be locked up in the pantry until Christmas. – Neću ništa da uradim – reče Hari – časna reč... Ali teča Vernon mu nije poverovao. - I won't do anything - said Harry - my word of honor... But Aunt Vernon didn't believe him. Niko mu nikad nije verovao. No one ever believed him. Problem je bio u tome što su se oko Harija često dešavale čudne stvari, i nije imalo smisla objašnjavati Darslijevima da on s tim nema nikakve veze. The problem was that strange things often happened around Harry, and there was no point in explaining to the Dursleys that he had nothing to do with it. Jednom je tetka Petunija, kad joj se već smučilo da gleda kako Hari dolazi od brice a i dalje izgleda kao da mu nisu ni pipnuli kosu, uzela kuhinjske makaze i ošišala ga gotovo do kože, izuzev na čelu, gde je ostavila šiške „da sakriju taj užasni ožiljak“. Als Tante Petunia es einmal satt hatte, Harry dabei zuzusehen, wie er den Rasierer abnahm und immer noch so aussah, als hätten sie seine Haare nicht einmal berührt, nahm sie eine Küchenschere und schnitt sie fast bis auf die Haut, außer auf der Stirn, wo sie einen Pony hinterlassen hatte verbergen, dass eine schreckliche Narbe.“ Once, Aunt Petunia, when she was tired of seeing Harry coming from the shaver and still looking like his hair hadn't been touched, took kitchen scissors and cut him almost to the skin, except for his forehead, where she left bangs "to hide that a terrible scar". Dadli se grohotom smejao Hariju, koji je proveo besanu noć razmišljajući o sutrašnjem odlasku u školu, u kojoj su mu se već podsmevali zbog vrećaste odeće i naočara oblepljenih selotejpom. Dudley lachte laut über Harry, der eine schlaflose Nacht damit verbracht hatte, daran zu denken, morgen zur Schule zu gehen, wo er bereits wegen seiner weiten Klamotten und seiner Schutzbrille verspottet worden war. Dudley laughed uproariously at Harry, who had spent a sleepless night thinking about going to school tomorrow, where he was already being laughed at for his baggy clothes and taped glasses. Međutim, kad se probudio sledećeg jutra, primetio je da mu je kosa ponovo iste dužine kao pre nego što ga je tetka Petunija ostrigala. Als er jedoch am nächsten Morgen aufwachte, bemerkte er, dass seine Haare wieder genauso lang waren wie vor dem Schnitt von Tante Petunia. However, when he woke up the next morning, he noticed that his hair was back to the same length it was before Aunt Petunia cut it. Zbog toga je kažnjen s nedelju dana boravka u ostavi, iako je pokušao da im objasni da ne može da objasni kako mu je kosa tako brzo izrasla. Er wurde deshalb mit einem einwöchigen Aufenthalt in der Speisekammer bestraft, obwohl er versuchte, ihnen zu erklären, dass er sich nicht erklären könne, wie seine Haare so schnell wuchsen. Because of this, he was punished with a week's stay in the pantry, although he tried to explain to them that he could not explain how his hair grew so fast. Drugom prilikom je tetka Petunija htela da ga ugura u Dadlijev odvratan stari džemper (braon s narandžastim tufnama). Bei einer anderen Gelegenheit wollte Tante Petunia es in Dudleys widerlichen alten Pullover (braun mit orangefarbenen Tupfen) stecken. On another occasion, Aunt Petunia wanted to tuck him into Dudley's hideous old sweater (brown with orange tufts). Što je više pokušavala da mu ga navuče preko glave, džemper se sve više smanjivao, dok se najzad nije smanjio na veličinu koja bi pristajala lutki koja se navlači na šaku, ali svakako ne Hariju. Je mehr sie versuchte, ihn über seinen Kopf zu ziehen, desto kleiner wurde der Pullover, bis er schließlich auf eine Größe schrumpfte, die einer Puppe passte, die über eine Faust gezogen wurde, aber sicherlich nicht Harry. The more she tried to pull it over his head, the more the sweater shrunk, until finally it shrunk to a size that would fit a hand puppet, but certainly not Harry. Tetka Petunija je zaključila da se verovatno skupio prilikom pranja tako da, na svoje veliko olakšanje, Hari toga puta nije bio kažnjen. Tante Petunia kam zu dem Schluss, dass er sich wahrscheinlich während der Wäsche angesammelt hatte, also wurde Harry zu seiner großen Erleichterung dieses Mal nicht bestraft. Aunt Petunia figured it must have shrunk in the wash so, much to her relief, Harry hadn't been punished that time. Petunia姨妈认为它一定是在洗涤中缩小了,所以让她松了一口气的是,Harry那次没有受到惩罚。 S druge strane, zapao je u grdne nevolje kad su ga pronašli na krovu školske kuhinje. Andererseits geriet er in große Schwierigkeiten, als sie ihn auf dem Dach der Schulküche fanden. On the other hand, he got into serious trouble when he was found on the roof of the school kitchen. Jednom kad ga je Dadlijevo društvo po običaju čikalo i izazivalo, on se, na vlastito i opšte zaprepašćenje, odjednom stvorio na dimnjaku. Als Dudleys Gesellschaft ihn wie üblich ärgerte und herausforderte, erschuf er sich zu seinem eigenen und allgemeinen Erstaunen plötzlich auf dem Schornstein. Once, when Dudley's company was teasing and challenging him as usual, he, to his own and everyone's astonishment, suddenly appeared on the chimney. Darslijevi su primili jedno vrlo ljutito pismo od Harijeve razredne u kojem im je ona objašnjavala kako se Hari penje po školskim zgradama. Die Darsleys erhielten einen sehr wütenden Brief von Harrys Klassenkameradin, in dem sie ihnen erklärte, wie Harry auf Schulgebäude kletterte. The Dursleys received a very angry letter from Harry's classmate in which she explained how Harry was climbing the school buildings. Dok je on samo hteo (kako je naglas ubeđivao teču Vernona kroz zaključana vrata ostave) da preskoči gomilu kutija naslaganih ispred kuhinjskih vrata. Dabei wollte er gerade (als er Vernon lautstark durch die verschlossene Speisekammertür drängte) den Kistenstapel vor der Küchentür überspringen. While he just wanted (as he convinced Vernon out loud through the locked pantry door) to jump over the pile of boxes stacked outside the kitchen door. Hari je pretpostavljao da ga je vetar poneo usred tog skoka. Harry nahm an, dass der Wind ihn mitten in diesem Sprung weggeblasen hatte. Harry assumed the wind had blown him away mid-jump. Ali danas ništa nije moglo da krene naopako. Aber heute konnte nichts schiefgehen. But nothing could go wrong today. Čak je vredelo biti u društvu Dadlija i Pirsa ako to znači da će provesti dan negde gde nema ni škole, ni ostave, ni dnevne sobe gospođe Fig koja bazdi po kupusu. Es lohnte sich sogar, in Gesellschaft von Dudley und Pierce zu sein, wenn das bedeutete, den Tag irgendwo zu verbringen, wo es keine Schule, keine Speisekammer, kein Wohnzimmer für Mrs. Fig gab, die sich in Kohl sonnte. It was even worth it to be in the company of Dudley and Pierce if it meant spending the day somewhere where there was no school, no pantry, and no cabbage-picking Mrs. Fig's living room. Dok je vozio, teča Vernon se žalio tetka-Petuniji. Während der Fahrt beschwerte sich Onkel Vernon bei Tante Petunia. While driving, Aunt Vernon complained to Aunt Petunia. On je inače voleo da se žali na raznorazne stvari: na ljude na poslu, na Harija, na gradsko veće, na Harija, na banku, pa opet na Harija... To su bile samo neke od njegovih omiljenih žalopojki. Übrigens beschwerte er sich gerne über verschiedene Dinge: Leute bei der Arbeit, Harry, der Stadtrat, Harry, die Bank und dann wieder Harry ... Das waren nur einige seiner Lieblingsbeschwerden. He usually liked to complain about various things: about people at work, about Harry, about the city council, about Harry, about the bank, and again about Harry... Those were just some of his favorite complaints. Ovog jutra žalio se na motocikle. He was complaining about motorcycles this morning. – ... brundaju naokolo kao manijaci, te mlade propalice – govorio je dok ih je jedan motor preticao. - ... they are buzzing around like maniacs, those young losers - he said while a motorcycle overtook them. – Ja sam sanjao motocikl – iznenada se seti Hari. – I to leteći. Teča Vernon zamalo udari u kola ispred njih. Onkel Vernon rammte fast das Auto vor ihnen. The Vernon run almost hit the car in front of them. Okrenu se i dreknu na Harija, lica nalik na ogromnu cveklu s brkovima: – MOTOCIKLI NE LETE! Er drehte sich um und schrie Harry an, sein Gesicht wie eine riesige Rübe mit einem Schnurrbart: - MOTORRÄDER FLIEGEN NICHT! They turned and snarled at Harry, faces like giant beets with mustaches: - MOTORCYCLES DON'T FLY! Dadli i Pirs su se smejuljili. Dudley and Pierce smiled. – Znam da ne lete – reče Hari. "I know they don't fly," said Harry. – Bio je to samo san. - It was just a dream. Ali pokajao se što je išta rekao. Aber er bereute es, irgendetwas gesagt zu haben. But he regretted saying anything. Više od njegovih pitanja, Darslijeve su nervirale Harijeve priče o nečemu što se dešava onako kako ne bi trebalo, bilo da je reč o snu ili čak crtanom filmu – kao da su se bojali da bi mu mogle pasti na pamet neke opasne ideje. More than his questions, the Dursleys were annoyed by Harry's stories about something going wrong, whether it was a dream or even a cartoon - as if they were afraid he might get some dangerous ideas. Bio je vrlo sunčan subotnji dan, i zoološki vrt je bio pun porodica s decom. It was a very sunny Saturday, and the zoo was full of families with children. Darslijevi su na ulazu kupili Dadliju i Pirsu ogromne čokoladne sladolede, a zatim, kada je nasmejana gospođa za kolicima sa slatkišima, pre nego što su uspeli da umaknu, upitala Harija šta želi, kupili i njemu jeftin sladoled na štapiću s ukusom limuna. Die Darlsys kauften am Eingang riesige Schokoladeneiscremes für Dudley und Pierce, und als die lächelnde Dame hinter dem Süßigkeitenwagen, bevor sie entkommen konnten, Harry fragte, was er wolle, kauften sie ihm auch billiges Eiscreme mit Zitronengeschmack Stock. The Dursleys bought Dudley and Pierce huge chocolate popsicles at the entrance, and then, when the smiling lady behind the candy cart asked Harry what he wanted before they could slip away, bought him a cheap lemon-flavored popsicle stick as well. „Nije ni loš“, mislio je Hari, ližući ga, dok su posmatrali gorilu kako se češka po glavi, neverovatno nalik Dadliju, samo što nije imao plavu kosu. „Auch nicht schlecht“, dachte Harry und leckte ihn, während sie zusahen, wie der Gorilla seinen Kopf kratzte, unglaublich wie Dudley, nur dass er keine blonden Haare hatte. Not bad either, Harry thought, licking him as they watched the gorilla scratch his head, looking remarkably like Dudley, except he didn't have the blond hair. Hari odavno nije proveo tako lepo jutro. Harry hatte lange nicht mehr so einen schönen Morgen gehabt. Harry hadn't had such a nice morning in a long time. Pazio je da u šetnji drži izvesno odstojanje od Darslijevih, kako se Dadli i Pirs, kojima su još pre vremena za ručak životinje počele da bivaju dosadne, ne bi vratili svom omiljenom hobiju i počeli da ga ćuškaju. Er achtete darauf, etwas Abstand zu Darsleys Spaziergang zu halten, da Dudley und Pierce, deren Tiere vor der Mittagszeit lästig geworden waren, nicht zu ihrem Lieblingshobby zurückkehren und anfangen würden, ihn zu streicheln. He was careful to keep a certain distance from the Dursleys during the walk, so that Dudley and Pierce, who had started to get bored with the animals even before lunchtime, would not return to their favorite hobby and start teasing him. Ručali su u restoranu zoo vrta, i kad je Dadli počeo da besni i urla što njegov voćni kup nije dovoljno velik, teča Vernon mu kupi drugi, a Hariju dozvoliše da smaže prvi. Sie aßen im Restaurant des Zoos zu Mittag, und als Dudley anfing, wütend zu werden und zu schreien, dass sein Obstbecher nicht groß genug sei, kaufte Onkel Vernon ihm einen anderen und ließ Harry den ersten braten. They had lunch in the zoo's restaurant, and when Dudley started throwing a tantrum and howling that his fruit cup wasn't big enough, Aunt Vernon bought him another one, and Harry was allowed to chow down on the first one. Hari će tek kasnije shvatiti da je trebalo da zna kako je sve krenulo i suviše lepo da bi potrajalo. Erst später würde Harry erkennen, dass er wissen musste, wie alles begann und zu schön, um von Dauer zu sein. Harry would only realize later that he should have known how it all turned out too good to last. Posle ručka pošli su u kućicu s gmizavcima. After lunch they went to the reptile house. Unutra je bilo hladno i mračno, a duž zidova su bila osvetljena staklena okna. Drinnen war es kalt und dunkel, und an den Wänden waren Glasfenster erleuchtet. It was cold and dark inside, and along the walls were lighted glass panes. Iza njih su puzale najrazličitije vrste guštera i zmija i uvijale se preko komada drveta i kamenja. Behind them crawled all kinds of lizards and snakes and twisted themselves over pieces of wood and stones. Dadli i Pirs su hteli da vide ogromne otrovne kobre i debele kostolomne pitone. Dudley und Pierce wollten riesige giftige Kobras und fette, knochenbrechende Pythons sehen. Dudley and Pierce wanted to see huge venomous cobras and fat bone-crushing pythons. Dadli je brzo pronašao najveću zmiju na tom mestu. Dudley quickly found the largest snake in the area. Mogla bi dvaput da se obmota oko teča Vernonovih kola i zdrobi ih kao limenku – ali u tom trenutku nije delovala naročito raspoložena za tako nešto. Sie könnte sich zweimal um den Kurs von Vernons Auto wickeln und sie wie eine Dose zerquetschen – aber in diesem Moment schien sie nicht besonders in der Stimmung für so etwas zu sein. She could wrap her arms around Vernon's car twice and crush it like a can – but she didn't seem particularly in the mood to do so at the moment. Zapravo, čvrsto je spavala. In fact, she was fast asleep. Dadli pribi nos uz staklo, zureći u njene svetlucave smeđe namotaje. Dudley drückte seine Nase gegen das Glas und starrte auf die glänzenden braunen Windungen. Dudley pressed his nose against the glass, staring at her glistening brown coils. – Nek se mrdne – kmečao je svom ocu. - Let him move - he shouted to his father. Teča Vernon poče da kucka po staklu, ali zmija se ne pomeri. Techa Vernon began tapping on the glass, but the snake didn't move. – Probaj ponovo – naredi Dadli. - Try again - ordered Dudley. Teča Vernon nastavi oštro da udara po staklu zglobovima prstiju, ali zmija nastavi da drema. Techa Vernon continued to strike the glass sharply with his knuckles, but the snake continued to doze. – Ovo je dosadno – tiho zakuka Dadli, i odgega se dalje. - This is boring - Dudley whined softly, and moved on. Hari priđe terarijumu sa zmijom, i stade pomno da je odmerava. Harry walked over to the terrarium with the snake, and carefully measured it. Ne bi se iznenadio da je uginula od dosade – nije imala nikakvog društva osim glupih ljudi koji su je po čitav dan uznemiravali lupkajući prstima po staklu. I wouldn't be surprised if she died of boredom - she had no company except stupid people who disturbed her all day by tapping their fingers on the glass. To je bilo još gore nego imati spavaću sobu u ostavi, u kojoj je jedini posetilac bila tetka Petunija koja ga je budila lupajući po vratima – tamo je bar mogao da se muva po ostalim delovima kuće. That was worse than having a bedroom in the pantry, where the only visitor was Aunt Petunia who woke him up by banging on the door - at least there he could roam around the rest of the house. Zmija iznenada otvori svoje prodorne oči. The snake suddenly opened its piercing eyes. Lagano, vrlo lagano, podizala je glavu dok joj se oči nisu našle u istoj ravni s Harijevim. Slowly, very slowly, she lifted her head until her eyes were level with Harry's. Ona mu namignu. She winked at him. Hari je blenuo u nju. Harry starrte sie an. Harry glared at her. Onda se brzo osvrnu da vidi da li je iko išta primetio. Dann sahen sie sich schnell um, um zu sehen, ob jemand etwas bemerkt hatte. Then he quickly looked back to see if anyone had noticed anything. Nije. Ponovo se okrenu ka zmiji i uzvrati joj mig. Er wandte sich wieder der Schlange zu und erwiderte das Zwinkern. He turned back to the snake and winked back. Zmija izvi glavu u pravcu teče Vernona i Dadlija a zatim prevrnu očima ka plafonu. Die Schlange drehte ihren Kopf in die Richtung von Vernon und Dudley und rollte dann mit den Augen zur Decke. The snake cocked its head in the direction of Vernon and Dudley's flow and then rolled its eyes to the ceiling. Taj pogled je jasno govorio Hariju: Meni je tako stalno. Dieser Blick machte Harry klar: Es ist so konstant für mich. That look told Harry clearly: I feel like this all the time. – Znam – promrmlja Hari kroz staklo, mada nije bio siguran da li ga zmija čuje. "I know," Harry muttered through the glass, though he wasn't sure if the snake could hear him. – Mora da te to strašno nervira. Zmija žustro klimnu glavom. The snake nodded briskly. – Odakle si uopšte? - Woher kommst du überhaupt? – upita Hari. Zmija pokaza repom na malu tablu uz staklo. Hari radoznalo pogleda u nju. Harry sah sie neugierig an. Harry looked at her curiously. Boa Constrictor (Udav), Brazil. Boa Constrictor, Brazil. – Je l' ti tamo bilo lepo? - Did you have a good time there? Boa još jednom pokaza repom na tablu, i Hari pročita nastavak: Ovaj primerak je uzgojen u zoološkom vrtu. Boa pointed his tail at the board once more, and Harry read the continuation: This specimen was bred in a zoo. – A tako... znači, nikada nisi bila u Brazilu? Dok je zmija odmahivala glavom, gromoglasan vrisak iza Harijevih leđa natera ih oboje da poskoče: – DADLI! Als die Schlange ihren Kopf schüttelte, ließ ein donnernder Schrei hinter Harrys Rücken sie beide zusammenzucken: „DADLY!“ As the snake shook its head, a thunderous scream from behind Harry made them both jump: - DUDLEY! GOSPODINE DARSLI! MR DURSLEY! DOĐITE DA VIDITE OVU ZMIJU! COME SEE THIS SNAKE! NEĆETE POVEROVATI SVOJIM OČIMA! Dadli se dogega do njih što je brže mogao. Dudley griff so schnell er konnte nach ihnen. Dudley made his way to them as fast as he could. – Sklanjaj mi se s puta – reče, munuvši Harija u rebra. „Geh mir aus dem Weg“, sagte er und stach Harry in die Rippen. "Get out of my way," he said, jabbing Harry in the ribs. Zatečen nespreman, Hari se pruži po betonskom podu. Caught off guard, Harry stretched out on the concrete floor. Ono što se potom dogodilo zbilo se tako brzo da niko nije ni video kako se to desilo – jednog trenutka Pirs i Dadli su se naginjali ka staklu, a već sledećeg su poskočili unazad vrišteći od straha. What happened next happened so quickly that no one even saw it happen – one moment Pierce and Dudley were leaning towards the glass, and the next they were jumping backwards screaming in fear. Hari se pridiže i ispusti krik iznenađenja; staklo terarijuma s udavom je iščezlo. Harry stand auf und stieß einen überraschten Schrei aus; das Glas des ertrinkenden Terrariums ist verschwunden. Harry stood up and let out a cry of surprise; the boa constrictor glass is gone. Velika zmija se brzo odmotavala, spuštajući se na pod – dok su ljudi oko zmijske kućice vrištali i bežali ka izlazu. The large snake quickly uncoiled, dropping to the floor – as the people around the snake's house screamed and ran for the exit. U trenutku kad je zmija brzo skliznula pored njega, Hari je mogao da se zakune da je čuo tih siktav glas kako kaže: – Brazilu, eto me, ssstižem... Hvala, amigo. In dem Moment, in dem die Schlange schnell an ihm vorbeiglitt, hätte Harry schwören können, dass er eine leise, zischende Stimme sagen hörte: „Brasilien, hier komme ich … Danke, Amigo.“ The moment the snake quickly slithered past him, Harry could have sworn he heard a low hissing voice say, “Brazil, here I come, ssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssings Čuvar kuće s gmizavcima bio je u šoku. Vogteren af krybdyrhuset var i chok. The keeper of the reptile house was in shock. – Ali staklo... – neprekidno je ponavljao – gde li je samo nestalo? „Aber das Glas ...“, wiederholte er immer wieder, „wo ist es geblieben?“ - But the glass... - he kept repeating - where did it just disappear? Direktor zoo vrta je lično skuvao tetka-Petuniji šolju jakog, zaslađenog čaja, neprestano se izvinjavajući. The director of the zoo personally made Aunt Petunia a cup of strong, sweetened tea, constantly apologizing. Pirs i Dadli su samo mogli da procede nepovezane besmislice. Pierce og Dudley kunne kun udstøde usammenhængende sludder. Pierce und Dudley konnten nur den unzusammenhängenden Unsinn durchschauen. Pierce and Dudley could only spout incoherent gibberish. Koliko je Hari mogao da vidi, zmija je samo razigrano razjapila i zatvorila čeljust kraj njihovih peta dok je prolazila, ali kad su se kasnije našli u teča Vernonovim kolima, Dadli je pričao kako samo što mu nije pregrizla nogu, dok se Pirs kleo da je pokušala da ga nasmrt zadavi. Soweit Harry sehen konnte, öffnete die Schlange nur spielerisch den Mund und schloss ihren Kiefer in der Nähe ihrer Fersen, als sie vorbeifuhr, aber als sie sich später in einem Leck in Vernons Auto wiederfanden, sagte Dudley, er hätte sich fast ins Bein gebissen, während Pierce schwor, dass er es war versucht, ihn zu erwürgen. As far as Harry could see, the snake just gaped playfully and closed its jaws at their heels as it passed, but when they found themselves in Vernon's car later, Dudley was talking about how it almost bit his leg, while Pierce swore it had tried to strangle him to death. I što je najgore, bar što se tiče Harija, Pirs se napokon dovoljno smirio i rekao: – Hari je razgovarao s njom, zar ne, Hari? And worst of all, at least as far as Harry was concerned, Piers finally calmed down enough to say, "Harry talked to her, didn't he, Harry?" Teča Vernon je sačekao da Pirs izađe iz kuće pre nego što se okomio na Harija. Onkel Vernon ventede på, at Pierce skulle forlade huset, før han vendte sig mod Harry. Teca Vernon wartete darauf, dass Pierce das Haus verließ, bevor sie Harry anmachte. Uncle Vernon waited for Pierce to leave the house before turning to Harry. Bio je toliko ljut da nije mogao ni da govori. He was so angry that he couldn't even speak. Jedva je uspeo da izusti: – Idi... ostava... ostani... nema jela... – pre nego što se sručio u stolicu, te je tetka Petunija morala da odjuri i donese mu veliku čašu brendija. Er schaffte es kaum zu sagen: - Geh ... geh ... bleib ... nichts zu essen ... - bevor er auf einen Stuhl zusammenbrach, musste Tante Petunia weglaufen und ihm ein großes Glas Brandy bringen. He barely managed to get out: - Go... pantry... stay... no food... - before he collapsed into a chair, and Aunt Petunia had to rush over and bring him a large glass of brandy. * * * Mnogo kasnije, dok je ležao u mračnoj ostavi, Hari je žalio što nema sat. * * * Langt senere, da han lå i det mørke lagerrum, fortrød Harry, at han ikke havde et ur. * * * Viel später, als er in der dunklen Speisekammer lag, bedauerte Harry, keine Uhr zu haben. * * * Much later, as he lay in the dark storeroom, Harry regretted not having a watch. Nije znao koliko je sati, pa nije bio siguran da li su Darslijevi konačno zaspali. Tek onda bi mogao da rizikuje da se odšunja do kuhinje i nešto prezalogaji. Nur dann konnte er es riskieren, sich in die Küche zu schleichen und etwas zu essen. Only then could he risk sneaking off to the kitchen and grabbing a bite to eat. Živeo je s Darslijevima već skoro deset godina, deset nesrećnih godina, otkad zna za sebe, od vremena kad je bio beba i izgubio roditelje u saobraćajnom udesu. He had lived with the Dursleys for almost ten years, ten unhappy years, as long as he could remember, since he was a baby and lost his parents in a car accident. Nije mogao da se seti da li je bio s roditeljima u kolima kad su poginuli. Han kunne ikke huske, om han var sammen med sine forældre i bilen, da de døde. He could not remember if he was with his parents in the car when they died. Ponekad, kada bi prebirao po sećanju tokom dugih sati koje je provodio u ostavi, sinula bi mu pred očima neobična vizija: zaslepljujuć blesak zelenog svetla i bol, koji ga žeže u predelu čela. Manchmal, wenn er in seiner Erinnerung nach den langen Stunden, die er in der Speisekammer verbracht hatte, stöberte, tauchte eine ungewöhnliche Vision vor seinen Augen auf: ein greller grüner Lichtblitz und Schmerz, der in seiner Stirn brannte. Sometimes, when he was sorting through his memory during the long hours he spent in the pantry, an unusual vision would flash before his eyes: a blinding flash of green light and a searing pain in his forehead. To je, pretpostavljao je, bilo sećanje na sudar, mada nije mogao da shvati otkud sva ta zelena svetlost. It was, he supposed, the memory of the crash, though he couldn't figure out where all that green light was coming from. Uopšte nije mogao da se seti svojih roditelja. Tetka i teča nisu nikada govorili o njima, a njemu je, razume se, bilo zabranjeno da pita. Meine Tante und mein Onkel sprachen nie darüber, und es war ihm natürlich verboten, danach zu fragen. Aunt and uncle never talked about them, and he, of course, was forbidden to ask. U kući nije bilo nijedne njihove fotografije. There were no photos of them in the house. Kad je bio mlađi, Hari je sanjario o kakvom nepoznatom rođaku koji bi došao da ga odvede nekud daleko, ali se to nikada nije dogodilo; njegov jedini rod bili su Darslijevi. When he was younger, Harry had dreamed of some unknown relative coming to take him somewhere far away, but it never happened; his only relatives were the Dursleys. Ipak, ponekad mu se činilo (ili se, možda, tome nadao) da ga nepoznati ljudi na ulici dobro poznaju. Men nogle gange forekom det ham (eller måske håbede han det), at fremmede på gaden kendte ham godt. However, sometimes it seemed to him (or perhaps he hoped so) that strangers on the street knew him well. Pri tom su to bili vrlo neobični stranci. Moreover, they were very unusual foreigners. Jednom, dok je bio u kupovini s tetkom Petunijom i Dadlijem, jedan mršav čovek s ljubičastim cilindrom mu se naklonio. Once, while he was shopping with Aunt Petunia and Dudley, a skinny man in a purple top hat bowed to him. Pošto ga je besno upitala poznaje li tog čoveka, tetka Petunija ih je navrat-nanos izvela iz prodavnice, ne kupivši ništa. Als sie ihn wütend fragte, ob sie den Mann kenne, holte Tante Petunia sie hin und wieder aus dem Laden, ohne etwas zu kaufen. After angrily asking him if he knew the man, Aunt Petunia led them out of the store again and again without buying anything. Jednom mu je starica divljačnog izgleda, odevena skroz u zeleno, veselo mahnula u autobusu. Einmal winkte eine wild aussehende alte Frau, ganz in Grün gekleidet, fröhlich im Bus. Once a wild-looking old woman, dressed all in green, gave him a cheerful wave on the bus. Ćelavko u dugom purpurnom ogrtaču snažno se rukovao s njim na ulici i odšetao dalje bez ijedne reči. En skaldet mand i en lang lilla kappe rystede hans hånd kraftigt på gaden og gik uden et ord. Der glatzköpfige Mann im langen lila Umhang schüttelte ihm auf der Straße energisch die Hand und ging wortlos davon. A bald man in a long purple cloak shook his hand vigorously in the street and walked away without a word. Najčudnije od svega bilo je to što su svi ti ljudi naglo nestajali čim bi Hari pokušao da ih pažljivije osmotri. Det mærkeligste af det hele var, at alle disse mennesker pludselig forsvandt, så snart Harry prøvede at se nærmere på dem. The strangest thing of all was that all of these people suddenly disappeared as soon as Harry tried to take a closer look at them. U školi Hari nije imao nikoga. Harry had no one at school. Svi su znali da Dadlijeva družina mrzi tog čudnog Harija Potera u dronjavoj odeći i s polomljenim naočarima, a niko nije hteo da se zamera Dadlijevoj bandi. Jeder wusste, dass Dudleys Gesellschaft diesen seltsamen Harry Potter in zerrissenen Kleidern und zerbrochenen Gläsern hasste, und niemand wollte Dudleys Bande übel nehmen. Everyone knew that Dudley's gang hated that strange Harry Potter in ragged clothes and broken glasses, and no one wanted to hold a grudge against Dudley's gang.