Višejezičnost boja | Ivana Jakovljev | TEDxNoviSad - YouTube Mehrsprachige Farben | Ivana Jakovljev | TEDxNoviSad – YouTube Multilingual colors | Ivana Jakovljev | TEDxNoviSad - YouTube Colori multilingue | Ivana Jakovljev | TEDxNoviSad - YouTube Cores multilíngues | Ivana Jakovljev | TEDxNoviSad - YouTube Многоязычные цвета | Ивана Яковлев | TEDxNoviSad – YouTube Çok dilli renkler | Ivana Jakovljev | TEDxNoviSad - YouTube

Prevodilac: Ivana Korom Lektor: Aleksandar Korom Translator: Ivana Korom Lecturer: Aleksandar Korom

Ja se bavim istraživanjem boja I do color research

i jednostavnim zadacima ispitujem kako ljudi vide boje. and with simple tasks I examine how people see colors.

Ispitanicima pokazujem nekoliko boja i pitam ih da li mogu da ih razlikuju. I show the respondents a few colors and ask them if they can tell them apart.

I oni to obično mogu bez problema. And they can usually do it without a problem.

Onda sam ih jednom, onako usput, pitala: "Koja boja vam se najviše sviđa?" Then once, just by the way, I asked them: "Which color do you like the most?"

i shvatila da veoma čudno odgovaraju: and realized that they answered very strangely:

"Desna, srednja, ona prva." "Right, middle, first one."

Pa sam ih pitala: "Što mi ne kažete ime boje?" So I asked them: "Why don't you tell me the name of the color?"

Na šta su oni govorili: What did they say:

"Pa sve tri su narandžaste" ili: "Pa sve tri su tirkizne." "Well, all three are orange" or: "Well, all three are turquoise."

Iako su moji ispitanici videli šest boja, oni su znali samo dva naziva. Although my subjects saw six colors, they only knew the names of two.

Iz njihovih odgovora, From their answers,

izgledalo je kao da kada počnemo da govorimo o bojama, it seemed like when we started talking about colors,

mi u jeziku smanjimo rezoluciju onoga što zapravo možemo da vidimo. we in language reduce the resolution of what we can actually see.

Pa je tako sve ovo narandžasto, a sve ovo je tirkizno. So all this is orange, and all this is turquoise.

I tako je počelo da me zanima pitanje And so I became interested in the question

kakva je veza između boja i njihovih naziva, what is the relationship between colors and their names,

odnosno kakva je veza između boja i jezika koji govorimo? that is, what is the connection between colors and the language we speak?

Istraživanja pokazuju Research shows

da ljudi mogu da vide više od dva miliona različitih nijansi. that humans can see more than two million different shades.

Ali koliko naziva za boje znaju? But how many color names do they know?

Ja sam se ovo pitala za govornike srpskog jezika, I was wondering about Serbian speakers,

od kojih sam tražila da mi navedu sve nazive za boje koje znaju. from whom I asked them to give me all the names for the colors they know.

I šta sam dobila? And what did I get?

Pojavilo se 69 različitih naziva za boje u srpskom jeziku. 69 different names for colors appeared in the Serbian language.

Međutim, najveći broj naziva koje je navela jedna osoba je bio 36. However, the largest number of names given by one person was 36.

A u proseu, ljudi su navodili po 16 naziva za boje. And in the prose, people listed 16 names for colors.

Znači, za dva miliona različitih nijansi mi koristimo samo 16 naziva. So, for two million different shades, we use only 16 names.

Slični rezultati se dobijaju i u drugim jezicima. Similar results are obtained in other languages.

Obično se navodi između 10 i 20, a najviše do 50 različitih naziva. Usually between 10 and 20, up to 50 different names are listed.

Šta se ovde zapravo dešava? What is actually going on here?

Mi veliki broj sličnih nijansi koje možemo da vidimo We a large number of similar shades that we can see

grupišemo u jednu kategoriju boja kojoj dajemo naziv. we group into one category of colors to which we give a name.

Ovo je stvar takozvane kognitivne ekonomije. This is a matter of the so-called cognitive economy.

Naš kognitivni sistem ima ograničen kapacitet, Our cognitive system has a limited capacity,

i teži da veliki broj informacija kojima smo izloženi svake sekunde and tends to the large amount of information we are exposed to every second

svede na manji broj grupa koje je onda lakše pamtiti i obrađivati. reduce to a smaller number of groups, which are then easier to remember and process.

Pa tako kaže: So he says:

"OK, nek' mi sve ovo bude zeleno, a nek' mi svi crnogorci budu lenji, "OK, let all this be green to me, and let all Montenegrins be lazy to me,

jer ko će, zaboga, obrađivati informaciju o svakom crnogorcu posebno?!" because who, for God's sake, will process the information about each Montenegrin separately ?! "

Sa stanovišta uštede energije, ovaj princip je odličan. From an energy saving standpoint, this principle is great.

Sa stanovišta istinitosti i političke korektnosti, ne baš uvek. From the point of view of truthfulness and political correctness, not always.

Ovakva kognitivna ekonomija ima još jednu veoma važnu posledicu. This kind of cognitive economy has another very important consequence.

A to je laka i uspešna komunikacija. And that is easy and successful communication.

Na primer, ako vam neko kaže: "Molim te, dodaj mi plavu jaknu", For example, if someone says to you, "Please pass me the blue jacket,"

vi ćete tu poruku razumeti you will understand that message

čak iako tu konkretnu nijansu jakne nikada ranije niste videli. even though you've never seen that particular shade of jacket before.

Ili ako vam se, kojim slučajem desi Or if it happens to you, by any chance

da po prvi put u životu treba da deaktivirate bombu, that for the first time in your life you need to defuse a bomb,

i neko vam kaže: "Ne presecaj crvenu žicu", and someone tells you: "Don't cut the red wire",

vama je jasno koje žice treba da se klonite. it is clear to you which wires you need to stay away from.

Ali šta ako tu rečenicu izgovara, na primer, Mel Gibson u američkom filmu? But what if that sentence was uttered by, for example, Mel Gibson in an American film?

Da li je ta njegova "red wire" ista ona "crvena žica" koju vi zamišljate? Is this "red wire" of his the same "red wire" that you imagine?

Zašto je ovo zanimljivo?

Na svetu se govori oko 6.500 različitih jezika

i pitanje je da li svi ti jezici na isti način grupišu onih dva miliona nijansi. and the question is whether all those languages group those two million shades in the same way.

Ako govorite još neki jezik osim srpskog, čini vam se da da. If you speak a language other than Serbian, you seem to.

Crveno je isto što i "red", isto što i "rojo", isto što i "piroš". Red is the same as "red", the same as "rojo", the same as "pirosh".

Upravo ovo lako prevođenje naziva sa jezika na jezik

je dovelo do najpoznatijeg istraživanja naziva za boje has led to the most famous exploration of color names

koje je sprovedeno na 98 svetskih jezika. which was conducted in 98 world languages.

Glavni zaključak ovog istraživanja je bio The main conclusion of this research was

da svi jezici prolaze kroz iste faze razvoja rečnika boja, that all languages go through the same stages of color vocabulary development,

završavajući sa istih 11 osnovnih naziva za boje. ending with the same 11 basic color names.

Osnovni nazivi su oni koje govornici često koriste The basic names are those that speakers often use

i oni koji se lako komuniciraju.

Govornici ih lako imenuju, Speakers name them easily,

i odlično se slažu oko toga kako oni izgledaju. and they agree very well on what they look like.

Tih 11 osnovnih naziva u srpskom jeziku bi bili:

plavo, crveno, žuto, zeleno, crno, belo, blue, red, yellow, green, black, white,

sivo, roze, ljubičasto, narandžasto i braon. grey, pink, purple, orange and brown.

Ali da li su se ovi nazivi pojavili u mojoj studiji? But did these names appear in my study?

Apsolutno.

To zaista jesu bili najčešće korišćeni nazivi.

Ali pogledajte ove nazive koji su se javili na dnu liste, But look at these names that came up at the bottom of the list,

kao što je purpurna, ružičasta, azurna, metalik. such as purple, pink, azure, metallic.

To su takozvani neosnovni nazivi za boje. These are the so-called non-basic names for colors.

Njih govornici srpskog retko koriste Serbian speakers rarely use them

i kod njih postoji veoma loš konsenzus oko toga kako one zapravo izgledaju.

Ima li ovo ikakve veze s našim svakodnevnim životom?

Itekako. Absolutely.

Nedavno je u novinama objavljen članak An article was recently published in the newspaper

o tome kako je jedan Beograđanin imao problem -

ili što bi novine rekle "pakao" - or what the newspapers would say "hell" -

da registruje motor, to register the engine,

jer u policiji nisu mogli da se dogovore koju boju da upišu u dozvolu. because the police could not agree on which color to enter in the license.

Posle dugog većanja upisali su "žuta", After much deliberation, they entered "yellow",

a prema podacima proizvođača, u pitanju je neka platinasta metalik, and according to the manufacturer, it's a platinum metallic,

koja vuče na svetlo-braon. which pulls on light brown.

Kontroleri na tehničkom pregledu su odbili da upišu žuta, The controllers at the technical inspection refused to enter the yellow,

jer je njima to više ličilo na neku nijansu ljubičaste. because to them it looked more like a shade of purple.

(Smeh)

Vlasniku ovog motora ova situacija sigurno nije bila zabavna kao meni, The owner of this engine was certainly not as amused by this situation as I was,

ali ovo je zaista odličan primer toga

kakva je veza između boja i jezika koji govorimo.

Boja motora na slici se u srpskom jeziku opisuje neosnovnim nazivima, The color of the engine in the picture is described in the Serbian language by non-basic names,

kod kojih, kao što sam vam rekla, a registracija ovog motora je i potvrdila, in which, as I told you, and the registration of this engine has confirmed,

postoji urnebesno loš konsenzus oko toga kako one zapravo izgledaju. there is a hilariously poor consensus on what they actually look like.

Ako još uvek niste sasvim uvereni zašto je ovo važno,

zamislite istu ovu situaciju, samo u malo drugačijem kontekstu.

Zamislite da pilot dobije instrukciju Imagine a pilot being briefed

da počne da sleće kada se upali platinasta lampica. to start landing when the platinum light comes on.

Ne bi baš bilo zgodno da on 45 minuta veća o tome It wouldn't be very convenient if he talked about it for 45 minutes

da li to njemu ipak vuče na svetlo-ljubičasto. does it still attract him to light purple?

Ovo se naravno ne događa,

jer mi istražujemo vezu između boja i jezika,

i znamo koje boje treba da budu svetla na semaforu, saobraćajni znaci, and we know what colors should be the traffic lights, traffic signs,

signali na komandnim tablama, signals on dashboards,

kako bismo uspešno preneli i razumeli poruku. in order to successfully convey and understand the message.

Ali korišćenje naziva za boje ne pospešuje samo komunikaciju, But using color names not only enhances communication,

već se ispostavlja da utiče na nešto mnogo bazičnije. but it turns out to affect something much more basic.

Na to koliko brzo reagujemo i to na nivou milisekundi. How quickly we react and that at the level of milliseconds.

Ako pokažete ljudima dve boje i pitate da li mogu da ih razlikuju,

oni će biti brži u davanju odgovora they will be quicker to respond

ako te dve boje u jeziku koji oni govore imaju različite nazive,

na primer plava i zelena, for example blue and green,

nego ako imaju isti naziv, ne primer dve različite nijanse plave, but if they have the same name, not for example two different shades of blue,

čak i ako objektivnim merama kontrolišete razlike između ovih boja. even if you control for the differences between these colors by objective measures.

Ovaj efekat se zove kategorička percepcija boja. This effect is called categorical color perception.

I ako govorimo o jeziku koji ima različite nazive za plavu i zelenu,

kao što je srpski, kao što je engleski,

onda važi ovaj primer koji sam navela. then this example I mentioned applies.

Međutim, ako odete u Namibiju, However, if you go to Namibia,

kao što su radili istraživači sa univerziteta u Eseksu, as researchers from the University of Essex did,

i tamo pronađete Himba pleme, and there you find the Himba tribe,

videćete da oni za plavu i zelenu koriste jedan naziv. you will see that they use the same name for blue and green.

Stoga oni nisu brži u razlikovanju plavih od zelenih nijansi. Therefore, they are not faster at distinguishing blue from green shades.

Njima je to ista boja, samo različite nijanse.

Ili ako odete u neku zemlju mediteranske regije,

kao što je na primer Grčka,

tamo ćete sresti govornike you will meet the speakers there

koji često koriste dva različita naziva za plavu.

Što ne čudi, imajući u vidu srećne okolnosti u kojima žive. Which is not surprising, considering the happy circumstances in which they live.

Istraživanja sa univerziteta u Lankasteru su potvrdila

da su ovi govornici zaista efikasniji u razlikovanju plavih nijansi that these speakers are indeed more efficient at distinguishing blue hues

za koje imaju različite nazive. for which they have different names.

Mi u srpskom jeziku takođe imamo još jedan naziv za plavo In the Serbian language, we also have another name for blue

koji koristimo da opišemo tamno plave nijanse, a to je teget.

Takođe imamo i naziv za tamno crveno, bordo, We also have a name for dark red, burgundy,

koji su moji ispitanici veoma često navodili. which my interviewees mentioned very often.

Mene su ovi nazivi posebno zainteresovali.

Da li to što ih koristimo znači i da smo brži u razlikovanju plavih, Does the fact that we use them mean that we are faster in distinguishing blue,

odnosno crvenih nijansi? i.e. red shades?

Da bih to ispitala, To examine it,

morala sam prvo da proverim da li mi, govornici srpskog jezika, I had to first check whether we, speakers of the Serbian language,

znamo šta su teget i bordo,

ili su ti nazivi nejasni, kao platinum i metalik. or those names are vague, like platinum and metallic.

Da bih to ispitala, svojim ispitanicima sam veliki broj puta

pokazivala pojedinačne plave i crvene nijanse

i tražila od njih da ih imenuju.

I šta se desilo?

Ispitanici su bili veoma konzistentni u svojim odgovorima,

i pokazali su veoma visok nivo slaganja and they showed a very high level of agreement

oko toga gde prestaje plavo, a počinje teget, around where the blue ends and the dark begins,

odnosno gde prestaje crveno, a počinje bordo.

Dakle, teget i bordo jesu zgodne boje za motorna vozila, So, taupe and burgundy are good colors for motor vehicles,

ukoliko želite jednostavnu registraciju u ovoj zemlji,

doduše nije da je to baš jedini uslov. although it is not the only condition.

Ali da li korišćenje ovih naziva dovodi do onog finog ubrzanja u reagovanju

koje sam vam spominjala?

To sam ispitivala veoma jednostavnim zadatkom. I tested that with a very simple task.

Ispitanicima sam prikazivala tri kvadrata

i tražila sam od njih da mi kažu

koji od dva donja kvadrata je isti kao gornji: levi ili desni.

Nikakve nazive za boje nisam spominjala, od njih nisam tražila da imenuju boje,

samo mi recite koji od dva donja kvadrata je isti kao gornji.

Šta se desilo?

Ispitanici su bili za 100 milisekundi brži

ako su na ekranu bila prikazana dva teget i jedan plavi kvadrat,

nego ako su na ekranu bili prikazani različiti teget

ili različiti plavi kvadrati.

Time je kategorička percepcija boja

po prvi put demonstrirana i na srpskom jeziku.

Ista stvar se desila i sa bordo i crvenim nijansama,

međutim, time je kategorička percepcija boja u ovoj vrsti zadataka

po prvi put demonstrirana na crvenim nijansama u bilo kom jeziku.

Ali zašto nama ovi nazivi uopšte ubrzavaju reagovanje?

Setite se one kognitivne ekonomije koju sam pominjala na početku.

Nama jezik pomaže da grupišemo stvari iz okruženja na optimalan način

i da njima efikasno baratamo.

Pa tako, ako ste Eskim,

onda vam je zgodno da znate više naziva za različite vrste snega

i da te vrste dobro razlikujete.

Ako ste sudija na izložbama pasa, onda je super da znate nazive rasa,

i da ih dobro razlikujete.

Jer ako, kao ja, niste, onda to neće biti slučaj.

[Mali beli pas]

(Smeh)

Ako ste okruženi plavetnilom,

zgodno vam je da možete precizno da komunicirate o plavim nijansama.

Ali to ne znači da ljudi vide drugačije.

Ili vide bolje.

Oni samo jesu ili nisu naučili klasifikaciju.

Setite se onog primera sa početka,

mi ovde vidimo tri boje, ali znamo jedan naziv.

Međutim, neki slikar, moler, grafički dizajner

ovde zna možda bolju klasifikaciju nego ja.

Dakle, jezik nama pomaže da organizujemo našu mentalnu sliku sveta

na način koji je nama najpotrebniji i najkorisniji.

A zašto mi onda klasifikujemo teget i bordo?

Na ovo pitanje nemam odgovor, ali bih volela da ga saznam.

Naime, postoji hipoteza istraživača iz Estonije

da se više naziva za crveno često koristi u zemljama sa komunističkom prošlošću.

Isto tako, pričali su mi o pionirskim teget uniformama i teget suknjama -

moguće da je to razlog zašto se naziv teget

i dalje često koristi u srpskom jeziku.

Međutim, odgovore na ova pitanja moram potražiti u nekoj budućoj saradnji

sa istoričarima, lingvistima,

ili doduše bilo kim, koga uspem da ubedim

da su teget i bordo neizmerno zabavne stvari.

Na kraju, spomenula bih još jednu veoma važnu stvar.

Ako jezik utiče na to kako razlikujemo boje,

kako onda boje razlikuju ljudi koji govore više od jednog jezika?

Postojećih istraživanja na ovu temu je veoma malo,

i sva su imala isti problem:

dostupnost dvojezičnih govornika.

Mi smo u Vojvodini okruženi ljudima

koji od rođenja govore još neki jezik osim srpskog:

rusinski, rumunski, slovački, mađarski.

Ja sam odabrala da radim sa dvojezičnim govornicima mađarskog i srpskog jezika

jer mi ova kombinacija jezika omogućava fantastično poređenje.

Za razliku od srpskog,

u mađarskom jeziku ne postoji poseban termin za tamno plavo,

već se koristi složenica - tamno plavo.

Ali kao i u srpskom, postoji naziv bordo.

Ono što mi je uzorak govornika iz Vojvodine dodatno omogućio,

jeste da direktno suprotstavim dva jezička aspekta

koja na taj način nisu ispitivana u prethodnim studijama,

a to je da radim sa govornicima

koji ceo svoj život žive na teritoriji svog drugog jezika,

ali u svakodnevnim aktivnostima češće govore svoj maternji jezik, mađarski.

I šta sam dobila?

Nije bilo ubrzanja u razlikovanju plavih nijansi.

Teget nije relevantna kategorija boja

za govornike koji češće govore mađarski

iako žive na teritoriji gde se govori srpski.

Ali bordo jeste, postoji i u mađarskom.

Dakle, onaj jezik koji češće koristimo dominantno organizuje našu sliku sveta.

Štaviše, u mađarskom jeziku postoji još jedan naziv za tamno crvene nijanse,

a to je voroš.

Da li to znači da su govornici mađarskog brži

i u razlikovanju tamno crvenih nijansi?

Ja jesam izmerila takvo ubrzanje.

Ali ovo je tek početak u ispitivanju

rečnika boja u jezicima koji se govore u Vojvodini,

tako da još uvek imam nešto više pitanja nego objašnjenja.

Upravo u nastavku ovih istraživanja sa dvojezičnim govornicima

sam imala priliku da razgovaram sa velikim brojem stručnjaka

na najvećoj evropskoj konferenciji sa vizuelnu percepciju.

Svi ljudi sa kojima sam pričala

su bili oduševljeni činjenicom da se u Vojvodini govori

toliko različitih jezika,

i da postoji takvo kulturno bogatstvo

koje nam omogućava da ispitamo zaista finese u jeziku,

kao jedinstvenom simboličkom sistemu ljudi.

I način na koji jezik organizuje našu mentalnu sliku sveta,

i način na koji mi na taj svet reagujemo.

Stoga bih ovu svoju današnju priču

oko toga kakva je veza između boja i jezika koji govorimo

završila sledećom rečenicom:

Ovakvu raznobojnost jezika, odnosno višejezičnost boja,

u kojoj imamo sreće da živimo, smo dužni da čuvamo,

inače će sve biti sivo.

Hvala.

(Aplauz)