×

We use cookies to help make LingQ better. By visiting the site, you agree to our cookie policy.


image

Slavica Squire, Šta mi je odnela 2020, a šta je donela (1)

Šta mi je odnela 2020, a šta je donela (1)

Dragi moji, dobro mi došli!

Ja sam Slavica, ovo je moj YouTube video

i u svakom videu na mom kanalu

dobićete korisne savete kako

da kreirate život i posao koji ćete da obožavate.

Zato pritisnite subscribe,

i zvonce da vas podseti kada bude nešto dobro.

Ali u ovom videu danas

neće biti tako.

U ovom videu danas želim da pričam o tome

kako je ova 2020. godina

uticala na mene

šta mi je donela, a šta mi je odnela,

i kako sam ja to u stvari preživela.

Možda vam to uopšte neće biti interesantno

i ako tražite samo savete, imate ih u svim ostalim videima,

a ako možda želite da saznate kako ja reagujem na

prave životne situacije,

možda će vam biti čak i ovaj video interesantan.

Onda ga pogledajte do kraja, pošto

ispričaću sve o celoj godini

kako je bilo i kako je prošlo

i šta sam ja radila i šta sam upotrebila

i kako sam spasla neke stvari

i kako sam spasla sebe.

Kao što svi znate,

u januaru je izgledalo da će to biti jedna sasvim normalna godina.

Milan i ja smo otputovali u Barselonu

gde smo zaista uživali par dana, a zatim

smo otputovali u Alikante, gde je bio

NLP Leadership Summit

tamo smo sreli

naše divne učitelje koje

volimo, kojima se divimo,

Michael-a Hall-a, Robert-a Dilts-a,

Heidi Heron...

i mnoge druge kolege koje obožavamo

i sa kojima zaista rado

učestvujemo u Leadership Summit-u

jer to je skup jedne male grupe ljudi

iz celog sveta, koji su NLP treneri i koji se smatraju liderima.

Ja sam jako počastvovana da pripadam toj grupi.

Tu se razgovaralo o

kreiranju jednog globalnog NLP tela

koje bi trebalo da nadgleda Asocijacija

i sve neregularnosti

i da malo uvede reda u tu zonu

gde su asocijacije, gde su sertifikati,

gde su akreditacije i tako dalje

jer tu ima dosta svega i svačega.

O tome ću malo i kasnije da pričam

da se vratim na to, svakako,

u februaru smo se vratili

i radili punom parom našu Business Akademiju

i ja sam se strašno razbolela.

Toliko sam bila bolesna, da nisam mogla da ustanem iz kreveta...

Puna učionica,

kolega iz Amerike bio tu,

iz tima Tony-ja Robbins-a, Steven Twohig,

da sam ikako mogla, ja bih ustala,

ali ja nisam mogla da ustanem. Nisam znala šta je.

Sada mislim da je verovatno bio COVID, ali

u to vreme nisam znala šta je. Baš je bilo gadno.

I onda je, ljudi, došao mart.

Onda je došao mart...

Do polovine marta sve je delovalo još ok,

i mi smo imali sertifikaciju

završni modul našeg NLP Practitioner

akreditovanog programa,

Nakon sertifikacije,

odmah u ponedeljak najavljeno je da

je zabranjeno okupljanje.

Meni je, naravno, zastao dah.

Kako zabranjeno okupljanje? Šta sad da radimo?

Mi imamo za dve nedelje

novi NLP Practitioner. Krećemo sa novim

prolećnim upisom.

Učionica naša ima 60 mesta

puno je sve do kraja

ljudi čekaju da krenemo

i sada se kaže: zabranjeno okupljanje...

Ok, od sutra radimo svi od kuće,

tako je kako je,

ali šta ćemo da radimo sa NLP Practitioner-om?

Šta ćemo sa onim što je naša misija,

sa onim za šta živimo?

Za šta dišemo?

A to je da utičemo pozitivno na ljude, na njihove živote,

na ljude koji su se upisali kod nas, da ih inspirišemo

da ih ohrabrimo, da ih pokrenemo,

da ih osvestimo da učine nešto

sa svojim životom bolje i više nego što

bi to bez naše edukacije.

I srećni smo da su se ljudi upisali

da su došli, da su nam ukazali poverenje,

a mi ne možemo da radimo.

Šta da radimo sad?

I to je zaista bilo jako teško vreme.

Tih dve nedelje ja sam bila van sebe

bila sam u fazonu: Šta sad da radim?

Kako ću ja sad da

svoj život živim? Kako ću ja bez polaznika?

Kako će oni bez mene?

Šta ćemo mi sad svi ovako? Valjda će ovo brzo da prođe...

Međutim, kako se približavao taj modul, mi smo shvatili

da mi ne možemo da se okupimo

i onda smo javili ljudima da ćemo da

pomerimo to za sledeći mesec, kada je vreme za onaj

sledeći modul

da do tad ne možemo ništa da uradimo

jer je tako kako je i ljudi su to svi prihvatili

bilo je svima OK, niko ništa nije tražio

niko novac nazad, svi su bili srećni

svi su bili ok.

I sačekali smo taj sledeći modul.

Međutim,

polako smo shvatali da do sledećeg modula neće ništa da se promeni,

odnosno do sledećeg termina,

da sve ostaje isto i da i dalje nećemo moći da se okupljamo.

Mere su još pooštrene

i mi smo bili zaglavljeni.

I onda iz mog tima

Maša, koja je meni inače desna ruka,

je krenula da prati mejlove koji

meni stižu od mojih kolega iz sveta

u kojima su bili neki koji su pominjali da počinju da rade na Zoom-u

bilo ih je jako malo i većina ih je bila protiv toga.

I ona je počela da izučava taj Zoom

da kontaktira te kolege,

i da razmatra kako mi možemo da

sledimo njihov primer.

To su bila dvojica kolega koji su krenuli to da rade.

I ona je polako izučila to i

želela meni da predstavi.

Kazala mi je onda: Zoom je nešto što može da bude super. Kolege kažu da to može lepo da ide.

Hajde mi da probamo!

Hajde da probamo s ovom grupom da radimo na Zoom-u.

Ja reko', ma kakav Zoom! Ja sam isto bila jedna od onih koji su protiv.

Jer mnoge moje kolege i danas čekaju da prođe sve ovo,

pa da krenu da rade kao pre,

jer su protiv toga. Ja sam isto bila protiv.

Ja sam bila: "Ma kako to može tako?"

"To ne može da ispadne nikad kao u našoj učionici"

"Naša učionica je predivna. To je jedno mesto okupljanja".

"To je jedno mesto dobre energije, druženja"

"Ja vidim njima lica, vidim kako dišu"

"Znam kako utičem na njih"

"Znam šta se dešava".

"Ne, ne može to nikako tako preko ekrana da se prenese".

Ona kaže meni: Ma hajde da probamo.

I ja razmislim, ok, nemamo šta da

izgubimo. Sad ne možemo, pa ne možemo. Da probamo!

Hajde, probaćemo. Ako se ljudima ne dopadne,

onda ćemo mi njima to da nadoknadimo

u nekom trenutku kad sve ovo bude ok.

Misleći: sad je april, biće valjda u maju ok.

Međutim, znate i sami šta se s time desilo.

Probamo mi,

ljudi se svi saglase s tim. Pošaljemo mi njima:

Jeste li saglasni da probamo na Zoom-u? Svi saglasni.

Ok, hajde. Probamo mi.

I ljudi se oduševe!

Wow, kako je ovo dobro!

Nama je ovo fenomenalno! Hoćemo još!

Jel možemo mi da imamo ponovo za dve nedelje,

jer je posle toga bio Uskrs i onda

su tražili da imamo tamo posle Uskrsa.

I mi pogledamo kalendar

Pa šta, ionako ništa ne možemo da radimo. Ok, može!

Mi smo uradili taj modul pre Uskrsa

i posle Uskrsa.

I to je bilo fenomenalno!

Nas su ljudi toliko hvalili

toliko su bili srećni

toliko im je značilo,

rekli su da im je još i bolje nego u učionici.

Jer oni su fokusirani, koncentrisani, kod kuće,

u tišini u miru, rade sve vežbe

uživaju u svemu

i mi smo počeli polako da shvatamo

šta se u stvari dešava.

Taj virtuelni

momenat uživo, gde svako sedi kod svoje kuće

i gde uživa u miru svog doma

i gde stvarno ima kontakt sa drugim polaznicima i sa nama,

to je stvarno čarolija!

I mi smo shvatili da smo u stvari otkrili čaroliju.

I onda smo krenuli da razmišljamo kako ćemo

sve ostalo nekako da prebacimo na Zoom

ali problem je tu bio što

asocijacije ne dozvoljavaju

da se ljudi sertifikuju preko Zoom-a.

U to vreme su asocijacije rekle: Ok, sad je korona,

ko hoće da radi preko Zoom-a, neka radi,

to je ok. Prilagodite svoje treninge

ali sertifikacija mora da bude uživo.

I mi smo bili u fazonu: Dobro, ok, to nam je dosta.

Međutim, u maju mi smo aplicirali

nekih godinu i po dana pre toga,

za novu asocijaciju.

Pošto u staroj asocijaciji

u kojoj smo bili i koju smo doneli na ove prostore,

smo primetili da postoji mnogo neregularnosti.

Oni prosto ne shvataju naš balkanski mentalitet

i ljudi, naročito ovde za koje znamo,

iz našeg okruženja,

znate kako, Srbija je zemlja neograničenih mogućnosti

Ovde ljudi ne shvataju baš najbolje

standarde i ostale stvari

i neki od NLP trenera

jednostavno nisu sertifikovani kako treba

ne sertifikuju ni oni kako treba,

neki idu čak dotle da prodaju sertifikate ljudima koji nisu bili na edukacijama,

i mi smo dva puta uložili žalbu u asocijaciju,

asocijacija uopšte nije odreagovala na to, pošto

valjda ne mogu da zamisle da to postoji.

Ne mogu da shvate mozak nekoga ko je sa Balkana,

i mi smo rešili, s obzirom na to da

je to nešto u čemu mi ne želimo da učestvujemo

da promenimo asocijaciju

da ne budemo rame uz rame sa ljudima koji rade takve stvari

sa onim što mi zaista jako volimo, iza čega stojimo

na čijem kvalitetu i etici naročito

radimo, trudimo se oko toga,

i gledamo da stvarno sve bude

po standardima i sve kako treba.

Jer čemu mi to radimo, ako

pored nas neko stoji

na slici, na istoj toj stranici

ko prodaje sertifikate,

tako da smo odlučili da promenimo asocijaciju

Akreditacija je prošla, mi smo u maju

članovi ANLP iz Londona.

Što je stvarno bilo divno, jer

ti ljudi koji su u ANLP-u

koji vode tu asocijaciju, jako nas cene,

veoma su bili zainteresovani da mi pređemo kod njih

zato što su bili u gostima kod nas 2018. godine

i rekli su nam da smo mi jedan od najboljih instituta na svetu

barem od onih koje su oni videli.

Oni nisu videli bolji institut od našeg. Misle da smo zaista top.

Da radimo veoma etički, veoma kvalitetno,

i da bi oni bili počastvovani da budemo njihovi članovi.

I mi smo prošli i mislim da smo od 5. maja

članovi te asocijacije.

I onda smo u jako dobrim odnosima sa

ljudima koji su tamo u board-u.

I mi smo u junu porazgovarali sa njima i

imali smo priliku da

utičemo na njih na neki pozitivan način

jer mi smo pripremili

našu ideju, naš predlog, kako bi mogla

sertifikacija da izgleda na Zoom-u

a da bude zaista kvalitetna.

Dali smo svoj predlog

i bili smo jako srećni da je taj predlog

sledeće nedelje već proglašen kao usvojen

i da je NLP edukacija preko Zoom-a

stavljena na isti nivo kao NLP edukacija u učionici.

Bili smo jako srećni da učestvujemo u tako nečemu i da

utičemo da se to i desi.

I rekli su nam da to tako ostaje zauvek, zato što

ako je sad priznato, onda će biti priznato zauvek.

I mi smo bili jako srećni.

I onda smo napokon mogli zaista da

obećamo našim polaznicima da će dobiti i

sertifikat na kraju edukacije

isto kao što su

prošli edukaciju, da prođu i sertifikaciju.

Iako ja sada veselo pričam o tome, moram da vam kažem da je

čitav taj period

bio jako težak i bolan.

Jako puno stresa,

mnogo teških odluka

sam morala da donesem

a najteže mi je bilo u to vreme

kada sam odlazila u svoj prostor.

320 kvadrata

predivno uređenog prostora

koji je lep, svetao,

prozračan...

predivne stolice koje smo uvezli iz Amerike

o kojima sam ja godinama sanjala da ih kupim,

skupila novac, kupila stolice, uvezla

iz Amerike, sve tako stoje,

prazne...

Sve je prazno.

Prazno i skupo.

I jako mi je bilo teško

ali krajem juna, početkom jula ja sam donela odluku da

otkažem prostor

da prodam stolice

i kada sam se odvajala od stolica

bilo mi je jako teško.

Taj dan nisam htela da odem

kada su došli po njih, jer nisam mogla to da podnesem.

Ali kada smo se selili posle konačno u septembru

ja kao da sam se sa dušom odvajala

kada sam se odvajala od tog prostora.


Šta mi je odnela 2020, a šta je donela (1) Was hat mir 2020 gebracht und was hat es gebracht (1) What did 2020 bring me, and what did it bring (1)

Dragi moji, dobro mi došli!

Ja sam Slavica, ovo je moj YouTube video

i u svakom videu na mom kanalu

dobićete korisne savete kako

da kreirate život i posao koji ćete da obožavate.

Zato pritisnite subscribe,

i zvonce da vas podseti kada bude nešto dobro.

Ali u ovom videu danas

neće biti tako.

U ovom videu danas želim da pričam o tome

kako je ova 2020. godina

uticala na mene influenced me

šta mi je donela, a šta mi je odnela, what did she bring me and what did she take away

i kako sam ja to u stvari preživela.

Možda vam to uopšte neće biti interesantno You might not find it interesting at all

i ako tražite samo savete, imate ih u svim ostalim videima, and if you're just looking for tips, you've got them in all the other videos,

a ako možda želite da saznate kako ja reagujem na

prave životne situacije,

možda će vam biti čak i ovaj video interesantan.

Onda ga pogledajte do kraja, pošto

ispričaću sve o celoj godini I will tell you all about the whole year

kako je bilo i kako je prošlo

i šta sam ja radila i šta sam upotrebila

i kako sam spasla neke stvari

i kako sam spasla sebe.

Kao što svi znate,

u januaru je izgledalo da će to biti jedna sasvim normalna godina.

Milan i ja smo otputovali u Barselonu Milan and I traveled to Barcelona

gde smo zaista uživali par dana, a zatim where we really enjoyed a couple of days, and then

smo otputovali u Alikante, gde je bio we traveled to Alicante, where he was

NLP Leadership Summit

tamo smo sreli we met there

naše divne učitelje koje our wonderful teachers who

volimo, kojima se divimo, we love, we admire,

Michael-a Hall-a, Robert-a Dilts-a,

Heidi Heron...

i mnoge druge kolege koje obožavamo and many other colleagues we adore

i sa kojima zaista rado

učestvujemo u Leadership Summit-u

jer to je skup jedne male grupe ljudi

iz celog sveta, koji su NLP treneri i koji se smatraju liderima. from all over the world, who are NLP trainers and who are considered leaders.

Ja sam jako počastvovana da pripadam toj grupi. I am very honored to belong to that group.

Tu se razgovaralo o There they talked about

kreiranju jednog globalnog NLP tela creation of one global NLP body

koje bi trebalo da nadgleda Asocijacija which should be supervised by the Association

i sve neregularnosti and all irregularities

i da malo uvede reda u tu zonu and to bring some order to that zone

gde su asocijacije, gde su sertifikati, where are the associations, where are the certificates,

gde su akreditacije i tako dalje where are the accreditations and so on

jer tu ima dosta svega i svačega. because there is plenty of anything and everything.

O tome ću malo i kasnije da pričam

da se vratim na to, svakako,

u februaru smo se vratili

i radili punom parom našu Business Akademiju and worked hard on our Business Academy

i ja sam se strašno razbolela. I got terribly sick too.

Toliko sam bila bolesna, da nisam mogla da ustanem iz kreveta... I was so sick, I couldn't get out of bed...

Puna učionica, full classroom,

kolega iz Amerike bio tu,

iz tima Tony-ja Robbins-a, Steven Twohig, from the Tony Robbins team, Steven Twohig,

da sam ikako mogla, ja bih ustala, if I could at all, I would get up,

ali ja nisam mogla da ustanem. Nisam znala šta je. but I couldn't get up. I didn't know what it was.

Sada mislim da je verovatno bio COVID, ali

u to vreme nisam znala šta je. Baš je bilo gadno. at that time I didn't know what it was. It was really nasty.

I onda je, ljudi, došao mart. And then, folks, came March.

Onda je došao mart...

Do polovine marta sve je delovalo još ok, Until the middle of March, everything still seemed ok,

i mi smo imali sertifikaciju

završni modul našeg NLP Practitioner the final module of our NLP Practitioner

akreditovanog programa, accredited program,

Nakon sertifikacije, After certification,

odmah u ponedeljak najavljeno je da immediately on Monday it was announced that

je zabranjeno okupljanje. assembly is prohibited.

Meni je, naravno, zastao dah. Of course, I was breathless.

Kako zabranjeno okupljanje? Šta sad da radimo?

Mi imamo za dve nedelje

novi NLP Practitioner. Krećemo sa novim

prolećnim upisom. spring enrollment.

Učionica naša ima 60 mesta

puno je sve do kraja

ljudi čekaju da krenemo

i sada se kaže: zabranjeno okupljanje...

Ok, od sutra radimo svi od kuće,

tako je kako je,

ali šta ćemo da radimo sa NLP Practitioner-om?

Šta ćemo sa onim što je naša misija, What will we do with what is our mission,

sa onim za šta živimo?

Za šta dišemo? What are we breathing for?

A to je da utičemo pozitivno na ljude, na njihove živote, And that is to positively influence people, their lives,

na ljude koji su se upisali kod nas, da ih inspirišemo to the people who enrolled with us, to inspire them

da ih ohrabrimo, da ih pokrenemo, to encourage them, to move them,

da ih osvestimo da učine nešto

sa svojim životom bolje i više nego što

bi to bez naše edukacije.

I srećni smo da su se ljudi upisali And we are happy that people signed up

da su došli, da su nam ukazali poverenje, that they came, that they trusted us,

a mi ne možemo da radimo.

Šta da radimo sad?

I to je zaista bilo jako teško vreme.

Tih dve nedelje ja sam bila van sebe

bila sam u fazonu: Šta sad da radim? I was in the mood: What should I do now?

Kako ću ja sad da

svoj život živim? Kako ću ja bez polaznika?

Kako će oni bez mene?

Šta ćemo mi sad svi ovako? Valjda će ovo brzo da prođe... What are we all going to do like this? I guess this will pass quickly...

Međutim, kako se približavao taj modul, mi smo shvatili However, as that module approached, we realized

da mi ne možemo da se okupimo that we can't get together

i onda smo javili ljudima da ćemo da and then we told people that we would give

pomerimo to za sledeći mesec, kada je vreme za onaj let's move it to next month, when it's time for that one

sledeći modul

da do tad ne možemo ništa da uradimo that we can't do anything until then

jer je tako kako je i ljudi su to svi prihvatili because it is the way it is and people have all accepted it

bilo je svima OK, niko ništa nije tražio everyone was fine, no one asked for anything

niko novac nazad, svi su bili srećni

svi su bili ok.

I sačekali smo taj sledeći modul. And we waited for that next module.

Međutim,

polako smo shvatali da do sledećeg modula neće ništa da se promeni, we slowly realized that nothing will change until the next module,

odnosno do sledećeg termina,

da sve ostaje isto i da i dalje nećemo moći da se okupljamo. that everything remains the same and that we will still not be able to gather.

Mere su još pooštrene The measures have been tightened even more

i mi smo bili zaglavljeni. we were stuck too.

I onda iz mog tima

Maša, koja je meni inače desna ruka, Masha, who is my right hand,

je krenula da prati mejlove koji started to follow the emails that

meni stižu od mojih kolega iz sveta they come to me from my colleagues from around the world

u kojima su bili neki koji su pominjali da počinju da rade na Zoom-u in which there were some who mentioned that they were starting to work on Zoom

bilo ih je jako malo i većina ih je bila protiv toga. there were very few of them and most of them were against it.

I ona je počela da izučava taj Zoom And she began to study that Zoom

da kontaktira te kolege, to contact those colleagues,

i da razmatra kako mi možemo da and to consider how we can

sledimo njihov primer. we follow their example.

To su bila dvojica kolega koji su krenuli to da rade. It was two colleagues who set out to do it.

I ona je polako izučila to i And she slowly learned that too

želela meni da predstavi. wanted to present to me.

Kazala mi je onda: Zoom je nešto što She then told me: Zoom is something that može da bude super. Kolege kažu da to može lepo da ide. it can be great. Colleagues say that it can go well.

Hajde mi da probamo!

Hajde da probamo s ovom grupom da radimo na Zoom-u.

Ja reko', ma kakav Zoom! Ja sam isto bila jedna od onih koji su protiv. I said, whatever Zoom! I was also one of those who are against.

Jer mnoge moje kolege i danas čekaju da prođe sve ovo,

pa da krenu da rade kao pre, so that they start working as before,

jer su protiv toga. Ja sam isto bila protiv.

Ja sam bila: "Ma kako to može tako?"

"To ne može da ispadne nikad kao u našoj učionici" "It can never turn out like it did in our classroom"

"Naša učionica je predivna. To je jedno mesto okupljanja". "Our classroom is beautiful. It's a gathering place."

"To je jedno mesto dobre energije, druženja" "It's a place of good energy, fellowship"

"Ja vidim njima lica, vidim kako dišu" "I see their faces, I see how they breathe"

"Znam kako utičem na njih" "I know how I affect them"

"Znam šta se dešava".

"Ne, ne može to nikako tako preko ekrana da se prenese". "No, it can't be conveyed like that through the screen".

Ona kaže meni: Ma hajde da probamo. She says to me: Well, let's try it.

I ja razmislim, ok, nemamo šta da

izgubimo. Sad ne možemo, pa ne možemo. Da probamo!

Hajde, probaćemo. Ako se ljudima ne dopadne, Come on, we'll try. If people don't like it,

onda ćemo mi njima to da nadoknadimo then we will make it up to them

u nekom trenutku kad sve ovo bude ok.

Misleći: sad je april, biće valjda u maju ok. Thinking: now it's April, I guess it will be ok in May.

Međutim, znate i sami šta se s time desilo. However, you yourself know what happened with that.

Probamo mi,

ljudi se svi saglase s tim. Pošaljemo mi njima: people all agree with that. We send them:

Jeste li saglasni da probamo na Zoom-u? Svi saglasni.

Ok, hajde. Probamo mi.

I ljudi se oduševe! And people are delighted!

Wow, kako je ovo dobro!

Nama je ovo fenomenalno! Hoćemo još!

Jel možemo mi da imamo ponovo za dve nedelje, Can we have it again in two weeks,

jer je posle toga bio Uskrs i onda because after that it was Easter and then

su tražili da imamo tamo posle Uskrsa. they asked us to have it there after Easter.

I mi pogledamo kalendar

Pa šta, ionako ništa ne možemo da radimo. Ok, može! So what, we can't do anything anyway. Ok, it can!

Mi smo uradili taj modul pre Uskrsa

i posle Uskrsa.

I to je bilo fenomenalno!

Nas su ljudi toliko hvalili

toliko su bili srećni

toliko im je značilo,

rekli su da im je još i bolje nego u učionici. they said that they are even better than in the classroom.

Jer oni su fokusirani, koncentrisani, kod kuće,

u tišini u miru, rade sve vežbe in silence in peace, they do all the exercises

uživaju u svemu they enjoy everything

i mi smo počeli polako da shvatamo

šta se u stvari dešava.

Taj virtuelni

momenat uživo, gde svako sedi kod svoje kuće a live moment, where everyone is sitting at home

i gde uživa u miru svog doma and where he enjoys the peace of his home

i gde stvarno ima kontakt sa drugim polaznicima i sa nama, and where he really has contact with other students and with us,

to je stvarno čarolija! it really is magic!

I mi smo shvatili da smo u stvari otkrili čaroliju. And we realized that we had in fact discovered magic.

I onda smo krenuli da razmišljamo kako ćemo And then we started to think about how to do it

sve ostalo nekako da prebacimo na Zoom everything else we somehow transfer to Zoom

ali problem je tu bio što

asocijacije ne dozvoljavaju

da se ljudi sertifikuju preko Zoom-a.

U to vreme su asocijacije rekle: Ok, sad je korona, At that time, the associations said: Ok, now it's corona,

ko hoće da radi preko Zoom-a, neka radi, whoever wants to work via Zoom, let them work,

to je ok. Prilagodite svoje treninge it's OK. Customize your workouts

ali sertifikacija mora da bude uživo. but the certification must be live.

I mi smo bili u fazonu: Dobro, ok, to nam je dosta. And we were in the mood: Good, ok, that's enough for us.

Međutim, u maju mi smo aplicirali However, we applied in May

nekih godinu i po dana pre toga,

za novu asocijaciju.

Pošto u staroj asocijaciji Since in the old association

u kojoj smo bili i koju smo doneli na ove prostore, in which we were and which we brought to these spaces,

smo primetili da postoji mnogo neregularnosti.

Oni prosto ne shvataju naš balkanski mentalitet They simply do not understand our Balkan mentality

i ljudi, naročito ovde za koje znamo, and people, especially here that we know of,

iz našeg okruženja, from our environment,

znate kako, Srbija je zemlja neograničenih mogućnosti you know how, Serbia is a country of unlimited possibilities

Ovde ljudi ne shvataju baš najbolje Here, people don't get it very well

standarde i ostale stvari

i neki od NLP trenera

jednostavno nisu sertifikovani kako treba

ne sertifikuju ni oni kako treba, they don't certify properly either,

neki idu čak dotle da prodaju sertifikate ljudima koji nisu bili na edukacijama, some even go so far as to sell certificates to people who have not attended training,

i mi smo dva puta uložili žalbu u asocijaciju, and we filed a complaint with the association twice,

asocijacija uopšte nije odreagovala na to, pošto the association did not react to it at all, since

valjda ne mogu da zamisle da to postoji. I guess they can't imagine that it exists.

Ne mogu da shvate mozak nekoga ko je sa Balkana, They can't understand the brain of someone from the Balkans,

i mi smo rešili, s obzirom na to da and we have solved, considering that

je to nešto u čemu mi ne želimo da učestvujemo is something we want no part of

da promenimo asocijaciju

da ne budemo rame uz rame sa ljudima koji rade takve stvari not to be side by side with people who do such things

sa onim što mi zaista jako volimo, iza čega stojimo with what we really love, what we stand behind

na čijem kvalitetu i etici naročito on whose quality and ethics in particular

radimo, trudimo se oko toga, we work, we strive about it,

i gledamo da stvarno sve bude

po standardima i sve kako treba. according to standards and everything as it should be.

Jer čemu mi to radimo, ako

pored nas neko stoji someone is standing next to us

na slici, na istoj toj stranici in the picture, on that same page

ko prodaje sertifikate,

tako da smo odlučili da promenimo asocijaciju

Akreditacija je prošla, mi smo u maju

članovi ANLP iz Londona.

Što je stvarno bilo divno, jer

ti ljudi koji su u ANLP-u

koji vode tu asocijaciju, jako nas cene, who run that association, appreciate us very much,

veoma su bili zainteresovani da mi pređemo kod njih they were very interested in us moving to their place

zato što su bili u gostima kod nas 2018. godine because they were guests with us in 2018

i rekli su nam da smo mi jedan od najboljih instituta na svetu and they told us that we are one of the best institutes in the world

barem od onih koje su oni videli.

Oni nisu videli bolji institut od našeg. Misle da smo zaista top. They have not seen a better institute than ours. They think we're really cool.

Da radimo veoma etički, veoma kvalitetno,

i da bi oni bili počastvovani da budemo njihovi članovi. and that they would be honored to be their members.

I mi smo prošli i mislim da smo od 5. maja We also passed and I think we have since May 5

članovi te asocijacije.

I onda smo u jako dobrim odnosima sa

ljudima koji su tamo u board-u. to the people who are there in the board.

I mi smo u junu porazgovarali sa njima i

imali smo priliku da

utičemo na njih na neki pozitivan način we influence them in some positive way

jer mi smo pripremili

našu ideju, naš predlog, kako bi mogla our idea, our proposal, how could it

sertifikacija da izgleda na Zoom-u

a da bude zaista kvalitetna.

Dali smo svoj predlog

i bili smo jako srećni da je taj predlog and we were very happy that that proposal

sledeće nedelje već proglašen kao usvojen the following week already declared as adopted

i da je NLP edukacija preko Zoom-a

stavljena na isti nivo kao NLP edukacija u učionici. placed on the same level as NLP education in the classroom.

Bili smo jako srećni da učestvujemo u tako nečemu i da We were very happy to participate in something like that and yes

utičemo da se to i desi.

I rekli su nam da to tako ostaje zauvek, zato što

ako je sad priznato, onda će biti priznato zauvek. if it is recognized now, then it will be recognized forever.

I mi smo bili jako srećni.

I onda smo napokon mogli zaista da

obećamo našim polaznicima da će dobiti i we promise our students that they will get i

sertifikat na kraju edukacije

isto kao što su

prošli edukaciju, da prođu i sertifikaciju. passed the education, to pass the certification.

Iako ja sada veselo pričam o tome, moram da vam kažem da je Even though I'm talking about it cheerfully now, I have to tell you that it is

čitav taj period that whole period

bio jako težak i bolan. was very heavy and painful.

Jako puno stresa,

mnogo teških odluka

sam morala da donesem

a najteže mi je bilo u to vreme

kada sam odlazila u svoj prostor.

320 kvadrata

predivno uređenog prostora beautifully decorated space

koji je lep, svetao,

prozračan... airy...

predivne stolice koje smo uvezli iz Amerike beautiful chairs that we imported from America

o kojima sam ja godinama sanjala da ih kupim, which I have dreamed of buying for years,

skupila novac, kupila stolice, uvezla collected money, bought chairs, imported

iz Amerike, sve tako stoje,

prazne... empty...

Sve je prazno.

Prazno i skupo.

I jako mi je bilo teško And it was very difficult for me

ali krajem juna, početkom jula ja sam donela odluku da but at the end of June, at the beginning of July, I made the decision to

otkažem prostor I cancel the space

da prodam stolice

i kada sam se odvajala od stolica and when I separated from the chairs

bilo mi je jako teško.

Taj dan nisam htela da odem I didn't want to leave that day

kada su došli po njih, jer nisam mogla to da podnesem. when they came to get them, because I couldn't bear it.

Ali kada smo se selili posle konačno u septembru But when we moved after finally in September

ja kao da sam se sa dušom odvajala it was as if I was parting with my soul

kada sam se odvajala od tog prostora.