Kako sami KOČIMO SVOJ NAPREDAK - kriva promene Wie wir selbst unseren Fortschritt bremsen – die Kurve der Veränderung How we ourselves BRAKE OUR PROGRESS - the curve of change

Dragi moji, dobro mi došli! Ja sam Slavica, ovo je moj YouTube kanal

i ovde svakog četvrtka možete da dobijete korisne savete

kako da kreirate posao i život koje ćete da obožavate.

Pritisnite SUBSCRIBE I ZVONCE

da vas podseti uvek kad ima nešto novo.

U današnjem videu

se radi o tome kako u stvari

sa lakoćom napredovati advance with ease

i to na mom primeru želim da vam kažem. and I want to tell you that on my example.

Danas ću malo pričati o tome I'm going to talk a little bit about that today

kako sam se preselila i kako sam se how I moved and how I am

teška srca, ali ipak heavy hearted, but still

odrekla stana o kom sam vam pričala u nekom I gave up the apartment I told you about in someone else's book

drugom videu, koji možete ovde da kliknete

jer jako puno pitanja sam dobila od ljudi because I got a lot of questions from people

koji me prate na društvenim mrežama i pitaju who follow me on social networks and ask

"Jao, Slavice, pa kako si sad"

"iselila iz stana o kom si toliko pričala?" "moved out of the apartment you talked about so much?"

I zato sam odlučila da snimim video da svi

budete obavešteni o tome i you will be informed about it and

možda vam bude korisno i naučite nešto novo iz ove lekcije you may find it useful and learn something new from this lesson

o napretku i kako on nije lak, čak ni za mene. about progress and how it is not easy, even for me.

Toliko bih volela da pogledate taj video jer I would so love for you to watch that video because

toliko sam ja volela taj stan

i toliko je taj stan bio simbolika za mene and that's how symbolic that apartment was for me

i za moj napredak u vreme kada sam ga kupila

2009\. godine. To je bilo tako veliko za mene da ja nisam

mogla da verujem da je ta sreća meni dospela I could believe that this luck had come to me

i stvarno se to desilo. Ja sam živila i uživala i u tom and it really happened. I lived and enjoyed that too

stanu sam imala jako puno divnih, dobrih trenutaka I had a lot of wonderful, good moments

i ogroman prosperitet u poslednjih 10 godina se desio

i baš zbog toga, u stvari, je došlo vreme

da idem dalje. Da napredujem. to go further. To progress.

A mi se često držimo nečega što je nekad bilo And we often cling to something that once was

fenomenalno za nas, iako

u stvari, još nešto bolje možemo da sebi

priuštimo ili da nekako sebe nagradimo, afford or somehow reward ourselves,

mi se u stvari držimo onoga što je nekad bilo najbolja opcija koju smo mogli da dobijemo. we are actually sticking with what used to be the best option we could get.

I taj stan stvarno jeste nekad

2009\. godine bio najbolja opcija koju sam mogla da dobijem, ali više nije.

Počele su neke stvari da mi smetaju tamo. Some things started to bother me there.

Na primer, počelo je da mi smeta što nemam parking

što je bučno malo,

počelo je da mi smeta što zgrada nije negovana, it started to bother me that the building was not taken care of,

i puno drugih stvari su tamo počele da mi smetaju, and a lot of other things started bothering me there,

i onda sam shvatila da se pravi nova zgrada u kojoj ja mogu

sada sebi da priuštim stan. Sada mogu.

U 2009. tako nešto ne bih mogla ni da sanjam, ali sada mogu.

I prošlo je 10 godina kako sam živela tamo

godinu dana sam renovirala stan, deset godina sam živela

i odlučila sam stvarno da priuštim sebi novi stan.

I mislila sam da i dalje zadržim ovaj stari.

Ali sam odlučila, u stvari,

da ne radim to. Da ne vezujem sebe za not to do that. Not to tie myself to

nešto što je bilo nekad fenomenalno something that was once phenomenal

nego da jednostavno dam sebi prostora da napredujem. but to simply give myself space to progress.

Da raširim svoja krila. To spread my wings.

Tako da sam ja dala uplatu za ovaj stan i skoro So I made the payment for this apartment and almost

godinu i po dana sam se borila sa sobom I fought with myself for a year and a half

da zadržim ovaj stan - da ga ne zadržim...

i tako sam se borila.

Imala sam mesece kad sam mislila: "Ma prodaću ga, šta me briga", I had months when I thought: "I'll sell it, what do I care",

imala sam mesece kad sam mislila: "Ma ne mogu prodati taj svoj stan. To nikako!" I had months when I thought: "I can't sell that apartment of mine. No way!"

I verujem da i vama tako ide, ne samo sa stanovima, And I believe that you are doing the same, not only with apartments,

možda niste u prilici da imate tako nešto, you may not be able to have such a thing,

znam kako je kada ne možete baš ni da sanjate o tome, I know what it's like when you can't even dream of it,

ali ono što se dešava nekad je da

to možda bude neka veza, možda neki posao, nešto što it might be a relationship, maybe a job, something

jednostavno ste prevazišli, ali vas je strah you have simply overcome, but you are afraid

da promenite. Strah vas je da pustite to što ste prevazišli to change. You are afraid to let go of what you have overcome

i da se uhvatite za nešto što je huge, što je veliko za vas. and to grasp something that is huge, that is big for you.

A poenta je odvažiti se i pustiti. And the point is to dare and let go.

I ja sam nekako bila... And I was kind of...

plašila sam se, šta ako pustim taj stan I was afraid, what if I let that apartment

toliko sam ga želela

šta ako ga sad pustim i onda

posle zažalim za tim? later regret it?

I onda sam rekla sebi: Ne!

Ja idem u bolji stan.

U bolju zgradu, u lepšu zgradu To a better building, to a more beautiful building

imam svoj parking, imam svoje parking mesto,

imam obezbeđenje

u zgradi imam bazen

ima spa centar,

ima lounge koji može da se iznajmi za proslave,

imam iz zgrade ulaz u predivan tržni centar

čitavo naselje je lepo, West 65 u Novom Beogradu....

I jednostavno ću da pustim staro da ode And I'm just going to let the old one go

kao što sam pustila

sve ono kada sam otišla iz Nemačke

tako želim da pustim i ovo da ode I so want to let this go too

i da odem u nešto što mogu sebi da priuštim and to go to something I can afford

i nešto što mislim da zaslužujem. and something I think I deserve.

Jer sve dok držim ono staro, 'Cause as long as I keep the old,

ja u stvari imam osećaj kao da ne zaslužujem I actually feel like I don't deserve it

ovo što je bolje i što je novo. what is better and what is new.

I rešila sam. Jedan dan sam samo presekla And I solved it. One day I just cut it

i to je bilo u tim talasima, kad: "Hoću-neću, hoću-neću...." and it was in those waves, when: "I will-I won't, I will-I won't..."

Presekla sam i rekla sam: "Prodajem!" I hung up and said, "I'm selling!"

Zvala sam agenta i rekla sam: Prodajem stan! I called the agent and said: I am selling an apartment!

Jer sam znala da ako to ne uradim sad, da ću za tri dana da se predomislim. Because I knew that if I didn't do it now, I would change my mind in three days.

Kao i do sad.

Zvala sam agenta. On je rekao: Da, naravno, I called the agent. He said: Yes, of course.

mogu da ti prodam. Taj stan je fenomenalan!

I sledećeg dana je bio prodat!

Objavio ga je i već je sledećeg dana bio prodat. He posted it and it was sold the very next day.

Zato što je stvarno divan stan. A ja sam razmišljala

kada sam ga objavila, da bih volela da neka

mlada porodica dobije taj stan

i da stvarno uživaju. I stvarno su ga kupili ljudi koji and really enjoy it. And it was really bought by people who

su dobili bebu

i koji se jako, jako raduju tom stanu and who are really, really looking forward to that apartment

i tada mi je nekako srce leglo na mesto and then somehow my heart fell into place

kada sam shvatila da se oni tome raduju when I realized that they were looking forward to it

i da će oni uživati u njemu and that they will enjoy it

i da sam ga dala nekome and that I gave it to someone

ko će znati da ga voli i ceni na način na koji sam ga ja volela i cenila, who will know that he loves and appreciates him the way I loved and appreciated him,

a ja idem jednostavno dalje.

U isto vreme, znači, istog vikenda At the same time, that is, on the same weekend

kada se moj stan prodao, istog vikenda when my apartment sold, that same weekend

odnosno, pre toga je moj Milan dao ponudu that is, before that my Milan made an offer

za kuću koju je želeo

iz sveg srca da kupi. wholeheartedly to buy.

I to je bila jedna interesantna priča.

Moj Milan je, u stvari, oduvek želeo da mi živimo u kući. My Milan, in fact, has always wanted us to live in the house.

Njemu nikako nije prijalo to u stanu. Nije ni voleo He didn't like it at all in the apartment. He didn't even like it

taj moj stan. Živeo je tamo zato što mene voli

ali nije voleo ni taj stan, ni okruženje, ni ništa

i uvek je želeo kuću.

A ja sam uvek bila kočnica i govorila sam: "Ma kakva kuća..." And I was always the brake and said: "What a house..."

"Ne možeš kupiti lepu kuću u Srbiji"

Mislim, možeš kupiti lepu kuću, ali okruženje je neizvesno I mean, you can buy a nice house, but the environment is uncertain

ko zna šta će tu da nikne sutra, prekosutra, za godinu, dve... who knows what will grow there tomorrow, the day after tomorrow, in a year, two...

Tako da smo mi uvek ostajali u tome So we always stayed in it

da budemo negde gde je regulisano to be somewhere that is regulated

Ali jednoga dana sam se ja sa njim uputila But one day I went with him

kod prijatelja na večeru, kod kojih nikad nisam bila, at a friend's house for dinner, with whom I have never been,

i onda smo došli u Lipov gaj. and then we came to Lipov gaj.

U Lipovom gaju - ja nisam znala da postoji to -

je sve zaista onako kako bih ja volela da everything is really as I would like it to be

bude mesto gde je moja kuća.

To je jedno uređeno naselje, zatvoreno naselje It is an organized settlement, a closed settlement

Nisam znala da postoji.

I to sam baš htela da vam kažem.

Samo zato što mi ne znamo

ne znači da neke stvari ne postoje.

Ja nisam znala da u Srbiji postoji uređeno naselje

i govorila sam: "U Srbiji ne bih volela da imam kuću".

A pogrešila sam, prevarila sam se.

Jer u Srbiji postoji Lipov gaj

i sad kažu prave se još neka nova naselja and now they say that some new settlements are being built

biće toga još, ali Lipov gaj postoji već duže vreme there will be more, but Linden Grove has been around for a long time

i mnogo su lepe kuće. Onako su tipske and there are many beautiful houses. They are so typical

i mirno je, ograđeno and it is quiet, fenced

i ne može niko da uđe osim stanara i njihovih gostiju and no one can enter except the tenants and their guests

i tu onako jako prijatna atmosfera vlada. and there is a very pleasant atmosphere.

I ja sam rekla Milanu: Ako zaista hoćeš negde kuću, And I told Milan: If you really want a house somewhere,

onda to može da bude ovde. Ovde mi je ok. then it can be here. I'm fine here.

I onda je Milan rekao: Pa dobro, možda sad nije vreme... And then Milan said: Well, maybe now is not the time...

Međutim, došla je korona... However, the corona came...

i korona je donela to da mi radimo sve virtuelno preko Zoom-a,

sve naše edukacije i sad više nije važno gde smo.

Možemo da budemo bilo gde.

A Lipov gaj je u Novom Sadu, nije u Beogradu. And the Linden grove is in Novi Sad, not in Belgrade.

Milanova deca žive u Novom Sadu.

I Milan je svaki drugi dan putovao da

bi proveo vreme sa svojom decom.

Svaki drugi dan je putovao iz Beograda u Novi Sad.

I jako je želeo da bude bliže svojoj deci.

I ja sam rekla: pa dobro, to je sad prilika

ne moramo više da budemo obavezni u Beogradu we no longer have to be obliged in Belgrade

možemo da budemo u Novom Sadu

našli smo divno mesto

Možda je sad vreme da se raspitamo za kuću... Maybe now is the time to inquire about the house...

I prijatelji su nam pokazali kuću

u koju se Milan zaljubio u prvi pogled. with whom Milan fell in love at first sight.

Bukvalno nije hteo ni da gleda druge kuće He literally didn't even want to look at other houses

nego je samo hteo tu kuću da kupi rather, he just wanted to buy that house

i dali smo ponudu and we made an offer

i istog vikenda... ja sam u subotu prodala stan and on the same weekend... I sold the apartment on Saturday

a nama je u subotu popodne javljeno and we were informed on Saturday afternoon

da je prodavac prihvatio našu ponudu that the seller has accepted our offer

tako da smo mi u ponedeljak

već znali

da se selimo u kuću i da je stan otišao

i da ćemo to međuvreme između

toga da smo se iselili iz stana that we moved out of the apartment

u kom smo bili, dok se ne uselimo u kulu where we were, until we moved into the tower

taj visoki sprat trideseti, moći da provedemo sve vreme u kući that high floor of the thirtieth, to be able to spend all the time in the house

i da ćemo moći od nje da napravimo dom

u koji ćemo stalno da se vraćamo

a da ćemo u Beogradu imati takođe

naše gnezdo. our nest.

I sve to jako lepo zvuči i divno je

međutim, kada je došla sama selidba however, when the actual move came

ja sam upala u nešto što I ran into something

stalno predajem i što se zove kriva promene I also constantly teach what is called the curve of change

jer to je u psihologiji poznat pojam because it is a well-known concept in psychology

i kad god čovek u životu nešto menja and whenever a person changes something in his life

prolazi kroz te faze krive promene it goes through those phases of the curve of change

i ja mogu da vam ispričam kako sam ja prošla kroz te faze promene. and I can tell you how I went through those stages of change.

Kada smo krenuli u selidbu When we started moving

sve se desilo za jedan dan. everything happened in one day.

Mi smo naručili firmu za selidbu i sve je spakovano tog jednog dana We ordered a moving company and everything was packed that one day

i odneto u Novi Sad. and taken to Novi Sad.

Imali smo strašan stres

sa komšijama taj dan with the neighbors that day

to ne mogu da vam objasnim šta smo doživeli i ne želim I can't explain to you what we experienced and I don't want to

da pričam ništa negativno u ovom videu

to je neka druga priča, ali hoću da vam kažem da smo doživeli taj stres

užasan stres,

i plus selidbu smo doživeli

tako da sam se ja kada smo došli u kuću

sutradan već probudila bolesna the next day she woke up sick

i bila sam jako bolesna i

počela sam da imam te misli: I started having these thoughts:

da li je trebalo ovo sad da radim...

Jer to je normalno, u krivi promene prvo ide entuzijazam Because it's normal, the first thing that goes wrong with change is enthusiasm

"Juhuuu, selimo se!"

To je isto kao kad saznate da

ste možda dobili otkaz you may have been fired

ili kada vi dajete otkaz ili kada se razvodite... or when you quit your job or when you get divorced...

čovek kaže: "Juhuuu, sad sam slobodan... Sad ću sve!" the man says: "Yoohoo, now I'm free... Now I'll do anything!"

"Ovo ću... Ono ću..."

A onda u stvari dođe period kada shvatite

da je to možda preveliko za vas that it might be too big for you

kada počnete onako da se cenjkate sami sa sobom. when you start bargaining with yourself like that.

To je normalno

Zato se zove kriva promene. That's why it's called a curve of change.

Znači, prvo se najavi ta neka promena So, the change must be announced first

onda idemo u: "Juhuuu"

a onda polako počne da pada dole... and then it slowly starts to fall down...

"Da li je ovo preveliko za mene"

"Da li sam trebala ovo da radim" "Should I be doing this"

Iako ja znam za krivu promene Although I know about the curve of change

i podučavam krivu promene

ja nisam uopšte neko ko je spašen toga I am not at all someone who is saved from it

da ne upadne u nju. Ja znam šta se dešava not to fall into it. I know what's going on

ali ono što je dobro kada znam

šta se dešava, znam kako u stvari da what's going on, i know how to actually

skratim put i da brže shorten the way and yes faster

iz toga izađem.

I evo šta se u stvari desilo:

krenula sam da se cenjkam: "Jao Bože..." I started to haggle: "Oh my God..."

Evo sad sam bolesna, počela sam da pijem antibiotike, Now I'm sick, I started drinking antibiotics,

korona je tu (ali ja nisam imala koronu) corona is here (but I didn't have corona)

Očigledno sam se prehladila i pao mi je imunitet od stresa Apparently I caught a cold and my immunity dropped from the stress

od svega što se dešavalo tih dana...

Kuća puna kutija... A house full of boxes...

Ne znam gde su mi stvari...

Ne mogu da prođem kroz kuću, ne mogu

da funkcionišem normalno...

Moja dnevna rutina koja meni daje strukturu My daily routine that gives me structure

i sigurnost u životu je potpuno nestala...

Ujutru ustanem i ne znam odakle da krenem I get up in the morning and I don't know where to start

Osećala sam se u tom trenutku I felt at that moment

jako loše. Em sam bila bolesna, very bad. I was sick,

em je sve bilo tako...

I ja sam u stvari onda I am actually then

u nekom trenutku, to je trajalo možda nedelju dana,

ja uopšte nisam shvatala šta se dešava

ali sam posle nedelju dana shvatila: Čekaj, but after a week I realized: Wait,

pa ja se nalazim u padu na krivoj promene so I'm down on the change curve

jer ako dozvolim sebi da padnem skroz dole because if I let myself fall all the way down

To je mesto gde u stvari tražimo krivca. That's where we actually look for the culprit.

"Ko je kriv za ovo što se ja ovako loše osećam?" "Who is to blame for me feeling this bad?"

"Jesam li ja kriva?" pa onda počne čovek sebi da zamera... "Is it my fault?" and then the man starts to blame himself...

ili zamera drugima. or resentment towards others.

Pa neću da uđem u to da sad sa Milanom Well, I'm not going to get into that now with Milan

gradim jedan loš odnos da je "on kriv", da sam "ja kriva"... I am building a bad relationship that "he is to blame", that "I am to blame"...

"Ko je kriv?", "Ko je lud?", "Ko je ovo... ko je ono..."

I onda sam shvatila: "Ne!"

Najbolja stvar koja se kada

menjamo nešto i kada krenemo da padamo što je prirodno i ljudski, we change something and when we start to fall, which is natural and human,

je implementacija i primena is implementation and application

i prilagođavanje, u stvari. and adjustment, in fact.

I onda sam odlučila: "Kako ću ja ovo da rešim?"

Čitavu tu buru u sebi That whole storm inside

ću da rešim tako što ću da krenem da se raspakujem I will solve it by starting to unpack

i da krenem da sređujem deo po deo kuće and to start arranging the house part by part

kako bih počela da se osećam normalno to start feeling normal

kako bih počela da ponovo

vraćam svoju dnevnu rutinu. I'm getting my daily routine back.

I tako sam i uradila.

Zatražila sam pomoć, I asked for help,

jer sam shvatila da sama ne mogu. Zatražila sam pomoć

i raspakovala sam neke stvari and I unpacked some things

naravno, nisam još uvek sve. Evo dok snimam još uvek imam Of course, I'm not done yet. Here as I record I still have

neraspakovanog, ali toliko sam sredila da mogu unpacked, but I have arranged as much as I can

sada da funkcionišem.

Još uvek nisam vratila svoju dnevnu rutinu

ali radim na tome

i držite mi palčeve!

Radim jer mi je jako važno da se vratim u ono svoje funkcionisanje I work because it is very important for me to return to my functioning

Ali ono što sam već, znači, već idem na gore, But what I am already means, I am already going up,

po čemu znam da sam na krivoj uhvatila taj talas na gore how do I know that I caught that upward wave on the curve

već počinjem da uživam u tom sređivanju I'm already starting to enjoy this arrangement

počinjem da gledam neke kutke koje sam sredila I'm starting to look at some of the corners I've tidied up

počinjem da uživam u naselju. I'm starting to enjoy the settlement.

Izađem napolje da prošetam pse i uživam I go outside to walk the dogs and enjoy myself

kako je mirno, kako je tiho, kako je kulturica, how peaceful it is, how quiet it is, how cultured it is,

sve je lepo, sve je nekako everything is beautiful, everything is somehow

pod konac, a ja to volim. under the thread, and I love it.

Moja polu-nemačka duša obožava to kad je sve pod konac. My half-German soul loves it when everything is finished.

U kući mi nije sve pod konac još, ali napolju je sve pod konac! Everything is not done in my house yet, but everything is done outside!

Tako izađem napolje i uživam So I go outside and enjoy myself

i zaista ta kriva promene

me je uhvatila, ja sam je iskusila sa ovom selidbom she caught me, I experienced her with this move

ali sam ponovo naučila da but I learned again to

šta da radim i to i vama kažem.

Samo krenite! Ako ste dobili otkaz, Just go! If you were fired,

krenite da tražite drugi posao. start looking for another job.

Pre nego što padnete u tu Before you fall into that

dolinu suza kako se zove u stvari the valley of tears as it is actually called

gde počnete da žalite where you start to regret

da tražite krivca... To je najgore što možete da uradite, jer tu može to look for the culprit... That's the worst thing you can do, because that's where it can go

da se desi da ostanete.

Neki ljudi godinama ostanu u toj dolini suza Some people stay in that valley of tears for years

sažaljevajući sebe i

plačući za nečim što je bilo crying for something that was

i kako su, eto, upropastili... i tako. and how, well, they ruined it... and so on.

Kinje sebe i kinje sve oko sebe time. He tears himself and everyone around him with it.

Znači jako je važno da krenete da radite nešto So it is very important that you start doing something

u vezi sa tim, a

to vas onda vodi na gore.

Da tražite posao, da možda

implementirate neku svoju novu rutinu

i tako dalje.

Ja sam uspela sa tim. Osećam se mnogo bolje

ozdravila sam, I got well

i sad mi je i radost kad dođem kući and now I'm also happy when I come home

kad sređujem i očekujem neke nove delove when I'm tidying up and expecting some new parts

nameštaja koji će da dođu da upotpune sve furniture that will come to complete everything

i svaki dan nešto sredim, svaki dan nešto uradim,

i svaki dan osećam da se polako penjem na toj and every day I feel that I am slowly climbing that

krivi promene, da idem sve više na gore. blame the changes, that I am going more and more for the worse.

Nadam se da vam je ovaj video bio koristan, I hope you found this video useful,

za nešto što je možda promena u vašem životu,

da nešto čega se možda držite, što je staro, that something you may be holding on to, that is old,

što ste prevazišli, čega se bojite da se odreknete, what you have overcome, what you are afraid to give up,

i nadam se da će vas ohrabriti da and I hope it will encourage you to

pustite da ode iz vašeg života let him go from your life

jer ste prevazišli i da dozvolite sebi neki drugi nivo because you have overcome to allow yourself another level

življenja, bilo da je to u odnosima, u poslu, life, be it in relationships, in work,

u mestu gde stanujete... šta god da je, where you live... whatever it is,

da jednostavno sebe ohrabrite, da razumete da će se desiti kriva promene to simply encourage yourself, to understand that a curve of change will happen

ali da ćete vi znati šta da radite

da iz toga izađete, i da će to biti nova faza

vašeg života.

Eto, ako sam vam dala par korisnih stvari,

i zanimljivih stvari, vi pritisnite like,

i pritisnite subscribe obavezno da

sledećeg četvrtka opet dobijete

neke korisne savete kako možete da živite

predivan život i da ga sami kreirate.

Vidimo se!