Ukleti klavir
Kad sam bila dijete, često sam išla u posjet k djedu na selo. Najviše sam voljela ići tamo kad je bila zima i padao je snijeg. Gledala sam bijele planine kroz prozor. U kući je uvijek bilo toplo. Jedne večeri djed i ja smo sjeli pored vatre i on je počeo pričati. Rekao mi je da je to istinita priča. To se dogodilo njemu kad je imao 20 godina. Bila je subota. Bio sam u gradu s prijateljima. Grad je bio udaljen 20 kilometara od sela. Bila je ponoć i morali smo ići kući. Jedan od mojih prijatelja zvao se Marko, imao je auto. On me je odvezao do mojeg sela, a dalje sam morao ići pješice kroz šumu. Hodao sam polako, korak po korak. Mislio sam: "Nema žurbe". Oko mene bila je tišina. Kad sam došao na pola puta, čuo sam glazbu u daljini. Lijepa glazba. Kad sam izašao iz šume, vidio sam jednu staru kuću, odakle je dolazila ta glazba. Međutim, u kući je bio mrak. Bio sam znatiželjan pa sam krenuo prema kući. Želio sam znati tko živi tu. Ali glazba je odjednom prestala. Iznenadio sam se - vrata su bila otvorena. Ušao sam u kuću. Na nebu je bio pun mjesec pa sam mogao vidjeti što je u kući. Nije bilo ničega i nikoga, samo je neki stari klavir bio u sredini velike sobe. Odjednom sam osjetio hladan vjetar iako je bilo ljeto. "Želiš li da sviram?" Okrenuo sam se, ali iza mene nije bilo nikoga. Pitao sam glasno: "Tko je to? Gdje si?" Tišina. Nije bilo odgovora. Pomislio sam: "Ovo je neka šala. Idem kući." Ali tada sam je vidio - djevojka duge crne kose u bijeloj haljini izašla je iz kuće. Slijedio sam je. Izašao sam iz kuće i ja, ali djevojke nije bilo nigdje. Krenuo sam doma jer, priznajem, bilo me je strah (bojao sam se). Odjednom sam opet čuo glazbu. Brzo sam se okrenuo i vidio djevojku. Stajala je na prozoru i gledala me. Shvatio sam da ona nije živo biće. Trčao sam brzo kući (doma). Kad sam stigao kući, moji roditelji, sestra i brat su već spavali. Otišao sam na spavanje i ja. Te noći sanjao sam da sviram klavir, iako ja nikad nisam svirao klavir. Dakle svirao sam klavir u snu. Odjednom se pojavila neka mala djevojčica i rekla: "Mama, on svira moj klavir." Mama je odgovorila: "Ti si svirala jučer, Laura." Tada sam se probudio. Bilo je jutro. Moja obitelj je doručkovala. Došao sam u kuhinju i mama me pitala: "Što je ovo? Našla sam to na stolu." Uzeo sam to i pogledao. To je bila tipka klavira. Odgovorio sam: "Ne znam" i stavio tipku u džep. Sljedeće noći opet sam sanjao klavir, djevojčicu, glazbu, smijeh. Tjedan dana imao sam noćne more. Svaki put kat mi je neku glas rekao: "Vrati mi moj klavir! ", ja sam se probudio. Tada sam se sjetio tipke. Sljedeće jutro otišao sam u tu kuću. Izvadio sam tipku iz džepa i stavio sam ju na klavir. Prošli put nisam vidio u mraku, ali sada sam vidio - stara knjiga o sviranju bila je na klaviru. Otvorio sam knjigu. Na prvoj stranici pisalo je: Mojoj dragoj Lauri za osmi rođendan.
