Ozbiljan slučaj prugica
Napisao i ilustrirao David Shannon
Ali nikada ga nije zapravo jela.
Svi njeni prijatelji su mrzili grah,
a ona se žarko željela uklopiti.
Camilla je uvijek brinula o tome
šta drugi ljudi misle o njoj.
Danas je bila zabrinuta čak
i više nego inače.
Bio je prvi dan škole i nije mogla
da odluči šta će da obuče.
Bilo je toliko ljudi koje bi
trebala zadiviti!
Isprobala je četrdeset i dvije haljine,
ali nijedna se nije činila dovoljno dobra.
Na kraju je obukla lijepu crvenu haljinu
i pogledala se u ogledalo.
Onda je vrisnula.
Njena Mama je utrčala u sobu,
pa je i ona vrisnula.
"O, nevjerovatno!" viknula je.
"Potpuno si prekrivena prugicama!"
I tako je stvarno i bilo.
Camilla je bila prugasta od glave do pete.
Izgledala je poput duge.
Mama je pipkala Camilino čelo.
"Da li se osjećaš dobro?"
pitala ju je Mama.
"Osjećam se sasvim u redu",
odgovorila je Camilla, "ali pogledaj me!"
"Vrati se u krevet ovog trenutka",
naredila je njena Mama.
"Nećeš danas ići u školu."
Camilli je laknulo.
Nije željela propustiti prvi dan škole,
ali se bojala šta će reći druga djeca.
I nije imala pojma šta da obuče
s tim ludim prugicama.
Taj dan je doktor Bumble došao
da pregleda Camillu.
"Vrlo neobično!" uzviknuo je.
„Nikad nisam vidio nešto slično.
Imaš li kašalj, kihanje, sline, bolove,
jezu, vrućine, vrtoglavicu, pospanost,
otežano disanje il nekontrolirano trzanje?
"Ne", odgovorila mu je Camilla.
"Osjećam se sasvim u redu."
Pa onda, "rekao je doktor Bumble,
okrećući se Camillinoj mami,"
ne vidim nijedan razlog zašto sutra
ne bi išla u školu.
Evo masti koje bi trebale očistiti te
pruge za nekoliko dana.
Ako ne očiste, slobodno me nazovite."
Reče doktor i onda je otišao.
Sljedeći dan je takođe bio katastrofa.
Svi su se u školi smijali Camilli.
Zvali su je „Camilla Kreda“ i
„Noć živih lizalica“.
Trudila se svim silama da se ponaša
kao da je sve normalno,
ali tokom jutarnje zakletve,
njene pruge su postale crvene, bijele i
plave, i bila je prekrivena zvijezdama!
Ostala djeca su mislila da je to sjajno.
Jedan je viknuo:
"Daj da vidimo malo ljubičastih tačkica!"
Kad ono, Camilla je postala potpuno
prekrivena ljubičastim tačkicama.
Neko drugi je viknuo:
"Uzorak šahovnice!"
i odmah su joj se pojavili kvadrati
na koži.
Ubrzo su svi vikali različite oblike
i boje, a jadna Camilla se mijenjala brže
nego što možete mijenjati kanale
na televizoru.
Te noći je nazvao direktor škole,
gospodin Harms.
"Žao mi je, gospođo Cream", rekao je.
„Morat ću vas zamoliti da Camillu zadržite
kod kuće. Ona jednostavno previše odvlači
pažnju, a i ostali roditelji su zvali da
se žale. Boje se da bi te pruge mogle
biti zarazne."
Camilla se toliko stidjela.
Nije mogla vjerovati da se prije dva dana
svima sviđala.
A sada niko nije želio biti u istoj sobi
s njom.
Njen tata se trudio da se osjeća bolje.
"Mogu li nekako pomoći,
nešto ti donijeti dušo?” pitao je.
"Ne, hvala", uzdahnula je Camilla.
Ono što je zaista željela je da pojede
veliki tanjir graha, ali dovoljno su joj
se smijali za jedan dan.
"Hmm, pa, da, vidim", promrmljao je doktor
Bumble kad je gospodin Cream nazvao
sutradan. „Mislim da bi bilo najbolje
da dovedem Specijaliste.
Dolazimo odmah."
Otprilike sat vremena kasnije,
doktor Bumble je stigao sa četiri osobe
u dugim bijelim kaputima.
Predstavio ih je porodici Cream.
"Ovo su doktor Grop, doktor Sponge,
doktor Cricket i doktor Young."
Onda su Specijaliste počeli da pregledaju
Camillu. Stiskali su i pipkali,
tapkali i testirali.
Bilo je vrlo neugodno.
"Pa, nisu zaušnjaci",
zaključio je doktor Grop.
"Ili ospice", rekao je doktor Sponge.
"Definitivno ne vodene kozice",
rekao je doktor Cricket.
"Niti je sunčica" rekla je doktorica Young
"Moraš da piješ ove tablete",
rekli su Specijaliste.
Svaki od njih joj je pružio bočicu
napunjenu tabletama različitih boja.
"Uzmi po jednu od njih prije spavanja",
rekao je doktor Grop.
Zatim su uredno izašli u redu,
a za njima doktor Bumble.
Te noći Camilla je uzela lijekove.
Imale su grozan ukus.
Kad se probudila sutradan ujutro,
jeste se osjećala drugačije,
ali kad se obukla, odjeća joj je bila
tijesna.
Pogledala se u ogledalo i tamo je ugledala
zureći nazad u nju, ogromnu, raznobojnu
tabletu s njenim vlastitim licem.
Doktor Bumble je dojurio čim ga je gospođa
Cream nazvala.
Ali ovaj put, umjesto Specijalista,
doveo je Stručnjake.
Doktor Gourd i gospodin Mellon
bili su najbolji naučni umovi u zemlji.
Opet su Camillu pipkali i gnjavili,
gledali i slušali.
Stručnjaci su zapisali puno nekih brojeva.
Zatim su se zbili u jedan ćošak i šaptali.
Konačno je doktor Gourd progovorio.
"To bi mogao biti virus",
najavio je s autoritetom.
Odjednom su se po Camilli pojavile
čupave male loptice poput virusa.
"Ili možda neki oblik bakterija",
rekao je gospodin Mellon.
Odma je Camilla izrasla repiće poput
bakterija.
"Ili bi to mogle biti gljive",
dodao je doktor Gourd.
Istog trenutka je Camilla postala
prekrivena gljivicama različitih boja.
Stručnjaci su pogledali Camillu,
pa jedan u drugog.
"Moramo ponovo analizirati ove brojeve
u laboratoriju", objasnio je doktor Gourd.
"Nazvat ćemo vas kad nešto saznamo."
Ali stručnjaci nisu imali pojma šta joj je
i još gore,
nisu imali lijeka.
Vijest se širila tako brzo i daleko o
Camilli da su i novinari saznali za nju.
Skupili su se sa svih kanala pred njenom
kućom, da urade izvještaje o
"Bizarnom slučaju nevjerovatnog
mijenjajućeg djeteta".
Uskoro se pojavila ogromna gomila
ljudi u njenom dvorištu.
Onda su im počeli dolaziti svaka vrsta
liječnika od psihologa,
alergologa, travara, nutricionista,
vidovnjaka, vračara, gurua,
pa čak i veterinara.
Svaki takozvani lijek je samo doprinosio
neobičnom izgledu jadne Camille,
toliko da ju je sad već bilo teško
prepoznati.
Proklijala je korijenje i bobice kristale
i perje pa čak i dugački krzneni rep.
Ali ništa nije uspjelo.
Jednog dana, žena koja je sebe nazvala
ekološkim terapeutom, je tvrdila da
može izliječiti Camillu.
"Zatvori oči", rekla je.
"Udahni duboko i postani jedno sa
svojom sobom."
"Nisi to trebala reći", zastenjala je
Camilla.
Polako se počela topiti u zidove svoje
sobe.
Njen krevet se pretvorio u ogromna usta,
komoda joj je postala nos,
a dvije slike oči.
Terapeutica je vrisnula i pobjegla iz kuće
"Šta ćemo sad da radimo?"
povikala je gospođa Cream.
"Samo se pogoršava i pogoršava!"
Počela je jecati.
U tom je trenutku gospodin Cream
začuo tiho kucanje na ulaznim vratima.
Kad ih je otvorio,
tamo je stajala starica koja je bila
punašna i slatka poput jagode.
"Oprostite", rekla je vedro.
"Ali mislim da mogu pomoći."
Ušla je u Camilinu sobu i
pogledala oko sebe.
"Nevjerovatno", rekla je odmahujući glavom
„Ovo što imamo ovdje je ozbiljan slučaj
prugica. Jedan od najgorih koje sam
ikada vidjela! "
Iz torbe je izvadila posudu punu
zelenih zrna graha.
"Evo", rekla je.
"Ovo bi trebalo da uspije."
"Je li to magični grah?"
upitala je gospođa Cream.
"O, ne", odgovori ljubazna starica.
“To ne postoji.
Ovo je obični jednostavni grah.
Kladim se da bi htjela da pojedeš malo,
zar ne? " upitala je Camillu.
Camilla je više od svega željela da
pojede veliku gomilu graha,
ali se i dalje bojala da to prizna.
"Fuj!" rekla je.
"Niko ne voli grah, pogotovo ne ja!"
"O, ne", rekla je starica tužno.
"Izgleda da sam pogriješila."
Vratila je grah u torbu i krenula
prema vratima da izađe.
Camilla je gledala staricu kako se
udaljava.
Taj grah bi bio tako jako ukusan.
A i da joj se svi smiju zato što ga jede,
ne bi bilo ništa,
naspram svega što joj se desilo u zadnjih
nekoliko dana.
Napokon nije mogla da izdrži više.
"Čekaj!" povikala je.
"Istina je ...
Ja stvarno volim da jedem grah."
"Tako sam i mislila", rekla je starica
s osmijehom.
Uzela je šaku graha i strpala ga
Camilli u usta.
"Mmmm", reče Camilla
Odjednom su grane,
perje i zakrivljeni repovi
počeli nestajati.
Onda se cijela soba vrtjela uokolo.
Kad je stala,
Camilla je stajala u sredini,
potpuno normalnog izgleda,
kao da se ništa nije dogodilo.
"Izliječena sam!" viknula je od dragosti.
"Da", rekla je starica.
Znala sam da se nalaziš negdje tu unutra
Potapšala je Camillu po glavi.
Zatim je izašla napolje i nestala u
gomili ljudi.
Poslije, Camilla nije bila potpuno ista.
Neka djeca u školi su govorili da je čudna
ali nju nimalo nije bilo briga.
Jela je sav grah koji je poželjela
i nikada više nije imala problema
sa prugicama.
Kraj
Hvala vam što ste čitali sa nama!
Nemojte zaboraviti da kliknete
“like” i PRETPLATI ME
kako biste bili obaviješteni
o novim pričama kada ih objavimo.
Ćao Klinci